Molitva – Utorak, 16. ožujka
Božja prisutnost
Gospodine, u jednostavnosti i poniznosti dolazim k tebi.
Tvoje me riječi vode do mirnoće u kojoj
shvaćam veličinu i značenje tvoje prisutnosti.
Sloboda
“Slobodan sam.”
Kada gledam te napisane riječi, čini mi se kako u meni stvaraju osjećaj divljenja.
Da, čudesan osjećaj slobode.
Hvala ti, Bože.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Iv 5,1-3.5-16
Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih: čekali su da izbije voda.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?” Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.” Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!'” Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?'” No, ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!”
Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Papa Franjo, propovijedajući o ovom odlomku, vrlo je strog prema paraliziranom čovjeku. ”Isus ga pita želi li ozdraviti. Odgovor je vrlo zanimljiv. Ne kaže ‘da’. Žali se! Taj je čovjek bio u grijehu. Radi se o grijehu preživljavanja temeljem žaljenja na druge. Ovo je sjeme đavla – ta nesposobnost donošenja odluke o vlastitom životu, već se promatra život svih drugih kako bi se žalio: ‘Ja sam žrtva života'”.
Čak i nakon što se čovjek izliječi on jednostavno uzima otirač i odlazi za razliku od drugih koje je Isus izliječio, koji su uzeli svoje strunjače i koji su skakali od radosti! Franjo upozorava na grijeh bezvoljnosti. ”Osrednjost, ravnodušnost, otrovna je. Napada dušu. To je, također, droga. Ako je konzumirate puno počinje vam se sviđati. Počinjete biti ovisni o tuzi i prigovaranju. A ovo je grijeh koji je među nama prilično uobičajen.”
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
