Srpski zločini u Gornjim Jamama – NE ZABORAVITI!

Slika 1. Spomenik žrtvama u Glini (MJ)

U ljeto 1991. godine srpske postrojbe su izvršili etničko čišćenje u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline. Hrvati su prognani, a oni koji su ostali u svojim domovima u tim selima su ubijeni na svirep način. Etničko čišćenje počinjeno je s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije. 

Dana 11. prosinca 1991.  u hrvatskom selu Gornje Jame, kod Gline, počinjen je strašan zločin. Ubijeni su:

  • cijela obitelj Fabac: otac Nikola, majka Marija i dvije djevojčice od 9 i 15 godina Nikolina i Željka.
  • ubijena je i obitelj Dvorneković, majka Slavica, djed, baka i 10-godišnji sin i unuk Darko.
  • ubijena je još jedna obitelj Fabac, otac Ivo i njegova dva sina Janko i Stevo.
  • starica iz Gornjih Jama
  • tri starice koje su došle u posjet iz susjednog hrvatskog sela.

Zločinci su žrtve (članove obitelji) doveli u kuću Mate Kirete, tamo ih ubili pa kuću spalili. A starice su pokosili rafalima gdje su se zatekle u vrijeme zločina. Kuće su opljačkane, a Gornje Jame spaljene.

Srbin Gojko Pavlović (50 god.) pokušao je spriječiti zločince da ubiju susjede Hrvate, da ubiju djecu ali nije uspio. Zločinci su ga ubili rafalom iz automatskog oružja!

Osim ovih 15 Hrvata u Gornjim Jamama, zločinci su gotovo istovremeno ubili i 19 civila i u obližnjim Donjim Jamama. U susjednom hrvatskom selu Joševica nekoliko dana poslije (16. prosinca 1991.) ubijen je 21 civil. Među ubijenima su i članovi obitelji Šiftar (dva brata i sestra).

O Nikolini (10 god.), Željki (14 god.) i Darku (10 god.) se ne zna, oni su prešućeni, o njima nije ispričana priča, nije napravljena dramska predstava ni film. Prešućeni su jer su zločin napravili Srbi, a oni su hrvatske nacionalnosti! O Aleksandri Zec se stalno govori, ponavlja se priča, a o Nikolini, Željki i Darku ni riječi, ni slova? Zašto su Nikolina, Željka i Darko manje vrijedni od Aleksandre? Zločin je zločin bez obzira tko ga je počinio Hrvat ili Srbin!

Zločin su počinili zloglasni srpski ‘Šiltovi’ koje je obučavao zločinac kapetan Dragan. Tom paravojnom skupinom je zapovijedao Siniša Martić – Šilt.

Jedan od pripadnika Šiltova se svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej o tome nije napisana priča, snimljen film niti se spominje u hrvatskim tiskovinama, elektroničkim medijima.

Za počinjeni zločin, za svirepa ubojstva iz mržnje, nićim izazvane, nitko nije odgovao! O tome “neovisni” mediji, Documenta i ostali ne pričaju!? Samo znaju za Aleksandru Zec!

O mržnji Srba prema svojim susjedima Hrvatima svjedoči Ivica Kuštreba (član šire obitelji Dvorneković) koji je kazao što mu je rekao prvi čovjeka okupirane glinske općine dr. Dušan Jović: “Ovo ne može bez rata, al’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka! “

U Gornjim Jamama više nitko ne živi. Na inicijativu Ivice Kuštrebe 2012. godine otkrivena je spomen kapelica Ranjenog Isusa i spomen ploča za ubijene hrvatskih civila. Hrvatska država je bila zauzeta podizanjem spomenika pobunjenim Srbima pa nije bila u stanju podići spomen obilježje. Ta hrvatska (antihrvatska) vlast želi sve prepustiti zaboravu. Ta hrvatska (antihrvatska) vlast želi da se o Nikoliki, Željki i Darku ne govori u ime pomirbe, može se samo govoriti o zločinu nad Aleksandrom Zec.

Siniša Martić – Šilt, zapovjednik zločinačke postrojbe, odgovoran je za niz zločina i pljačku hrvatskih sela na području Banovine, posebno na području oko Gline. Nakon rata pobjegao je u Novi Sad i godinama se mirno bavi ugostiteljstvom.

Siniši Martiću je suđeno u odsutnosti za zločine u Donjem i Gornjem Viduševcu i selu Donja Bučica. Osuđen je na 12 godina zatvora ali je nedostupan hrvatskom pravosuđu. Nitko ne traži njegovo izručenje!?

Za zločin u Gornjim Jamama nije suđen! Tako to radi hrvatsko pravosuđe!?

Pomirba da, zaborav ne!

Dr. Marko Jukić

 

Skip to content