Hrvatsko plemstvo

Nedjelja, 31 siječanj 2021 4:13
Written by: Michael Jukic

Slika 1. Hrvatski plemići (s izložbe, MJ)

Plemstvo, društveni stalež prisutan u različitim civilizacijsko-kulturnim sredinama nastao izdizanjem pojedinih obitelji čija se moć temeljila na vlasništvu nad zemljišnim posjedima i na gospodstvu nad ljudima nižega društvenog položaja. Kao vladajući društveni sloj u europskim državama, plemstvo se održalo sve do razdoblja stvaranja modernih nacionalnih država u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX. st. Plemstvo je ukinuto 1918. godine.

Hrvatsko plemstvo

Hrvatsko praplemstvo nastaje u doba vladavine hrvatskih narodnih vladara na području Hrvatske i Bosne. Posebnu skupinu unutar hrvatskih plemićkih rodova činilo je plemstvo dvanaestero plemena (nobiles duodecim generationum Croatorum), koje je svoj ugled temeljilo na navodnom ugovoru s kraljem Kolomanom kojim je ovaj bio priznat hrvatskim kraljem, a njima su bile zajamčene široke povlastice. Među najpoznatije hrvatske plemićke rodove ubrajaju se: Šubići, Mogorovići, Gusići, Svačići, Lapčani. Sjeverno od Gvozda također su bili organizirani plemićki rodovi. Iz plemićkih rodova su se tijekom vremena izdvojile mnogobrojne plemićke obitelji (npr. Zrinski i Peranski iz Šubića, Nelipčići iz Svačića, Krbavski iz Gusića, Berislavići Grabarski iz roda Borića bana).

Nakon 1102. u hrvatskoj državi se plemstvo dodjeljivalo, kraljevi i velikaši su darivali posjede i nastalo je feudalno plemstvo. Vremenom kraljevi i velikaši nisu imali novih posjeda pa su umjesto darovnica dodjeljivali plemstvo grbovnicama ili plemićkim listom.

U srednjovjekovnoj Slavoniji od XIII. st. niže je plemstvo bilo organizirano i teritorijalno, u plemićke općine, od kojih je najpoznatija bila turopoljska (nobilis communitas Campi Zagrabiensis).

Slika 2. Dvorac Frankopana u Kraljevici (MJ)

U razdoblju mletačke vladavine nad dalmatinskim gradovima (XV.–XVIII. st.) pojedine patricijske obitelji dobile su od Mletačke Republike mletačko plemstvo te velike zemljišne posjede u zaleđu dalmatinskih gradova. Dubrovački patricijat svoju je snagu i ugled temeljio na neovisnosti Dubrovačke Republike. Poznate su dubrovačke patricijske obitelji Gundulići (Gondola), Gučetići (Gozze), Držići (Darsa) i dr.

God. 1848. plemićke su povlastice bile ukinute, ali su se plemićki naslovi za zasluge podjeljivali sve do 1918.

Slika 3. Dvorac Frankopana u Kraljevici (MJ)

Plemićke matične knjige

U doba kad su vladari počeli podjeljivati plemstvo po grbovnici, počelo se plemićki list i grbovnice upisivati u posebne knjige, zapisnike. U Hrvatskoj počelo se time od 1557. godine te danas postoji dvanaest svezaka zapisnika Hrvatskoga sabora, u kojima su upisani plemići, koji su dobili plemićki list i grbovnice od 1557. do 1831. godine.

Ugarska je imala svoju Kraljevsku knjigu (Liber regius), a dalmatinska vlastela i Venecija svoje spise, a mletačke i talijanske općine svaka svoju Zlatnu knjigu (Libro d’ oro).

Plemićki naslovi počinju se davati i koristiti s dolaskom Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje (plemić, vitez, barun, grof, knez, vojvoda, nadvojvoda i princ).

Na propast hrvatskoga plemstva utjecala su četiri kobna događaja: Krbavska bitka, krvavi sabori u Križevcima i Požunu, kraj loze Zrinskih i Frankopana, dekret starojugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića kada je proglašenjem Šestosiječanjske diktature ukinuo plemstvo.

Slika 4. Grb obielji Vranytzanni-Dobrinović (s izložbe, MJ)

Izgubljeno plemstvo može biti: oteto, nepriznato, zaboravljeno i odloženo.

Plemstvo je dio hrvatskoga povijesnoga i kulturnoga naslijeđa. Pojedinci iz redova plemstva imali su izniman utjecaj na politička zbivanja, ulogu u kulturi i gospodarstvu o čemu svjedoče mnogobrojni dokumenti, dvorci, palače i grbovi. Hrvatski nacionalni i kulturni identitet oblikovan je utjecajem plemićkih obitelji i čini poveznicu s europskom kulturnom tradicijom.

Grbovi su tijekom dugoga razdoblja od 13. do 20. st. predstavljali univerzalan, a u srednjem vijeku čak primaran i nezamjenjiv oblik identifikacije u svim dijelovima Europe. Heraldika je bitan čimbenik europskoga kulturnoga identiteta. To vrijedi i za područje hrvatsko-slavonsko-dalmatinskih kraljevina. Hrvatska heraldika je posebna. Nastala je pod utjecajem Austrije, Ugarske, Venecije i talijanskih općina.

Hrvatsko plemstvo je dio naše državotvorne baštine i dio našega nacionalnoga identiteta. Plemstvo je aktivno sudjelovalo u obrani hrvatskih prostora, u nacionalnom osvješćavanju (ilirski preporod), uvođenju hrvatskoga jezika u službenu uporabu te promicanju domoljublja. Potomci plemićkih obitelji (Vranyczany Dobrinović i Eltz) dali su velik doprinos pri priznavanju današnje Republike Hrvatske.

Drugi narodi ističu svoje plemstvo, kraljevske obitelji i pokazuju ih kao simbol njihove tradicije, kulture življenja i identiteta. U Hrvatskoj je plemstvo uništeno, prešućeno, a uloga plemstva je krivo tumačena iako tragovi, koji su svuda oko nas, pokazuju suprotno.

Plemićke obitelji (neke): Adamovići, Alepići, Babonići, Berislavići, Borelli Vranski, Cindo, Cambi, Crnkovići, Draškovići, Devčići, Držići, Durbešići, Filipovići, Frankopani, Gundulići, Gusići (Gušići), Hektorovići, Ivanovići, Jelačići, Kačići, Keglevići, Kukuljević Sakcinski, Kulmeri, Kvaternik, Lackovići, Ladislav Iločki, Marulići, Mihanovići, Nelipčići, Novoseli, Oršići, Papalići, Pavlinovići, Pejačevići, Radoševići, Ratkovići, Ritter Vitezovići, Sučići, Snačići, Šubić Bribirski, Tommaseo, Turkovići, Vlašići, Vrančići, Vranyczany-Dobrinovići, Vučetići, Vukasovići, Zajc, Zoranići, Zrinski itd.

Potpuniji popis hrvatskih plemićkih obitelji vidjeti u “Croatian Nobility Index“.

Slika 5. Dverci dodijeljeni obitelji Vranytzanni-Dobrinović (s izložbe, MJ)

Danas ni jedan zakon, podzakonski akt ili pravilnik trenutno u Hrvatskoj ne priznaje suvremeno plemstvo, pa makar i na nekoj simboličnoj razini. Potomci hrvatskih plemićkih obitelji osnovali su Hrvatski plemićki zbor s ciljem priznavanja plemićkoga statusa u Republici Hrvatskoj. Evidentirane su 62 obitelji koje su potomci plemića.

Plemstvo je službeno ukinuto 1918. Nakon toga plemićke obitelji propadaju, a komunistička vlast zadaje konačan udarac plemstvu u Hrvatskoj nacionalizacijom nekretnina i fizičkim uništenjem pojedinih plemića ili cijelih obitelji. O postojanju hrvatskoga plemstva postoje pisani dokumenti, toponimi, spomenici, dvorci, imena ulica i trgova. Dok se europski narodi diče svojim plemstvom, hrvatsko plemstvo je zatrto, prešućeno. Zahvaljujući pojedincima i skupinama, vrše se istraživanja i objavljuju stručni radovi o hrvatskim plemićkim obiteljima i ulozi plemićkih obitelji u hrvatskoj povijesti, gospodarstvu i kulturi.

Slika 6. Grb obitelji Marulić (MJ)

Literatura o hrvatskome plemstvu:

Viktor Anton conte Duišin Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Zagreb, 1938.
Ivan pl. Bojničić Kninski, Zakoni o popisu plemićkih obitelji
Znanstveni kolokvij “Uloga hrvatskog plemstva u očuvanju i održavanju hrvatske nacionalnosti i državnosti”
“Croatian Nobility Index“, Adam S. Eterovich, predsjednik Hrvatskog rodoslovnog i heraldičkog društva (Croatian Genealogical and Heraldic Society) sa sjedištem u San Joseu, Kalifornija, SAD.
Dokumenti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK)
Dokumenti u Hrvatskom državnom arhivu (HDA).
Dubrovka Peić Čeldarović, Grbovi hrvatskog plemstva – Činjenice kulturnog naslijeđa i identiteta.
Brajković, Grbovi, grbovnice, rodoslovlja, Zagreb, 1995.