Generali, vaše pismo za pomilovanje, slika je/ne/moralne razvaline hrvatske države i društva ….
21 travnja, 2022
By
Generali:
- Ivan Čermak
- Ljubo Česić
- Ante Gotovina
- Pavao Miljavac
- Davor Domazet Lošo
- Luka Džanko
Ovo vaše pismo odraz je dubine moralnog pada hrvatskog društva, čemu ste vi doprinijeli, jer vi biste kao visoki časnici slavne Hrvatske vojske, koja je hrabrošću i požrtvovnošću i visoko-moralnim domoljubljem pobijedila treću po snazi vojnu silu u Europi, JNA, trebali biti moralna vertikala hrvatskog društva!
Trebali bi čuvati i braniti časne tekovine Domovinskog rata, demokratsko uređenje, pravno uređenu i socijalnu državu za koju ste se borili i pobijedili.
Trebali bi podržavati svakim svojim istupom jednakost svih hrvatskih građana, poštivanje Ustava RH, poštivanje ljudskih prava i sloboda, poštivanje europskih vrijednosti, moralnost i poštenje i svih Rezolucija koje donosi EU Parlament u smislu pravne države i pravednosti.
Međutim ovim potpisima vi ste izabrali sasvim suprotno, branite i čuvate tekovine NOB, udbaške i ostale yugo-paradržavne interesne skupine uperene protiv hrvatskog naroda, protiv hrvatskih branitelja i protiv samih temelja na kojima je nastala sadašnja Hrvatska.
I još se dodatno ukopavate u moralnu kaljužu licemjerja, neznanja i nesagledivih posljedica vaših potpisa po hrvatski narod u razlozima koje navodite kao opravdanje.
Stanje u Hrvatskoj je postalo neodrživo. Svojim potpisom podupirete nepoštivanje zakona, korupciju u svim porama vlasti, vladajuće strukture koje uzurpacijom vlasti krše zakone, pljačkaju još ono malo resursa koje je u Hrvatskoj ostalo od uništenog gospodarstva, krše ljudska prava hrvatskog naroda, diskriminiraju ga u korist manjina koje im drže vlast i pogoduju udbaško-kriminalnim interesnim skupinama.
Generali trebali ste dobro promisliti što to potpisujete! Sam tekst pisma duboko je sporan, nemoralan i suprotan kršćanskim vrijednostima.
Generali čiju vi tragičnu sudbinu branite?
„Da! Potpisao sam pismo podrške brigadirima Hrvatske vojske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koji su uputili molbu za pomilovanjem mjerodavnoj državnoj instituciji.“ Kaže general Gotovina.
A jeste li pročitali što potpisujete?
O kojoj se to tragičnoj sudbini radi? Zar je tragično što su kao odgovorne osobe i nalogodavci visoko pozicionirani u zloglasnoj tajnoj službi jugoslavenskog represivnog komunističkog režima, UDBI, koja je organizirala i ubila 74 Hrvata, diljem svijeta, konačno odgovarali za samo jedno ubojstvo?
Jeli to vama tragedija? Nije tragedija progon i likvidiranje Hrvata, nego osuda ljudi koji su naredili te likvidacije? A zašto su ih ubili i to u tuđoj zemlji, gdje nisu ugrožavali Jugoslaviju? Samo zato što su bili Hrvati koji nisu podržavali represivni zločinački jugoslavenski režim!
Čija je tragična sudbina?
Onih progonjenih i ubijenih ili progonitelja i naredbodavaca?
Zar bi prelaskom u novu Hrvatsku državu zasluge Perkovića i Mustača u ustroju Hrvatske vojske trebale poništiti sve one smrti koje su naredili i organizirali? Uostalom za svoju ulogu u Domovinskom ratu nagrađeni su dobrim pozicijama u sigurnosnom sustavu RH, dobrim mirovinama i odlikovanjima i osigurali sebi i obiteljima dobar materijalni status. Svoje najbolje životne godine iskoristili su na slobodi. Vrijeme koje su trebali provesti u zatvoru, kao nalogodavci, oni su proveli na slobodi, 31 godinu nakon ubojstva mirno su živjeli i radili. Sa stajališta kršćanskog oprosta i pomilovanja, oni su pomilovani unaprijed, prije kažnjavanja i odsluženja kazne. I ne samo da su nagrađeni u Hrvatskoj, nego su bili nagrađeni i u onom nakaradnom i zločinačkom yugo sustavu visokim pozicijama za uspješno provođenje državnog terorizma i likvidaciju „državnih neprijatelja“. I Perković i Mustač su, u konačnici, samo vjerni sluge bilo kojeg sustava!
Kada su prešli na hrvatsku stranu (prije svega da zaštite sebe), dobili su priznanja, odlikovanja i činove! Obojica su brigadiri HV! Zanimljivo je i to, dobili su činove, a da bojišnicu nisu ni vidjeli, osim na TV ekranu! Zanimljivo je i to da im, bez obzira na to što su osuđeni na doživotni zatvor, nisu oduzeta odlikovanja i činovi, a generalu Norcu, Glavašu i drugima jesu! A i da ne pišem, da se nisu pisala pisma i tražila pomilovanja kada su u zatvoru, u neljudskim uvjetima, umirali hrvatski general Đuro Brodarac, Tomislav Merčep i mnogi drugi branitelji čija sudbina i patnja očito nije zavrijedila pozornost generalskih potpisnika!
Je li to pravo i pravda?
Pravda je kada svatko odgovara za svoja nedjela, a vi tu jedinu pravdu koju je nota bene dosudilo Njemačko pravosuđe, poništavate potpisom za pomilovanje.
I to suđenje u Njemačkoj uslijedilo je zato što ih hrvatsko pravosuđe nikada ne bi optužilo, a time ni osudilo, kao što nije nikoga iz zločinačkih yugo-komunističkih struktura za počinjene zločine prema Hrvatima u vrijeme jugoslavenskog režima.
I još se kao kršćani prepuni milosrđa očitujete da isto postupate i sa hrvatskim braniteljima? Ne, nažalost ne postupate isto! Niste stavili svoj potpis, ni za ljudsko dostojanstvo nepravedno progonjenih i osuđenih Tomislava Merčepa, Đure Brodarca, ni za običnog malog hrvatskog branitelja Peru Vincetića, koji je umro u zatvoru bez liječničke pomoći, ni za nepravedno progonjenog Mihajla Hrastova kojeg je Hrvatsko pravosuđe 23 godine mrcvarilo i na kraju ga osudilo i financijski uništilo, plaćanjem odštete agresorskim vojnicima i njihovim obiteljima, jer je branio svoju zemlju i svoj dom.
Jeste li se ikada zapitali koliko je tragično i apsurdno da hrvatski branitelji, plaćaju odštetu, odnosno nagrađuju agresorske vojnike i njihove obitelji što su u njegovu zemlju došao razarati i ubijati?
Neee protiv takve tragične sudbine hrvatskih branitelja niste stavili svoj potpis!
Tomislav Merčep je doživio tragičnu sudbinu, a ne ova dvojica kojima ništa ne nedostaje u zatvoru. Tomislavu Merčepu kao teškom bolesniku osporavali su pravo na liječenje, nisu mu dopustili ni da majku isprati na vječni počinak. Tomislav Merčep osuđen je zbog „nečinjenja“ a ova dvojica, jer su naređivali likvidacije. Za Tomislava Merčepa koji je organizirao obranu Vukovara, nije bilo potpisa za pomilovanje, niti ste vi Generali bili na sahrani.
Slučaj Tomislava Merčepa navodim kao usporedbu što je tragična sudbina, za koju nitko od vas Generala nije stavio svoj potpis.
I kada General Gotovina kaže:
„Danas su glasni teoretičari, koji imaju mišljenje o svemu – bilo bi dobro da se nauče slušati i čuti onog iz druge perspektive – ostati ponizni i, ako su vjernici, zahvaliti Gospodinu što su pošteđeni osobnog iskustva onog o čemu govore.“
Kako je to isprazno, jer pred Uskrs, u Velikom tjednu potpisati zahtjev za pomilovanje, ljudi koji su izazivali patnje mnogih ljudi, mnogih obitelji, koji su proganjali vjernike, koji su ubijali svećenike, koji su bili visoko pozicionirani u tom bezbožničkom sustavu je u najmanju ruku licemjerno.
A upravo vam svojim tekstom ukazujem da ste trebali čuti i onog iz druge perspektive, da ste kao vjernici trebali spriječiti ovu blamažu pred Uskrs, da si niste smjeli dopustiti pokvariti Uskrs svom vjerničkom puku u Hrvatskoj, sa otvorenom potporom strukturama koje su progonile vjernike i Katoličku crkvu.
Kršćansko milosrđe, za koga? Za ubojice ili za žrtve?
I kada govorimo o kršćanskom milosrđu koje su milosrđe pokazivali Perković i Mustač prema svojim žrtvama, da sada traže milost i očekuju milost? Sa kojim pravom? Sa kojim moralnim pravom ste vi Generali potpisali njihovu molbu za pomilovanje?
Nemilosrdno je bilo ubojstvo devetogodišnje djevojčice Rosemari Ševo! Koga je devetogodišnje dijete ugrožavalo? Koju je opasnost devetogodišnja djevojčica predstavljala prema ikome, da je zaslužila okrutnu smrt naređenu od ove dvojice?
Ubijeni samo zato što su Hrvati, jer hrvatska državotvorna ideja bila je nespojiva sa yugo-vrijednostima.
Neki Hrvati ubijeni su na brutalan način, Stjepan Đureković udarcima sjekirom po glavi, obitelj Ševo sa devetogodišnjom djevojčicom egzekucijom:
„Obitelj Ševo i ubojica, sporednom su cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemari. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak.
Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemari i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinograd i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.“
U blizini mjesta zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, čuli su pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili:
“Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.
Nakon ubojstva obitelji Ševo, agent ubojica Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za UDBU – pod novim pseudonimom “Pitagora”.
Dakle milostivi Generali, jesu li nalogodavci Perković i Mustač imali milosti za devetogodišnje dijete, a vi im potpisujete milost?
General Pavao Miljavac jedan od potpisnika, opravdava svoj potpis mrtvim predsjednikom Tuđmanom. To je doista nemoralno , manipulirati mrtvim čovjekom, kao da on zna što bi mrtav čovjek danas napravio na osnovu neprovjerenih izjava izvađenih iz konteksta:
„predsjednik Tuđman rekao da bez Perkovića ne bi bilo ni njega, ni HDZ-a, ni Hrvatske”! Dakle, hoće se reći da su Perković, Kos i UDBA zaslužniji za državu i od dr. Tuđmana, i od hrvatskih dragovoljaca, branitelja i od hrvatskoga naroda! Hoće se reći da su te antihrvatske strukture i njihovi kosovsko- udbaške strukture naša neminovnost? E nisu i neće biti! Dolaze mlade generacije, koje neće trpjeti njihovu nametnutu samovladu.
Po njima ispada da smo mi samo korisne budale koje su im potrebne kao topovsko meso, a ne snaga koja je pod vodstvom Franje Tuđmana dobila rat, oslobodila okupiranu zemlju i utemeljila Republiku Hrvatsku!
Anto Nobilo sugerira što bi dr.Tuđman napravio
Odvjetnik Nobilo, tvrdi i zamislite nadobudno ”zna” da je dr. Tuđman živ da bi ih pomilovao, a da bi Šušak potpisao molbu za pomilovanjem! Na žalost, oni ga ne mogu demantirati, mrtvi su, a on im mrtvima stavlja riječi u usta.
Nobilo putem plaćeničkih i njemu naklonjenih medija širi propagandu o pozitivnim reakcijama! Ja te pozitivne reakcije praćenjem društvenih mreža nisam vidjela, baš suprotno, sve ankete bile su sa više od 60 % protiv pomilovanja.
Čak je rekao citiram: “Siguran sam da pravi branitelji iz rova iz 1991. koji su zaista ratovali, a ne bili po minhenskim bojnama i gostionama, da će podržati svoje brigadire”, kazao je odvjetnik. “To su generali sami obavili. Ja sam dobio potpisani tekst. Nije me iznenadilo što je Gotovina potpisao. To sam očekivao. Jasna mi je solidarnost ratnih drugova koji su bili u žiži. Milanović je govorio o malo dobrih ljudi koji su branili Hrvatsku, a možete zamisliti koliko je malo od tih malo dobrih ljudi bilo 1991. Njih je bilo, Rojs je rekao, 14-15 koji su stvarali hrvatsku vojsku i oni su dosta povezani.“
Tako nešto bljutavo i degutantno može samo Nobilo izjaviti. Pravi branitelji, zamislite podržati će „ svoje“ brigadire? Pravi branitelji ne mogu više gledati, ni slušati ovakvo ponižavanje, zato ih je oko 3,5 tisuća počinilo suicid. To je sve što mu poručujem!
Ne pozivajte se na dr.Tuđmana!
Ne pozivajte se na dr.Tuđmanam jer niste dostojni spominjati njegovo ime. Na kraju Tuđmanove vladavine dug je inozemstvu bio 9,5 milijardi dolara, a polovica od toga bio je dug bivše države, u usporedbi s današnjih 50 milijardi eura. Nijedna banka i nijedna strateška tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu. Unatoč ratu i golemim troškovima obrane, unatoč tome što je Hrvatska prihvatila pola milijuna izbjeglica, unatoč razrušenoj zemlji i privredi, unatoč neizbježnoj propasti mnoštva poduzeća zbog prelaska na tržišno gospodarstvo, unatoč troškovima u obnovi zemlje, Hrvatska je potkraj devedesetih imala kakvu-takvu nacionalnu ekonomiju, gospodarsku i financijsku suverenost, manje sirotinje i pučkih kuhinja. A onda je 2 001 godine, počela “detuđmanizacija” – Domovinski je rat predan Haagu, banke i strateške državne tvrtke stranim profiterima, zakonodavstvo i politika Bruxellesu, televizijske koncesije inozemnim proizvođačima medijskog smeća, tiskani mediji strancima, javnost je zasipana porukama da smo bez Europe “nitko i ništa”, a koliko god su mogli Račan i Mesić su pokvarili dragocjeno savezništvo s Amerikom. Hrvatska je vrijedila samo koliko je prestajala biti svoja, koliko je postajala anacionalna i koliko se iz suverene zemlje pretvarala u koloniju.
ZAR JE BAŠ ZA SVE KRIV DR.FRANJO TUĐMAN?
I zato neka se nitko ne poziva na dr. Tuđmana, jer su iznevjerili i pogazili sve što je stvorio i Hrvatsku kakvu je želio!
Predsjednik Milanović je dodatno pojasnio svoju izjavu : „Naglasio je kako Hrvatska vojska odnosno Zbor narodne garde tada ne bi mogao obraniti Hrvatsku, spasiti njenu glavu i čast, da nije bilo jako malo ljudi koji su nešto znali o vojnom pozivu“
Još pamtimo Milanovićevu izjavu iz 2015 godine:“95 posto hrvatskih branitelja koji su držali pušku u ruci u Domovinskom ratu su branitelji iz siromašnih obitelji i manje obrazovani.“ što u stvari nije točno, jer je među dragovoljcima bilo i visoko obrazovanih hrvatskih domoljuba.
Najzanimljiviji je general-pukovnik Luka Džanko, on bar otvoreno priznaje svoje stavove i ne sakriva se iza floskula milosrđa i tragične sudbine bivših yugo-udbaša. Predsjednik je udruge VeDRA – Veterani Domovinskog rata i antifašisti i otvoreno podržava svoje „drugove“ „Jednom komunista, uvijek komunista“ Nikada od komunizmom zaraženog mozga ne može postati demokrata, jer ako ne može biti komunista, onda se presvuče u antifašistu. Jednom JNA, uvijek JNA, jer je JNA sve njih odgajala kao mlade dečke koje je školovala.
Kako je Pula gdje živim od rođenja, bila vojni grad, sa svim rodovima vojske i vojnim školama upoznala sam strukturu i funkcioniranje JNA, pa ću ukratko potkrijepiti svoj stav.
U Puli je 1950.godine osnovana Mašinska škola
- godine izmijenjen je naziv: Mornaričko-tehnička podoficirska škola
Tu su školu pohađali dječaci nakon završene osmogodišnje škole. Pored stručnih predmeta , obavezan je predmet bio Moralno-političko vaspitanje MPV ( moralno-politički odgoj)
I po onoj „rado Srbin ide u vojnike“ ne trebam naglašavati od kuda ih je bilo najviše.
Tako ih je JNA formirala kao vojnike koji brane tekovine NOB-a, odnosno socijalističke revolucije, bratstvo i jedinstvo sa vrhovnim zapovjednikom Maršalom Titom, njegujući njegov kult ličnosti i svi su se morali učlaniti u Komunističku partiju Jugoslavije, ili Savez komunista Jugoslavije. Po završetku školovanja dobili bi podoficirski čin, sa kojim nije postojala mogućnost napredovanja u oficirski čin. Naravno odmah po završetku bili su raspoređeni na dužnost po potrebi JNA.
1949.godine u Divuljama je osnovana Viša vojnopomorska akademija
1952.godine preseljena je u Pulu
1960.godine izmijenjen je naziv: Vojnopomorska mašinska akademija
U oficirsku školu dolazili su mladi ljudi nakon završene srednje škole. Isto su se morali učlaniti u Komunističku partiju Jugoslavije, a nakon završetka školovanja dobili bi čin potporučnika i imali mogućnost daljnjeg napredovanja. Odmah bi bili raspoređeni po potrebi službe unutar JNA.I oni su naravno imali MPV kao predmet.
Dakle Luka Džanko je očiti primjer MPV odgoja u JNA i nije uopće čudno da je podržao pomilovanje Perkovića i Mustaća, jer su iznikli iz istih struktura, a „stara ljubav zaborava nema“ I ne trebam naglašavati, iako su ostali u Hrvatskoj, svi oni ne vole Hrvatsku, smeta im svako spominjanje hrvatske prošlosti osim one yugo-komunističke, a naročito su alergični na pozdrav Za dom spremni! On kod njih izaziva bijes, jer znaju što su napravili sa svojim Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Poznate su i ratne „zasluge“ Luke Džanka, što me isto ne čudi, jer se tako ponaša svaki onaj kojemu Hrvatska nije u srcu.
U tim presudnim trenucima raspada Jugoslavije pripadnici JNA imali su dvije mogućnosti, ostati u Hrvatskoj i prijeći u HV, ili otići sa obitelji u Srbiju ili Crnu goru, sa stigmom Hrvata. Velika većina njih ostala je u Hrvatskoj i prešla u HV. Jedan manji dio njih odrekao se vojne službe i prešao u civilni sektor. Ali gdje god otišli odgoj i svjetonazor iz JNA, nosili su sa sobom, pa nije ni čudno da je Džanko predsjednik udruge–antifašista. Više ne mogu biti komunisti, pa kao što su četnici zamijenili šajkače za kape partizanke, takom su se yugo-komunisti, presvukli u antifašiste.
Na taj način u HV, kao i u sve državne strukture uvukli su se mentalni yugo-kadrovi, koji jednostavno ne dopuštaju da Hrvatskom vladaju Hrvati.
Ivan Krmpotić, prvi hrvatski policajac, kojeg je Josip Perković doslovno izbacio iz ureda, piše u svojoj knjizi “Kako je UDBA stvorila Hrvatsku”:
„Moram reći, gledajući sam početak zasnivanja izvršne vlasti hrvatske države, rak rana bili su kadrovi koje je naslijedila nova država. Danas govoriti koji od njih nije pripadao zloglasnoj UDBI, a koji je radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova R Hrvatske i Jugoslavije je iluzorno. Dr. Franjo Tuđman nije imao puno izbora. Da bi stvorio hrvatsku državu morao je prihvatiti takovo stanje. U to vrijeme nije bila moguća lustracija. Danas su mnogi od tih pripadnika UDBE ostarjeli ili umrli, ali ostaje činjenica da su oni svoju djecu i unučad uveli u sve strukture današnje državne vlasti“
I to je tragična sudbina hrvatskog naroda. Yugo-udbo paraziti ( Milanović kaže žvakače ) kao pijavice zalijepile su se po hrvatskom tkivu, hrvatskoj državi i hrvatskom narodu i ne dopuštaju mu da slobodno proživi.
Lili Benčik/hrvatskepravice
