TwitterFacebookPinterestGoogle+

Srpsko-crnogorski kulturocid i urbicid u Dubrovnik 1991. – NE ZABORAVI!

Slika 1. Razrušeni Stradun 1991. (MJ, s izložbe)

Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku (1991. – 1995.) Dubrovnik je gađan tisućama projektila različitih kalibara. Gađana je povijesna jezgra grada, spomenička cjelina svjetskog značaja koja je bila pod zaštitom UNESCO-a temeljem Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (The World Heritage Convention) iz 1972. godine. Na gradskim zidinama vijorila se zastava Ujedinjenih naroda (UNESCO-a) ali to za barbare (Srbe i Crnogorce) nije imalo nikakvog značenja. Povijesna jezgra Dubrovnika bila je, također, pod zaštitom Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba (tzv. Haške konvencije) iz 1954. godine. 

Barbari koji su razarali Dubrovnik, pod zaštitom UNESCO-a su poručili:“Napravit ćemo mi i ljepši i stariji Dubrovnik”.

Na području Dubrovačko-neretvanske županije stradalo je 7.771 objekata. Prema kategoriji štete najviše je oštećeno objekata I. kategorije (2.312) i to na području Dubrovnika (područje Ploča, Pila, Grada, Gruža, Lapada, Montovjerne, Župe dubrovačke, Mokošice), Stona, Cavtata, Slanog, Čilipa i drugdje. Agresor je, također, gađao i uništavao otok Lokrum, uvalu Prapratno, šmrikova stabla u Platu, Arboretum Trsteno itd.

 Na dubrovačkom području je najviše oštećeno objekata N – kategorije (nekategorizirani

objekti), ukupno 499, u kategoriji A (nacionalni i svjetski značaj) oštećeno je ukupno 68 objekata, u kategoriji B (regionalni značaj) oštećeno ih je ukupno 23, dok je objekata lokalnog značaja (C) oštećeno ukupno 11.

 Uništene su tvornice TUP (Tvornica ugljenografitnih proizvoda), Radeljević, Tvornica “Jadranka”, Pekara “Orlando”; u Župi Tvornica kože; u Banićima, Agrokoka; u Stonu, Solana i proizvodnja kamenica; u Konavlima, Konavalske mljekare, itd.

 Stupanj oštećenja pojedinačnih spomenika kulture: lakše oštećeno 148, teže oštećeno 232, teško oštećeno 91, razoreno 14, nedostaju podatci o 66 objekata. Ukupno je oštećen/uništen 551 pojedinačni spomenik kulture.

 Razorena / oštećena je 51 povijesna cjelina: razoreno 10, spaljeno 11, djelomično razoreno 11, oštećeno 20, nadostaju podatci o opsegu štete za 3 objekta.

 

 

Slika 2. Plan povijesne jezgre s označenim mjestima gdje su padali projektili (MJ, s izložbe)

 U staroj gradskoj jezgri, unutar gradskih zidina nalaze se 824 objekta građena od kamena. U sjevernom dijelu staroga grada od ukupno 337 objekata oštećenih je 243 ili 69,4%, a u južnom je od ukupno 487 objekata oštećeno 227 objekta ili 46,6%. Teško je oštećeno 30% građevinskog fonda povijesne jezgre Dubrovnika, a 10% potpuno je uništeno u požarima prouzrokovanim zapaljivim projektilima. Oštećena su 382 stambena, 19 sakralnih i desetak javnih objekata, a s krovovima ukupno 594 objekta (ukupne površine 192 338 m2). Na pročeljima zgrada i na popločenju trgova i ulica evidentirano je 314 izravnih pogodaka.

 

U gradu nije bilo vojnih objekata niti vojske od 1971. godine!

 

Stara gradska jezgra bombardirana je više puta: 23. i 24. listopada 1991., zatim tijekom napada od 8. do 13. studenoga i tijekom najžešćeg napada na grad 6. prosinca 1991. godine.

 

 

Slika 3. Razrušeni Dubrovnik 1991. (MJ, s izložbe)

 

Tijekom bombardiranja oštećeni su ili uništeni objekti:

 Sakralni objekti

Unutar stare gradske jezgre oštećeni su sljedeći sakralni objekti: Franjevački samostan, Dominikanski samostan, crkva sv. Vlaha, crkva Sigurata, Katedrala Uznesenja Marijina, nekadašnji samostan sv. Klare, samostan sv. Marije s crkvom, crkva sv. Josipa, Sinagoga, crkva sv. Spasa, crkva sv. Roka, pravoslavna crkva sv. Blagovijesti i kapela palače Đorđić – Maineri.

Franjevački samostan Male braće

Franjevački samostan „Male braće“ je razaran u studenom i prosincu 1991. godine te od kraja svibnja do kraja lipnja 1992. godine. Teška razaranja doživio je klaustar samostana iz 14. stoljeća, sveukupno 51 pogodak.

Višekratnim pogocima projektila na Stradunu gelerima je teže oštećena skulptura sv. Ivana Krstitelja unatoč preventivnoj zaštiti. Lijeva je ruka u laktu bila odlomljena i pohranjena u samostanu, dok su se manja oštećenja nalazila na dekorativnoj i profiliranoj plastici oba portala. Eksplozijom projektila u neposrednoj blizini kapele teško je oštećeno šest vitraja. Eksplozijom projektila u neposrednoj blizini stupova malog klaustra gelerima su lakše oštećeni reljefi lavlje glave i florealne dekoracije na dvije strane baze jednog stuba, dok su se manja oštećenja nalazila na stupovima odrine.

Višekratnim eksplozijama projektila u gornjem vrtu više je stupova (dva veća stupa i pet manjih stupova) odrine lakše oštećeno (prelomljeno ili prevrnuto).

Eksplozijom projektila u neposredno blizini sunčane ure na pet je mjesta lakše bila oštećena žbuka.

 Crkva sv. Vlaha

U ratu od 1991. do 1992. godine crkva je pogođena s pet direktnih pogodaka. Stradalo je pročelje, stubište s balustradom, ulazni portal, vitraji i krov. Krov crkve pogođen je u dva navrata, u studenom 1991. godine i 6. prosinca 1991. godine kada je grad gorio u plamenu, tad je glavno pročelje pogođeno trima projektilima, a nekoliko indirektnih pogodaka ispred i sa strane crkve nanijelo je znatna oštećenja. Oštećena je kamena plastika, skulpture na vanjskim plohama zidova te kapiteli nad pilastrima. Eksplozijom projektila neposredno uz crkvu bilo je oštećeno deset vitraja.

 

Slika 4. Ranjeni grad (MJ, s izložbe)

 Stambeni objekti

Najteže je oštećeno devet zgrada pogođenih zapaljivim projektilima. Od njih su u pravilu ostali nagorjeli vanjski zidovi u cijeloj visini, te stubišta i poneki nosivi zid u prizemlju. Uništeni su izvorni dijelovi interijera, štuko ukrasi, oprema. Krovišta su izgorjela.

U povijesnoj jezgri grada izgorjelo je više građevina, među njima sedam baroknih palača sagrađenih nakon potresa 1667. godine: barokna palača u Ulici od Sigurate 1, palača Klašić u Ulici od Sigurate 2, palača Sorkočević u Ulici Miha Pracata 6, palača Martinušić u Ulici Sv. Josipa 1, barokna palača u Ulici od Puča 11, palača Đurđević – Maineri u Širokoj ulici 5 i barokna palača u Ulici od Puča 16.

Palača u Ulici od Sigurate 1 (Palača Festivala)

U napadu na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine uništena je barokna palača u požaru koji je u cijelosti uništio unutrašnjost palače. Ostala je samo ljuštura i dio unutrašnjih zidova prizemlja.

 Velika Onofrijeva fontana

Velika Onofrijeva fontana je tijekom Domovinskog rata izravno pogođena minobacačkim granatama, te mnogobrojnim krhotinama projektila koji su padali po Stradunu. Oštećen je konstruktivan dio, a teža oštećenja su bila na kamenoj plastici pročelja i bazi fontane. Otvorena je rupa u kupoli promjera oko 1,20 m nastala od dva direktna pogotka topničkim projektilom u zoni kupole fontane na sjeveroistočnom uglu. Teško je oštećena i dijelom uništena zidna struktura kupole zidana opekom.

 Mala Amerlingova fontana

Izravno je pogođena dva puta, 29. svibnja i 19. lipnja 1992. godine, te je pretrpjela teška oštećenja. Pogotkom u neposrednoj blizini fontane, krhotinama granate i detonacijom odlomljeno je oko 50% bazena fontane, oštećena je plastika baze i valjkastog stupa, te akroterij fontane. Najoštećeniji dio Amerlingove fontane bio je školjkasti bazen.

btr

btr

Slika 5. i 6. Panoi u Dubrovačkoj povijesnoj jezgri 2019. Godine (MJ)

 

Stradun (Placa)

Stradun je glavna ulica starog grada Dubrovnika, omeđena zgradama, trgovima i fontanama.

Tijekom Domovinskog rata oštećena je kamena struktura pločnika. Pločnik ulice Straduna oštećen je s 46 direktnih pogodaka, od toga 6 direktnih pogodaka velikog kalibra. Od pogodaka su nastale rupe u pločniku promjera između 80 i 150 cm i dubine između 2 i 70 cm. Ispred zapadnog podesta crkve Sv. Vlaha nalazila se najveća rupa u pločniku promjera oko 1,5 m. U većoj mjeri kamen je bio oštećen krhotinama granata, a na mjestima udara je bio u potpunosti razlomljen. Dijelovi pločnika oštećeni su i strukturalno i površinski, dok je dio bio oštećen samo u površinskom dijelu. Projektili su oštetili i objekte u neposrednoj blizini. Oštećen je kamen na pročeljima objekata i to na više mjesta, prozori na katu i fino klesani okviri vrata „na koljeno“ u prizemnom dijelu. Na mjestima su rastreseni nosivi glavni zidovi, te evidentirane pukotine širine od 1 do 4 cm.

Kamena plastika

Tijekom ratnih razaranja direktnim i indirektnim pogocima projektila u Dubrovniku teško su oštećena kamena pročelja zgrada, fontane i kameni pločnici ulica i stubišta.

Krovovi

U arhitektonskom i urbanom shvaćanju povijesne jezgre Dubrovnika priznata je važnost krovova. Krovove se smatra i petom fasadom zgrada. Unutar zidina grada Dubrovnika izravno je projektilima i gelerima pogođeno oko 80% površine krovova. Štete nastale raspršivanjem gelera i eksplozijama projektila dovele su do rupa od oko 1 m2, ponegdje do pucanja krovne konstrukcije, loma kamenih oluka i rušenja stropova.

Oštećeno je 40.693 m2 krovišta, od čega je 8.138 m2 bilo potrebno nadomjestiti. Izravne udarce zadobilo je 12.165 m2 krovova.

Pogođeni su tvrđava Minčeta, tvrđava Sv. Ivan, gradske zidine, stara gradska luka, Katedrala, Knežev dvor, Muzej Rupe, Jezuitska crkva, crkva Sv. Jakova u Višnjici, zavjetna crkva Sv. Spasa iz 1521., crkva Sv. Ilara na Boninovu, benediktinski samostan Sv. Jakova, Samostan sv. Klare, crkvu sv. Josipa, Palača „Sponza“, Osnovna škola „Centar“, Arsenal, Mali arsenal, kameni most na Pilama, valobran Kaše, ribarnica, gradski toranj, muzička škola i stara gradska luka, dominikanski samostan Sv. Križa iz 1437. u Gružu, uništeno je stotinjak plovila u Gruškom zaljevu.

Stradali su i hoteli, gotovo ni jedan hotel nije pošteđen, a mnogi su zapaljeni i onesposobljeni za daljnji život izbjeglica (u Dubrovniku je bilo više od 44.000 prognanika). Pogođeni su i hoteli “Dubrovnik palace”, »Excelsior«, »Argentina«, »Tirena«, “Belvedere”, “Libertas”, Hotel “Imperijal” je gorio nakon što je bio pogođen, pogođena je Atlasova zgrada na Pilama.  Razaranja su doživjeli i Sustjepan, Rožat, Stara i Nova Mokošica. Gađana je i bolnica. Otok Lokrum je gađan s topovnjače.

Grad je bio u komunikacijskoj blokadi bez električne energije i vode.

Srpsko-crnogorsko uništavanje grada Dubrovnika je teški barbarizam, vandalizam. Nakon uništavanja grada tijekom Domovinskog rata Dubrovnik je bio uvršten na Popis ugrožene svjetske baštine UNESCO-a od 1991. do 1998. godine.

 Izvori

Izvješća Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Dubrovniku, Dokumentacija Zavoda za obnovu Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačkih starina, Izvješće o ratnim štetama u zaštićenoj povijesnoj cjelini Dubrovnika, Rebeka Mesarić Žabčić, Anja Vijatović (diplomski rad), svjedočanstva Petra Krste, Slobodana Langa…

 Dr. Marko Jukić

Komentari