HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatski ljekopis
Slika 1. Prvi hrvatski ljekopis
Ljekaruše
Ljekaruše su rukopisne zbirke recepata za izradu lijekova i uputa za primjenu u liječenju bolesti. One zrcale tadašnje vrijeme, a danas su dragocijen segment hrvatske kulturne baštine. U ljekarušama se nalazi dio povijesti hrvatskoga ljekarništva, narodne medicine i alkemije.
- Flos medicine, znamenito srednjovjekovno medicinsko djelo Salernske škole, pisano u stihovima u 12. stoljeću. U Hrvatskoj je objavljeno u prijevodu franjevca Emerika Pavića godine 1768., kao prva knjiga medicinskoga sadržaja na hrvatskom jeziku.
- Ljekaruša Luke Vladimirovića pod naslovom Likarie priprostite u dva jezika razdigliene, illyricki i talianski iz 1775. predstavlja hrvatsku narodnu medicinu. Ova je zbirka narodnih recepata jedno od prvih tiskanih samostalnih medicinskih djela na hrvatskome jeziku.
- Bartulovićeva ljekaruša iz 1779. godine
- Libar od likarij poljičkoga glagoljaša don Petra Kaštelana iz godine 1776., pisan bosančicom, odnosno hrvatskom ćirilicom. Zbirka sadrži recepte namijenjene liječenju ljudi i životinja, ali i savjete za domaćinstvo. Materia medica sastoji se ponajviše od lijekova biljnog podrijetla i, nešto manje, od lijekova životinjskoga odnosno mineralnoga podrijetla. Zbirka donosi vrijedne podatke o narodnim nazivima bolesti i ljekovitog bilja te opisuje kako pripremiti pojedine lijekove. U njoj se nalaze i molitve za ozdravljenje, ali je isključena bilo kakva veza s čaranjem i magijom.
- Velika sinjska ljekaruša, ljekaruša je nepoznatoga autora iz sredine 18. stoljeća, čiju je transliteraciju iz bosančice u latinicu priredio fra Stanko Petrov. Rukopis ima 1700 recepata podijeljenih u 30 poglavlja.
- Karlobaške ljekaruše iz 1603. i 1707. tiskane u Vinodolu
- Ljekaruše fra Mirka Šestića iz druge polovice 19. stoljeća. Posebice je obrađeno ljekovito bilje i biljne droge kojima ljekaruša obiluje, sastojci životinjskoga podrijetla, smole i slične tvari u receptima, pomoćne tvari i drugo. Popisan je iznimno velik broj narodnih naziva bolesti/simptoma/tegoba.
- Ljekaruša fra Paškala Vujčića
- Ljekaruša fra Jure Marčinkovića; autor je dao više od 1100 prirodnih recepata, provjerenih stoljetnom primjenom, za 136 bolesti i stanja.
Slika 2. Naslovnica knjige (MJ)
Ljekopis ili farmakopeja
Ljekopis ili farmakopeja (lat. pharmacopoea) je državna knjiga normi, stručni zakonik koji sadržava popise i opise ljekovitih tvari (prirodnih, sintetskih) i pomoćnih ljekovitih sredstava sa zahtjevima o potrebnoj kakvoći, propisima njihova ispitivanja, opisom njihova pripravljanja i propisom o postupanju s popisanim tvarima.
- Prva hrvatska farmakopeja tiskana je 1888., na hrvatskom i latinskom jeziku. Stupila je na snagu Naredbom (broj 39.171) kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade 25. listopada 1888. Hrvatska je bila među dvadesetak zemalja u svijetu koja je tada imala svoju službenu nacionalnu farmakopeju. Najzaslužniji za to bili su ljekarnici Antun Kogl i Franjo Schwarz, kao i prevoditelj Janda koji je preveo mađarsku farmakopeju s latinskoga na hrvatski. Konačnu redakturu hrvatskoga izdanja farmakopeje napravio je professor Gustav Janeček. Drugo izdanje hrvatske farmakopeje, pod nazivom Hrvatsko-slavonski ljekopis (1901.), bilo je novo, izvorno i samostalno djelo (može se kazati da je to prva hrvatska farmakopeja). Autori su bili sveučilišni profesori Gustav Janeček, pisac farmaceutsko-kemijskog i galenskog dijela farmakopeje te Julije Domac, pisac farmakognozijskog dijela Ljekopisa. Ljekopis je stupio na snagu Naredbom (broj 77.770) kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade 26. studenoga 1901. Hrvatsko-slavonski ljekopis je također bio na hrvatskom i latinskom jeziku, (pretisak te farmakopeje napravljen je 2001.). Hrvatsko-slavonski ljekarnički zbor pomogao je izdanje prvoga hrvatskog ljekopisa.
Slika 3. Naslovnica knjige (MJ)
Početci farmaceutske industrije u Hrvatskoj
Začetak industrijske proizvodnje lijekova u Hrvatskoj nalazimo u Hrvatskom zagorju u doba Erlicha (1854.-1915.), osnivača moderne kemoterapije, još krajem XIX. stoljeća, a prije pronalaska prvog kemoterapeutika Salvarzana (1907.).
Ljekarnik Adolf pl. Thierry de Chateauvieux utemeljio je u gradu Pregradi prvu industrijsku proizvodnju lijekova u Hrvatskoj. On je izgradio veliku zgradu u stilu secesije u kojoj je otvorio ljekarnu «K angjelu čuvaru», a iza nje smjestio je tvorničke hale. Bila je to prva kemijsko-farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi. Obitelj Thierry de Chateauvieux su plemići iz Francuske koji su doselili u Hrvatsko zagorje. Najpoznatiji Thierryevi pripravci bili su Thierryjev balzam i Thierryjeva centifolijska mast. Oba pripravka su poslije zaštićena patentnom ispravom u Londonu. Lijekovi proizvedeni u Pregradi bili su prodavani i cijenjeni doslovno u cijelom civiliziranom svijetu.
Nakon tvornice lijekova „Thierry“ u Pregradi (1893.), Gustav Janeček osniva veledrogerije “ISIS” (1918.), (kasnije “Medika”) i tvornicu “Kaštel” u Karlovcu (1921.). U Zagrebu je bila i farmaceutsko-kemijska tvornica “Kemika” (1919.). Osnutkom Kemijsko-farmaceutske industrije “Kaštel d. d.” u Karlovcu (1921.) pokrenuta je farmaceutska industrija u Hrvatskoj. Tvornica je 1928. preseljena u Zagreb, gdje je 1935. započela vlastitu proizvodnju farmaceutskih sirovina i gotovih lijekova. God. 1945. Kaštel se udružio s Kemikom u državni zavod za proizvodnju lijekova “PLIVA”. God. 1972. osnovana je tvornica farmaceutskih proizvoda Belupo, s pogonima u Koprivnici i Ludbregu.
Snimljen je znanstveno-obrazovni film “Ljekarništvo na tlu Hrvatske – Mistika uzmiče pred svjetlošću razuma”, autora prof. dr. Vladimira Grdinića.
U Zagrebu je osnovan Hrvatski muzej medicine i farmacije koji je počeo s radom 2015.
Izvori: Vladimir Grdinić, Marko Pećina, Stella Fatović-Ferenčić, Ivo Validžija, Nikola Kujundžić, Julije Derossi, Vladimir Dugački
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
