POVIJEST NARODNIH PLESOVA U HRVATSKOJ
Slika: Kolo na dva Štuka, Orubica
Folklorna baština u Hrvatskoj bogata je velikim brojem različitih narodnih plesova. Postoje solo kao i grupni plesovi koji su se razvili po različitim teritorijima Hrvatske, te se javljanju u raznim varijantama. Pojednicima je omogućeno da slobodno improviziraju unutar ritmičkog, prostornog i stilskog okvira. Neki se gotovo identičan ples, veoma razlikuje svojim stilom od kraja do kraja, od sela do sela.
Folklorni plesovi su važni prvenstveno zbog odgojnog aspekta. Učeći ih narodne plesove kod djece budimo osjećaj ponosa na naše tradicionalne vrijednosti te im razvijamo domoljublje. Uz to bitan je i društveni aspekt, te zdravstveni aspekt. Plesom se ljudi spajaju, zabavljaju, postaju jednaki, iako se razlikuju po dobi, spolu, vjeri, rasi.
Narodni plesovi su ranije, a i sada obavljali i društvenu funkciju. U panonskoj, djelomično i dinarskoj plesnoj zoni kola su analizirala događaje iz sela, kraja, države i svijeta. Pjesme i poskočice improvizirane u kolu doticale su se najnovijih događanja u selu. Bilo da se radi o ocu, majci, ženi, mužu, susjedu ili političarima bez straha su se izvodile. Unutar kola i okolo kola skupilo bi se mnogo ljudi. Oni oko kola bi došli da čuju nova zbivanja kao što mi danas to pratimo preko medija. U kolu se znao i odabrati bračni partner. Obuklo bi se svečano ruho, stavili dukati, đerdani, ukrasi i dugo bi se kosa raščešljavala.
kolo iz Orleca, Cres
U dinarskoj zoni se vrednovala u kolu snaga. Dugo se skakalo u kolu, nadigravalo posebno kod djevojaka. Slabije su djevojke morale istaknuti više dukata nego snažnije. U posljednjem se kolu djevojka morala izabrati. Kad bi djevojka i momak ušli u kolo to je značilo da su spremni na brak i da je djevojka pripremila miraz. Nekad su bile otmice djevojaka, jer dok se najstarija nije naplesala i udala mlađa nije smjela blizu kola. U alpskoj plesnoj zoni svatovskim veseljem se prikupljao novac za novi zajednički život. To je i danas prisutno. Plaća se ples, otkupljuje se nešto od mlade i slično.
Primjer – mjesto Kuna Pelješac (u šetnji pri svatkovskom plesu):
“Ko na tancu piti da
Daj mu Bože dobar dan
Da mu rodi vinograd
I šenice bjelice
Svako žito raznoliko
a nevista ditića
Prije ovog doba godišta.”
U jadranskoj zoni postoje 4 vrste plesnih zabava. Kola na trgovima i otvorenim prostorima u raznim prilikama ponajviše za vrijeme poklada i crkvenih blagdana. Izišli bi crkveni ili gradski glavari, donijelo bi se piće i jelo. Zatim plesanje na trgovima i plesanje svatovskih uzvanika po selu. Skupine mladića bi organizirale plesove, brinule se za nabavu plesnog podija, svirača, skupljale priloge u novcu, piću i hrani. U selu bi bilo više grupa koje bi se natjecale koje imaju ljepše uređene prostore i koje će na svoj ples primiti više djevojaka. Zatim Kalvakine, plaćeni plesovi koje bi organizirao gostioničar, osigurao svirača, naplaćivao ulaznice, prodavao jelo i piće. Ulaznice su plaćali samo muškarci. Plaćao bi se ponekad i pojedini ples. Tu bi dolazili bogatiji ljudi ili oni koji imaju kćer za udaju. Na istaknutom mjestu kod svirača nalazio bi se redoslijed plesova. Plaćalo se i plesanje prvog plesa. Posljednji su svečani plesovi išli uz pozivnice. Uz pozivnice bi često išao i tiskani red plesova te olovka kojom bi se plesači mogli upisivati plesačicama koji će ples i kojim redoslijedom plesati. Priređivao se u raznim dvoranama udruga ili društava. Takvi se plesovi organiziraju i danas po cijeloj Hrvatskoj.
U plesovima za zdravlje spominjemo plesove oko izvora, bunara, vode. Odlazi se vodi ili izvoru, pleše se oko vode ili izvora da se otjeraju bolesti, zatim za zdravlje, snagu i ljepotu. To je najviše razdoblje od Cvjetnice do Duhova, kada se kupa u vodi donesenoj kući, kiti se cvijećem, umiva se u vodi punoj latica.
Postoje i plesovi oko krijesa ili manje vatre na Ivanje 24. lipnja. Palili bi se krijesovi – svitnjaci te bi se oko njih plesalo kolo i pjevale pjesme (Brač, Imotski, Hrvatsko Zagorje…).
Postoje, također, plesovi koji se plešu zimi da bi ju što prije otjerali te pozvali sunce. Samo kolo je u obliku sunca. Plesači su, naime, znali imati upaljene baklje pa bi kolo s njima podsjećalo na sunce. Koristili su i druge rekvizite kao kugle, obruče itd.
Pokladni plesači maškare, zvončari, didi i drugi koriste drvene i metalne instrumente, zvona te maskirani ponajviše životinjskim maskama tjeraju zimu. Negdje maškare plešu po selu te idu od kuće do kuće. Ispred svake kuće zaplešu po jedan ples, na što im ljudi daju jabuka, jaja, naranče, pancete itd. U Sinjskoj krajini muškarci “Didi” obučeni u maske od ovčjih koža i sa zvoncima oko pojasa idu od kuče do kuće. Kad su poklade dopušeno je skoro sve pa je i kreativnost veća. Tada se i pali ” Krnjo “.
“DIDI” – smotra mačkara cetinskog kraja
Pleše se i za vrijeme Božića te negdje i uoči Martinja. Prije se plesalo na gumnima, danas najviše ljeti vani na trgu, ispred Crkve ili na livadi, a zimi u domovima kulture i školama.
Prvi plesni koraci su se učili čuvajući ovce, koze, krave, u kućama, u konobama, uz komine, na gumnu. Stariji bi učio mlađeg. U selu Gradac kod Drniša za vrijeme školskog odmora cijela poljana bi bila puna kola.
Seoska se kola uhodavaju laganom šetnjom, kolanjem, koje obično izvode djevojke pjevajući neku pjesmu (tzv. pjevana kola). Neki se plesovi izvode uz solističke instrumente. U nekim se krajevima plesalo uz imitiranje instrumenata pjevanjem ili bi stvorili instrument npr. tankim papirićem na češlju, listom s drveta, poklopcem, zviždanjem i drugo. Kola osim sto mogu bit i uz instrumentalnu pratnju mogu imati i vokalnu instrumentalnu pratnju. A mogu biti i kola bez pratnje kao nijema kola. Prema međusobnom držanju plesača ples može biti solistički, parovni, u trojkama, u četvorkama i u otvorenome ili zatvorenom kolu.
kolo iz Kupinca
Davno prije je ponekad ples bio i zabranjen. U nekim krajevima se u vrijeme Korizme i Adventa nije smjelo plesati. Negdje su školske vlasti zabranjivale, negdje policija, a bilo je i političkih zabrana. Danas imamo mnoge Smotre folklora kojima njegujemo, čuvamo i prezentiramo našu bogatu tradiciju, bogatstvo i brojnost različitih kola.
Ivana Grubišić
Izvor :
Ivan Ivančan : Narodni plesni običaji u Hrvata
Fotografije: naslovna slika . “Kolo na dva štuka ” (brodportal.hr )
“DIDI” (Croatia.hr)
Kolo iz Orleca (proleksis.lzmk.hr)
Kolo iz Kupinca (proleksis.lzmk.hr)
