TwitterFacebookPinterestGoogle+

KOMUNISTIČKI ZLOČINI U HRVATSKOJ

Podsjednik za Restart koaliciju

Rezolucija Europskog Parlamenta od 2. travnja 2009. o „Europskoj savjesti i totalitarizmu“. Rezolucija je naglasila značenje čuvanja sjećanja na prošlost. To se posebno naglašava jer bez sjećanja i istine ne može doći do pomirenja. Nažalost u Hrvatskoj nikako da shvate koliko je važno da se komunistički zločini istraže, ubijeni ekshumiraju i sahrane, da se kaže istina o komunističkoj strahovladi, komunističkim zločinima i pljački.

Komunistička vlast je u Hrvatskoj napravila mnogobrojne zločine, otela imovinu pojedinaca i pravnih subjekata te kršila ljudska prava. Za počinjene zločine i druga nedjela nitko nije odgovarao. Komunistička vlast i njihovi sljedbenici ni danas ne dozvoljavaju otvaranje arhiva i istraživanje te objavljivanje istine. Unatoč komunističkoj propagandi, lažima, podmetanjima i skrivanju dokumenata mnogo toga o komunističkim zločinima se zna. Nažalost, nedostaje političke volje da se zločini i zločinci imenuju i osude te zabrani veličanje zločina i zločinaca.

Nažalost, u Hrvatskoj nisu uklonjeni simboli komunističke prošlosti, naprotiv komunistički ostatci, njihova djeca i sljedbenici i dalje slave zločinca Tita usprkos činjenici da je zločinac kriv za smrt nekoliko stotina tisuća ljudi!

Dok u nekim zemljama (Mađarska, Litva, Poljska) zakon zabranjuje uporabu simbola vezanih uz totalitarni režim u Hrvatskoj i dalje ulice i trgovi nose ime zločinca, komunističkog diktatora. Obnavljaju se spomenicima zločinicima i veličaju se zločini nad Hrvatima. To je ispod civilizacijske razine i konačno bi trebalo zabraniti veličanje komunističkih zločina i zločinaca. Ako je zabranjeno opravdavanje fašističkih, nacističkih i ustaških zločina zašto nije zabranjeno veličanje komunističkih zločina? Zločin je uvijek zločin bez obzira tko ga je učinio! Četiri zemlje (R. Češka, Poljska, Mađarska i Litva) imaju nacionalno zakonodavstvo o nijekanju zločina počinjenih od strane totalitarih režima pa je nijekanje zločina kazneno djelo.

Moralni autoriteti Papa Ivan Pavao II je govorio o tri zla 20 stoljeća: nacizmu, fašizmu i komunizmu, a Papa Benedikt XVI je naglasio da je „komunizam velika sramota našeg vremena“. Pored niza činjenica koje su istražene, dokazane u Hrvatskoj i dalje negiraju zla komunizma, relativiziraju komunističke zločine, slave četnička zlodjela (Srb i drugdje) i veličaju zločinca Tita.

Nakon što su komunisti došli na vlast, masovno su likvidirali poražene vojne snage bez suda, ubili veliki broj civila (bez suda, odlukom prijekih sudova ili na politički montiranim procesima), osobito osobe koje su nazivali „buržujima“, kojima se nakon likvidacije konfiscirala imovina. Zločini su napravljeni u ime komunističke ideologije, motivirani doktrinom o klasnoj borbi i primjer su revolucionarnog terora („Uz to ima vječnih istina, kao sloboda, pravednosti itd. koje su zajedničke svim društvenim prilikama. A komunizam ukida vječne istine, ukida religiju, ukida moral umjesto da im dadne novi oblik, on proturječi cjelokupnom dosadašnjem historijskom razvitku“(Komunistički manifest). Jedan dio zločina je napravljen iz osvete i koristoljublja (prisvajanje konfiscirane imovine, stanova, imanja). Može se istražiti koji su zločinci oteli tuđe stanove ali komunisti to ne žele jer bi istraživanje pokazalo da žive u tuđim stanovima, kućama i na tuđim imanjima.

Aleksandar Ranković, bio je šef vojne i tajne policije, 1.veljače 1951.godine, u beogradskoj skupštini podnio je izvješće u kojem među ostalim stoji: „Kroz naše zatvore je prošlo između 1945. i 1951. 3,777,776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja.”

(Aleksandar Ranković, iz izvještaja u beogradskoj skupštini, Politika, Beograd, 1.veljače 1951., str.1). Zašto današnji komunisti (SDP, HNS i drugi) to negiraju?

 

Oni koji veličaju komunističku vlast u Hrvatskoj treba podsjetiti na zločine komunističke vlasti:

  • Zločin na otoku Daksa blizu Dubrovnika (listopad 1944. ) zločini u Splitu (logor na Gripama i pogubljena bez suda na Lovrincu). Kevina jama (1943.-1945.)
  • Zločini 1945.: Bleiburg, Križni putovi, Macelj, Barbarin rov (Huda jama) oko 3.000 umorenih-živi zazidani u rudarskoj jami, rudnik Pečovnik (procjena je da je u rudniku zazidano 12.000 ljudi), U Pečovniku je bačen veliki broj male djece „narodnih neprijatelja“, umorenih plinom u celjskoj veterinarskoj stanici.
  • Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava..
  • Maribor (protutenkovski rov, dio rova je otkopan i ostatci 1.179 žrtve su sahranjeni u zajedničku grobnicu, procjene broja žrtava se kreću od 15.000 do 70.000).
  • U Zagrebu i njegovoj okolici nalazi se 120 masovnih grobnica. Posebno se navodi partizanski pokolj u Gračanima (svibanj 1945.)
  • Jazovka, Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine i bacili u jamu.
  • Pokolj na Kočevskom Rogu, oko 30.000 žrtava. Zapovjednik jedinice koja je izvšila pokolj je bio Simo Dubajić koji se hvalio svojim zlodjelom (objavio je knjigu „Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga“ (2006. godine). Dubajić je izrazio žaljenje što nije pobio 100.000 Hrvata. Zločinac je bio nagrađen materijalno i novčano (boračka mirovina).
  • U poraću je ubijeno i umrlo (uslijed loših uvjeta transporta i internacije) 50.000 do 70.000 folksdojčera, pripadnika njemačke i austrijske manjine. Oni koji nisu odmah ubijeni bili su u sabirnim i radnim logorima (logor Josipovac, Logor Knićanin, Radni logor Valpovo). Službeno je evidentirano da je u logoru Josipovac stradalo 1.067 žrtava. Procjena je da je u radnom logoru Valpovo stradalo 13.000 (ubijeno ili umrlo od iscrpljenosti i bolesti) od kojih je 7.767 slučajeva smrti dokumentirano.
  • Partizanska vojska u Hrvatskoj je od rujna 1944. do svibnja 1945. upravljala s 19 koncentracijskih logora, u kojima je Titov režim držao zatočeno desetke tisuća hrvatskih civila i manji dio vojnih ratnih zarobljenika (oko 80.000).
  • U Drugome svjetskom ratu i po njegovu završetku partizani i njihovi potpomagači su na hrvatskim područjima ubili ukupno 664 svećenika, časnih sestara i sjemeništaraca. To je više nego što su bila ukupna pogubljenja svećenika u svim europskim komunističkim zemljama zajedno. Godine 1945. ubili su 23 svećenika na Macelju, ukupno su ubili 66 hercegovačkih franjevaca.
  • Jame (fojbe, tal. foiba: krška jama), mjesta stradavanja civilnih i vojnih žrtava u 2 svj. ratu.
  • Tortura nakon rata: Kaznenopopravni dom Lepoglava, Kaznenopopravni dom Stara Gradiška i više drugih zatvora za političke zatvorenike. Kroz KPD Lepoglavu je prošlo više od 50.000 osuđenih od toga broja je bilo 12.500 političkih zatvorenika. Slična situacija je bila i u KPD-u Stara Gradiška. U Lepoglavi je umro 191 hrvatski politički zatvorenik.
  • Politički logor Goli otok je osnovan 9 srpnja 1949. godine i bio je u funkciji kao zatvor do 1988. godine! Nakon sukoba Tita i Staljina 1948. godine je otvoren politički logor Goli otok, zatočenike se slalo administrativim odlukama bez suđenja što je osobno odobrio zločinac Tito.
  • U Hrvatskom državnom arhivu postoji popis zatočenika koji je sastavila UDBA. Bilo je zatočeno 16.101 zatočenik ( 15.173 muškarca i 928 žena). Popis nije kompletan jer se navodi i podatak da je kroz logor prošlo do 30.000 zatvorenika. Na Golom otoku su bili zatočeni komunisti, „nacionalisti“ i oni koji nisu znali zbog čega su bili zatočeni. Život je (prema popisu) izgubilo 413 osoba (prirodna smrt, ubojstvo i samoubojstvo). Nije poznato tko je predložio da Goli otok bude radni logor. Neki tvrde da je to ideja književnika Miroslava Krleže, drugi da je to ideja kipara Augusta Augustinčića
  • Politički logor na Svetom Grguru je imao istu namjenu kao i Goli otok. Jedno vrijeme je bio radni logor za žene!

 

Prije veličanja komunizma i priča kako je u komunizmu bilo bolje treba pročitati svjedočanstva i nalaze istraživanja o komunističkim zločinima: Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj (Josip Jurčević); Hrvatski holokaust (engl. Croatian Holocaust) John Ivan Prcela,

Dražen Živić ur.); Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. (Hrvatski institut za povijest – Zagreb); (Huda jama – strogo čuvana tajna (Roman Leljak); Bleiburg (Josip Jurčević); KPD Lepoglava mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika: 1945.-1990. (Augustin Franić); Goli otok (Ivan Kosić);: Goli otok – Titov gulag (Božidar Jezernik); Goli na Golom otoku (Dinko Jonjić); Zločini komunističke mafije (Bože Vukušić); mnogobrojni  članci (npr. Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu, Partizanski zločini u Gračanima ……); svjedočanstva uznika, filmovi (npr. Neprijatelj naroda, Goli otok-dokumentarni filmovi)……

Danas nitko ne može kazati NISMO ZNALI i negiranje komunističkih zločina je zločin!

Spomen crkva u Macelju

 

Godine 1945. po naredbi Vicka Krstulovića (a po Uredbi saveznog ministra) su u Hrvatskoj preorana i uništena sva vojna groblja i grobovi pojedinaca koji su bili proglašeni neprijateljima! Tako su to radili jugoslavenski i hrvatski „antifašisti“.

Spomenik žrtvama Bleiburga i Križnih putova na Mirogoju (Zagreb)

 

Dok druge demokratske zemlje uklanjanju komunističke spomenike i simbole, nažalost u Hrvatskoj i Sloveniji se obnavljaju (podižu) spomenici zločincima i veliča se komunističke zločine i zločince.

Novinarka telećeg pogleda pita Tito ili Tuđman, Bero kaže Tito!

Kakva je to civilizacija, kakvi su to ljudi koji u današnje vrijeme veličaju komunističku ideologiju i zločince koji su je provodili?

 

Žalosno je da neki ne žele vidjeti dokaze, dokumente i ne žele saznati istinu o komunističkoj ideologiji, zločinima i zločincima zaboravljajući da nas samo istina može osloboditi. Nema opravdanja za selektivan pristup zločinima i zločincima, zločin je zločin bez obzira je li fašistički, nacistički, komunistički ili neki drugi.

Zločin je negirati komunističke zločine!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari