Molitva – Četvrtak, 3. rujna

  • Written by:

Božja prisutnost
Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.

Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.

Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.

Riječ Gospodnja
Lk 5,1-11
U ono vrijeme dok se jednom oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učiniše tako, te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe umalo im ne potonuše.

Vidjevši to Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”

Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Šimun (uskoro će se zvati Petar) i njegovi drugovi čuli su Isusa kako propovijeda i promatrali su njegovu moć nad zlim duhovima i bolešću. Kao i drugi bili su impresionirani njegovim autoritetom i bili su spremni slijediti ga pomnije. Pratim Isusa danas moleći se da, poput ribara, nisam gluh za njegov poziv, već da ga želim slijediti. Neko vrijeme zadržavam se u ovoj molitvi shvaćajući da tražim posebnu milost.
Promatram Isusa kako dolazi duž obale s mnoštvom koje ga stiska oko sebe kako bi čulo sve što govori. Nastavljam ga slijediti dok nagovara nevoljnog Šimuna da još jedanput baci za ulov unatoč tome što je uzalud lovio cijelu noć. Pozorno pratim ovaj čudesni trenutak i reakciju onih koji su uključeni.
Kao sudionika ovoga događaja kakva je moja reakcija? Ribari su se bili ”zakačili na ovu udicu” – ostavili su svoj životni put da slijede Isusa. Na koji si način danas ti pozvan slijediti Gospodina?

Razgovor
Koji osjećaji se bude u meni
dok molim i meditiram Božju riječ?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi uza me
i otvaram mu svoje srce.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content