Tko stvarno vlada Hrvatskom?
Poznato je da su sjednice Vlade javne, tek dijelom zatvorene za javnost, i da na tim sjednicama prijedlozi najčešće prolaze potpuno jednodušno, glatko, gotovo bez ikakva propitkivanja. Ta činjenica otkriva da je npr. neki nacrt zakona ili zakonski prijedlog već toliko pripremljen da je mogao doći na dnevni red sjednice Vlade jer je već zapravo definiran.
Predsjednici političkih stranka koje tvore sada vladajuću Kukuriku koaliciju susreli su se u petak 24. siječnja u Banskim dvorima u Zagrebu – vijest je koja privlači osobitu pozornost jer takvog susreta nije bilo jako dugo, neki mediji tvrde čak dvije godine.
Sama ta činjenica da su se predsjednici četiriju političkih stranaka na vlasti nakon tako duge apstinencije ipak sastali mogla bi se tumačiti kao skroman znak makar minimalne svijesti o zajedničkoj odgovornosti za upravljanje državom, posebno ako je točno – kako navode mediji – da su razgovarali i o poslovima koji ih čekaju u drugoj polovini mandata.
Mediji, a veliko je pitanje da li samo mediji ili zapravo i političari, u prvi su plan izvještaja s toga susreta stavili sudjelovanje te političke koalicije na svibanjskim izborima za Europski parlament. Ako je to točno, onda su predsjednici tih političkih stranaka očitovali svoju gotovo totalnu neodgovornost i nebrigu za državu i stanje u državi kojom upravljaju.
Na susretu, koji je trajao sat i pol – kako navode mediji – bilo je upravo dovoljno vremena da se dogovori koje će mjesto na kandidacijskoj listi za izbore za Europski parlament zauzeti koja politička stranka, odnosno njezin predstavnik.
Ostaje pak tajna koliko je vremena na tom susretu posvećeno zadaćama u drugoj polovini mandata. Jedan od sudionika toga susreta, i to onaj koji je po svim aspektima posljednji u tom krugu, o tom dijelu susreta rekao je doslovno – kako prenosi Novi list: »Dogovarali smo ključne projekte za naredne dvije godine mandata, radi se o 15-ak ključnih investicija, i razgovor je bio vrlo ozbiljan.« Sudeći po tim riječima, na tom susretu glede zadaća za preostali dio mandata sadašnje vladajuće koalicije baš ništa nije odlučeno – tek je nešto dogovarano.
Takav ishod susreta predsjednika političkih stranka koje tvore vladajuću Kukuriku koaliciju nameće vrlo važno pitanje: Tko ili koji to forum u Hrvatskoj zapravo stvarno odlučuje o najvažnijim potezima i političkim odlukama? Poznato je dobro da je Hrvatski sabor već duže vremena samo sredstvo ili možda čak samo tijelo koje stvara privid demokracije jer mora ozakoniti glasovanjem većine ono što zahtijeva izvršna vlast, a sve drugo ionako većinom glasova odbija. Dakle, očito je da Hrvatski sabor nije tijelo ni forum na kojem bi se stvarno kreirala politika, na kojem bi se donosile strateške i druge političke odluke, već je tijelo koje tek formalizira i legalizira ono što je odlučeno negdje drugdje.
Sjednice Vlade
Poznato je da su sjednice Vlade javne, tek dijelom zatvorene za javnost, i da na tim sjednicama prijedlozi najčešće prolaze potpuno jednodušno, glatko, gotovo bez ikakva propitkivanja. Ta činjenica otkriva da je npr. neki nacrt zakona ili zakonski prijedlog već toliko pripremljen da je mogao doći na dnevni red sjednice Vlade jer je već zapravo definiran. Članovi Vlade, slično kao i zastupnici u Hrvatskome saboru, samo svojim glasom formaliziraju da ono što je netko negdje definirao formalno i službeno – postane i službeni stav Vlade.
Poznato je da se nacrti zakona ili drugih vladinih odluka pripremaju u različitim stručnim tijelima, bilo pojedinih ministarstva ili drugih državnih tijela, bilo pojedinih ad hoc radnih skupina, no ni te stručne službe, ni te radne skupine nemaju pravo ni moć između više mogućnosti odlučiti koja će se konačno predložiti da bude i formalno ozakonjena. Sudeći po očitovanim kompetencijama, teško je prihvatiti da bi pojedini ministri po svojoj pameti i po svojim uvidima mogli samostalno definirati usmjerenje rješavanja određenoga pitanja da bi to onda za provedbu povjeravali stručnim službama.
Nema ni informacija da se pojedini ministri često konzultiraju s predsjednikom Vlade da bi on bio ta osoba koja određuje u kojem smjeru će se rješavati pojedina pitanja. Nema potvrda u javnosti, premda katkad ima takvih nagađanja, da o pojedinim područjima odlučuju političke stranke čiji članovi sjede na određenim državnim (ministarskim i sličnim) foteljama i izvršavaju ono što diktira stranačka vrhuška.
Tko upravlja Hrvatskom
Očito je da ostaje velika zagonetka tko, kada i kako u Hrvatskoj odlučuje o najvažnijim pitanjima vlasti, odnosno upravljanja Hrvatskom. Doista bi logično bilo da su ne samo predsjednici četiriju vladajućih političkih stranaka nego i njihovi stručni suradnici duboko zajedno sjeli i analizirali sve dosadašnje promašaje i propuste kao i nužne spasonosne poteze za izlazak Hrvatske iz sve dublje svekolike krize. Takav radni susret, koji bi potrajao i više dana ako bi to bilo potrebno, stvarno bi značio promjenu u Hrvatskoj.
Kad bi se održavali takvi susreti, građani bi znali da netko stvarno nešto poduzima, analizira, razmatra sve mogućnosti i traži rješenja, znali bi da oni koji su dobili većinu na izborima doista ulažu napore da bi se stanje u zemlji popravilo. Nije nužno da se organiziraju isključivo i jedino takvi susreti najviših i najsposobnijih predstavnika političkih stranaka na vlasti, ali jest nužno da hrvatski građani budu točno informirani na kojim se to forumima ili u kojim se to krugovima sada, kao i dosada, donose najvažnije odluke; nužno je da hrvatski građani doznaju tko je donio koju odluku, ne samo formalno što čine Vlada i Hrvatski sabor; nužno je da doznaju koji to pojedinac ili skupina kroji sudbinu svima.
Ako je susret predsjednika političkih stranka koje tvore vladajuću Kukuriku koaliciju održan u prvom redu ili samo radi mogućeg dijeljenja kolača vlasti u Europskom parlamentu, onda je vladajuća koalicija još jednom očitovala svoju bešćutnost prema hrvatskim građanima i uvjetima u kojim oni (ne) rade i žive; onda je toj koaliciji stalo samo do svojih interesa, a nimalo do općega dobra.
Ivan Miklenić
Glas Koncila
