Rušenje hrvatskih sakralnih objekata tijekom rata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1995.)
(foto: crkva-u-bih, wikipedija)
Tijekom agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu i tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba uništeni su mnogi sakralni objekti (crkve, župne kuće, samostani, kapelice, groblja, džamije).
Uništavanje sakralnih objekata i drugih crkvenih zdanja u Bosanskoj posavini
Prostor Bosanske posavine je „pokriven“ s četiri dekanata Vrhbosanske nadbiskupije: Brčanski, Derventski, Dobojski i Šamački. U navedena četiri Dekanata vjerski život za 159.997 rimokatolika bio je organiziran kroz dva samostana (Plehan i Tolisa) te 46 župne i 44 filijalne crkve.
Srbi su 1992. godine izvršili agresiju na Bosnu i Hrcegovinu te su pravile koridor kroz Bosansku posavinu. Zauzeli su Derventski dekanat (15 župa, 48.481 katolika) te protjerali sve vjernike i porušili sve crkve. Također su zauzeli Dobojski dekanat (14 župa, 42.465 katolika) i protjerali stanovništvo (ostalo je oko 800 vjernika u selima blizu Gradačca i u samom Doboju), a crkve su porušili. Srbi su slično postupili i u preostala dva dekanata Šamačkom (8 župa, 40.556 katolika) i Brčanskom (9 župa, 28.495 katolika), većinu vjernika su protjerali, a crkve porušili.
Srpske postrojbe (JNA, VRS, paravojne srpske postrojbe) su potpuno uništile 225 sakralih objekata, teško su oštetili 213 objekata, a oštetili 268 objekata. Ukupno su Srbi uništili i oštetili 706 katoličkih sakralnih objekata. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji uništeno / oštećeno je 400 sakralnih objekata, 203 u Banjalučkoj biskupiji i 103 u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji.
Armija BiH i mudžahedini koji su bili sastavni dio muslimanske vojske potpuno su uništili 44 sakralna katolička objekta, teško su oštetili 100 objekata, oštetili 150 objekata. Ukupno su bošnjačko-muslimanske postrojbe srušile i oštetile 294 katolička objekta (župne crkve, župne kuće, samostane, kapele i groblja), od toga 290 u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, 3 u Mostarsko-duvanjskoj i jedan u Banjalučkoj biskupiji. U Banjalučkoj biskupiji ukupno je oštećeno ili uništeno 98% crkava i kapela.
Prije rata na području Banjalučke biskupije živjelo je oko 120.000 katolika. Na području pod vlašću današnje Republike Srpske živjelo je oko 80.000 katolika 1991. godina, a danas ih ima oko 6.500. U Banjalučkoj biskupiji ubijeno je 5 svećenika i jedna časna sestra, a dva svećenika su odvedena iz svojih župnih stanova i izgubio im se svaki trag. Više od 400 katolika u Banjalučkoj biskupiji je ubijeno u svom zavičaju i u svojim domovima. Uništeno je oko 33% drugih crkvenih zgrada, samostana i župnih pastoralnih centara.
Ukupno je uništeno i oštećeno 185 župnih crkava, 168 ostalih crkava, 227 kapela, 226 župne kuće i ostali župni objekti, 30 samostana, 164 groblja. Ukupno je srušeno i oštećeno 1.000 katoličkih objekata u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1992. – 1995. .
Treba podsjetiti da godine 1400. – 1450. u Bosni i Hercegovini nije bilo Muslimana (Bošnjaka), bili su katolici 96% ili 750.000 i pravoslavci 4% ili 30.000. Godine 1991. u Bosni i Hercegovini bilo je 1.902.956 (47%) muslimana, 1.366.104 pravoslavaca (34%) i 760.852 (19%) katolika.
Uništavanje katoličkih sakralnih objekata od strane Srba i Muslimana bilo je s ciljem uništavanja hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini.
Izvori:
- Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini. Uništavanje katoličkih sakralnih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1996.). Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.
- Ante Orlovac Gubitci Banjalučke biskupije u ratu 1992. – 1995. (Banja Luka, 2018.)
- Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom, drugo izdanje Vlastita Naklada, Tisak: FRAM Mostar 2001.
- Srpski zločini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 1991.-1995., glavni urednik Ante Milinović, nakladnici Savez zajednica udruga H1vata izbjeglica i povratnika Sjeverozapadne Bosne i Bosanske Posavine (Zagreb, Orašje), Centru· za istraživanje i dokumentaciju (Mostar), Centar za dokumentaciju o Domovinskom ratu (Zagreb, Sarajevo, Mostar, Orašje), Hrvatski informativni centar (Zagreb), Zagreb-Orašje-Mostar-Sarajevo, 1999.
Dr. Marko Jukić
