Prva hrvatska štedionica
Slika 1. Palača Prve hrvatske štedionice (MJ)
Prva hrvatska štedionica osnovana je 4. ožujka 1846. u Zagrebu temeljem Uredbe donesene 23. listopada 1844. u Beču. Temeljem navedene Uredbe, štedionice su mogle osnivati udruge građana. Osnivači su bili Ljudevit Gaj, Dimitrija Demetar, Antun Mažuranić, barun Ambroz Vranyczany, barun Franjo Kulmer, A. Popović i dr. Prva hrvatska štedionica (Perva horvatska štedionica, Erste kroatische Sparkassa-Elsö horvát takarék pénztar Zágráb) započela je s financijskim poslovanjem 14. prosinca 1846. godine.
Štedionica je bila utemeljena na domaćem kapitalu. Početna glavnica banke bila je 40.000 srebrenih forinti. Štedionica je vremenom postala glavni kreditor nacionalnoga obrta, industrije i trgovine. Odlukom glavne skupštine štedionice 20. veljače 1861. promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica.
Štedionica je upisana u registar za društvene tvrtke Kr. sudbenog stola kao trgovačkog suda u Zagrebu dana 10. srpnja 1876. (NN 162/1876.). Funkcionirala je na osnovi pravila prihvaćenih na Glavnoj skupštini društva.
Slika 2. i 3. Palača Prve hrvatske štedionice (MJ)
Prvo sjedište štedionice bilo je na Harmici (danas Trg bana Josipa Jelačića), zatim u Dugoj ulici (danas Radićeva ulica). Potkraj 19. stoljeća Prva hrvatska štedionica sagradila je u Zagrebu Palaču Prve hrvatske štedionice, Ilica 5. , prolaz Oktogon. Zgradu je projektirao arhitekt Josip Vancaš. Građena je od 1898. do 1900. U samo 15 mjeseci izgrađena je Palača Prve hrvatske štedionice, trokatnica s podrumima, visokim prizemljem i kupolom ukupne površine od oko 10.200 m2. Zgrada je imala, osim prostorija štedionice, pivnicu, narodni kasino, mnoge trgovine, 20 velikih stanova za najam te 8 podvorničkih stanova. Prostorije su se grijale radijatorima s toplom vodom iz centralne kotlovnice te toplim zrakom. Zgrada je imala autonomnu električnu centralu snage 32 kW…
Slika 4. Palača Prve hrvatske štedionice (MJ)
Prva hrvatska štedionica bila je najjača hrvatska financijska ustanova početkom 20. stoljeća. Imala je podružnice u Beogradu, Crikvenici, Čakovcu, Dubrovniku, Iloku, Karlovcu, Ljubljani, Mariboru, Novom Sadu, Skoplju, Osijeku, Splitu, Varaždinu, Vukovaru, Zemunu i drugdje. Štedionica je kreditirala gospodarstvo, podupirala znanstvene i kulturne ustanove.
Godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava. Štedni ulozi čine 20% svih uloga u zemlji.
Početkom 1928. provedeno je preuzimanje Ujedinjene centralne banke u Sarajevu i osnivanje mnogih filijala, i to: u Sarajevu, Banjoj Luci, Bihaću, Brčkom, Derventi, Mostaru, Travniku i Tuzli.
Početkom 1931. vlada Kraljevine Jugoslavije donosi Zakon o novcu koji označava daljnje jačanje središnjega (beogradskog) državnoga bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. prioritetnih dionica. Nakon sanacije štedinica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugoga svjetskoga rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, Skopju, Ljubljani i Srijemu. Od 1934. do 1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom rata je upisala i velike državne zajmove.
Ministarstvo rada Federalne Hrvatske odobrilo ja nastavak rada ovoj štedionici u Zagrebu i svim njezinim podružnicama na području Federacije (NN 8/1945). Godine 1945. uprava je štedionice izvedena pred sud pod optužbom sudjelovanja u ustrojstvu NDH. Imovina Prve hrvatske štedionice konfiscirana je na temelju presude Okružnog suda za grad Zagreb br. K 490/45 od 26. studenoga 1945. Presudu je 25. siječnja 1946. potvrdio Vrhovni sud Hrvatske. Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb, kao likvidator, objavila je 17. studenoga 1949. da je likvidacija štedionice završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po odredbama Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća (NN 91/1949).
Slika 5. Palača Prve hrvatske štedionice (MJ)
Izvori:
- Feletar: Kratka povjesnica Prve hrvatske štedionice, Privredna banka Zagreb, Prvi bankovni muzej, 1994., Zagreb
- Dražen Aničić, Palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, časopis Građevinar, Volumen: 52, Godina: 2000, Broj: 3,
- http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=9237 (preuzeto 15. travnja 2012.)
- mrežne stranice Hrvatskog državnog arhiva (arhiv.hr).
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
