DOMOVINSKI RAT: Operacije „Skok-1“, „Skok-2“ i „Ljeto 95“

Srijeda, 29 srpanj 2020 2:58
Written by: Michael Jukic

Slika 1. Naslovnica knjige Ante Nazora (MJ)

Povodom 25-te godišnjice VRO “Oluja” (Domovinski rat se u hrvatskim školama nedovoljno uči).

Oni hoće da zaboravimo! Ne smijemo zaboraviti!

Operacija Skok-1, 7. travnja 1995. godine

Sedmi travnja 1995. godine su 7. gardijska brigada i 126. domobranska pukovnija HV-a uz topničku potporu 14-tog topničkog diviziona i snage HVO-a izvele jednodnevnu vojnu akciju kojom su oslobodile 75 četvornih kilometara teritorija i poboljšale položaj hrvatskih snaga na Dinari. Cilj akcije je bio osigurati povoljnije položaje na Dinari u području Crvene Grede i Zelenog Brda te poboljšati položaje zbog mogućeg protuudara agresora. Hrvatskim snagama je zapovijedao general Ante Gotovina.

Slika 2. Karta operacije Skok-1.

Tijekom operacije zauzet je Veliki Bat, vrh iznad sela Uništa, s kojega se vizualno moglo promatrati kretanje neprijatelja. Pobunjeni Srbi su kršili Zagrebački sporazum i iz položaja u selima Uništa i Cetina topništvom djelovali po slobodnom teritoriju Hrvatske. Akcijom Skok-1 je HV stavio pod nazor paljbene položaje neprijatelja na području sela Uništa i Cetine. Tijekom operacije su poginula dva pripadnika HV-a, Robert Raić i Tomislav Krajnik. Protunapad neprijatelja (snage 2. korpusa Republike Srpske i postrojbe Srpske Krajine) je bio glatko odbijen.

Zahvaljujući inžinjeriji HV-a i HVO-a, pod vodstvom Ljube Ćersića Rojsa, probijene su ceste na Dinari i hrvatske snage su na Dinaru izvukle tenkove i topove što će biti ključno za oslobodilačku operaciju Oluja.

Operacija „Skok 2“, 4. – 11. lipnja 1995. godine

Operacija „Skok 2“ izvedena je od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari i Livanjskom polju. Operacijom je pod nadzor hrvatskih snaga stavljeno Livanjsko polje, osvojen je prostor od 450 četvornih kilometara. Operacija je omogućila nadziranje Cetinjskog, Vrličkog i dijela Glamočkog polja. Također se mogao nadzirati put Glamoč-Bosansko Grahovo. U dometu hrvatskog dalekometnog topništva su se našli Bosansko Grahovo i Glamoč. Akciju su izveli postrojbe HV-a i HVO-a.

Slika 3. Karta operacije Skok-2.

Hrvatske postrojbe: 4. Gardijska brigada HV-a, 126. domobranska pukovnija HV-a, 1. Hrvatski gardijski zdrug, 3. Gardijska brigada HVO-a, Specijalne postrojbe MUP-a HRHB i 7. Gardijska brigada HV-a “PUMA”

Hrvatska vojska je ovladala jakim srpskim uporištem Crni Lug i djelovima planine Šator. Osvojeni su vrhovi: Orlovac, Babin grad, Crni vrh, Mali Šator (1768 m) i Veliki Šator (1872 m). Bosansko Grahovo i Glamoč su bili u dometu hrvatskog topništva.

Operacija je stvorila preduvjete za osvajanje Bosanskog Grahova a time i ugrožavanje Knina koji je bio centar četničke pobune. Stvoreni su preduvjeti za operaciju „Ljeto 95“.

Operacija „Ljeto 95“

Od 25. do 30. srpnja 1995. godine trajala je operacija „Ljeto95“. Hrvatske postrojbe su oslobodile oko 1600 km² teritorija BiH. Tom operacijom je zaustavljena srpska ofenziva na Bihać, stvoreni su preduvjeti za oslobađanje Knina i povećana sigurnost Livna i Kupresa. Oslobođeni su Bosansko Grahovo, 28. VII. 1995, i Glamoč 29. VII. 1995. Operaciju su izvršile snage Hrvatske vojske i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Poginula su 23 vojnika a 180 ih je bilo ranjeno.

Slika 4. Karta operacije „Ljeto 95“ (Bosansko Grahovo)

Srbi su zauzeli Srebrenicu 11. srpnja 1995. godine i nakon toga ubili 8.000 Bošnjaka. Nakon zauzeća Srebrenice Srbi zauzimaju Žepu i nakon toga 19. srpnja 1995. godine kreću u osvajanje Bihaćke enklave. Najteži dan u obrani Bihaća je bio 23. srpnja 1995. godine. Rukovodstvo tadašnje BiH je pozvalo (22. srpnja 1995.) Republiku Hrvatsku da im pruži pomoć u obrani Bihaća. U Splitu su održani razgovori rukovodstva Republike Hrvatske i rukovodstva BiH te je donesena Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona (sporazum o zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja). Deklaracija je osnažila Sporazum o prijateljstvu i suradnji od 21. srpnja 1992. godine. Dogovorena je koordinacija oružanih snaga Hrvatske i BiH, čime je konačno legalizirana prisutnost regularnih postrojbi Hrvatske vojske na teritoriju BiH.