TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Vlaho Bukovac

Slika 1. Razvoj hrvatske kulture, Državni arhiv Zagreb) (MJ)

Vlaho Bukovac (pravo ime Faggioni, Biagio, Blaise; 1855. – 1922.), hrvatski slikar

Jadan od najznačajnijih hrvatskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne, među najplodnijim je hrvatskim slikarima. Osobito je bio poznat po portretima.

Biskup Josip Juraj Strossmayer šalje Bukovca na studij slikarstva u Pariz. Godine 1878. izlaže na Pariškom salonu, a 1880. otvara svoj atelje u Parizu. U Parizu slika, pod pseudonimom (“Paul Andrez”), portrete pripadnika visokoga društva. Redovito posjećuje domovinu i slika portret Josipa Jurja Strossmayera. Na nagovor Franje Račkoga i Izidora Kršnjavoga vraća se u domovinu 1893. Njegovim zalaganjem izgrađeni su atelijeri za umjetnike i podignut Umjetnički paviljon. God. 1897. gradi vlastitu kuću i atelijer (Tomislavov trg 18.) u Zagrebu.

Razišao se s Izidorom Kršnjavim pa se vraća u rodni Cavtat. S mladim umjetnicima osniva Društvo hrvatskih umjetnika. Zatim odlazi u Beč (1902.) pa u Prag (1903.) gdje je bio profesor na Akademiji do kraja života. Umro je 1922. u Pragu, a sahranjen je u rodnom Cavtatu.

U slikarstvu je prošao sve faze: od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne.

 

Slika 2. Živio kralj, Zlatna dvorana (MJ)

Stvarao je u Parizu, Zagrebu, Cavtatu, Beču i Pragu. Smatra ga se začetnikom hrvatske moderne  umjetnosti.

Njegov rad obuhvaća oko 400 portreta i 150 drugih slika. Uz portret, koji je njegovo glavno područje, slikao je aktove, velike figuralne kompozicije i pejzažne studije. Tijekom boravka u Zagrebu izrađuje velike naručene kompozicije Gundulićev san (1894.) i zastor Hrvatskog narodnog kazališta s temom hrvatskoga preporoda (Hrvatski narodni preporod, 1895.). Za istaknuti je portret Celestina Medovića i Autoportret u bijeloj košulji. Napravio je mnogo portreta tadašnjih poznatih osoba.

Bio je predsjednik Društva hrvatskih umjetnika “Medulić” u Splitu te član više umjetničkih akademija (češke, JAZU, srpske akademije).

Slika 3. Mlada patricijka 1890. (MJ)

Na njega su utjecali mnogi slikari (impresionisti), a ponajviše njegov profesor Alexandre Cabanela. U njegovu slikarstvu ima više faza: Pariška (1877. – 1893.), Zagrebačka (1893. – 1898.), Cavtatski intermezzo (1898. – 1902.) i Praško razdoblje (1903. – 1922.).

Svoje slike izlagao je na samostalnim i grupnim izložbama u Parizu (Pariški salon više puta), Budimpešti, Veneciji (Bijenale), Beču, Pragu, Zadru i Zagrebu.

Najznačajnija djela: Sultanija, Ruka, Crnogorka na obrani, La Grande Iza, Portret kraljice Natalije, Portret sestre Gjorgje, Portret Ane Marić, Djeca obitelji Katalinić, Mladi guslač, Isus prijatelj malenih, Gundulićev san, Dubravka, Hrvatski narodni preporod (Zastor), Živio kralj, Moje gnijezdo, Portret djevojčice Berger, Portret barunice Rukavine, Slikareva obitelj u Cavtatu, Adio, Divan, Probuđena, Autoportret, Ružičasti san, Mala balerina.

Slika 4. Portret djevojčice Berger 1897. (MJ)

Za istaknuti je domoljubne kompozicije: Gundulićev san, Hrvatski narodni preporod (svečani zastor) i „Razvitak hrvatske kulture“.

Razvitak hrvatske kulture“, golema kompozicija smještena je iznad središnjega nosivog luka u Velikoj čitaonici u Hrvatskom državnom arhivu. Slikana svijetlom kromatskom skalom, bojama mjestimice prozračnim poput akvarela, prikazuje povorku od 27 hrvatskih velikana. Slijeva na desno se između ostaloga nalaze: Marko Marulić, Julije Klović, Petar Zrinski, Marin Getaldić, Ivan Gundulić, Ruđer Bošković, Maksimilijan Vrhovac, Ljudevit Gaj i Josip Juraj Strossmayer.

Bukovac je 1918. godine napisao i objavio autobiografiju, Moj život (Izdanje Književnoga Juga, Zagreb).

Izvori: enciklopedija.hr, Igor Zidić, Hrvatski državni arhiv (obilazak zgrade)  

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Komentari