Blokada sela Kijeva, 29. travnja 1991. godine
Slika 1. Spomen-ploča u Kijevu (MJ)
Kijevo, selo s hrvatskim stanovništvom, nalazi se na cesti Sinj-Knin te je bilo smetnja povezivanju okolnih srpskih sela (Polača, Civljane i Cetina) i stvaranju Srpske republike Krajine.
Zbog blokade Kijeva Zavičajni klub – Kijevo iz Zagreba je uz potporu Hrvatskog žrtvoslovnog društva održao prosvjedni skup u Starogradskoj vjećnici u Zagrbu. Napisana je Deklaracija koja je poslana međunarodnoj zajednici. Kijevo je bilo u prometnoj blokadi, bez struje i telefona. Nakon uhićenja srpskih policajaca na Plitvicama u znak odmazde su zarobljena dva hrvatska redarstvenika u Kijevu. Kijevljani su odgovorili zarobljavanjem trojice pobunjenika iz Civljana. Nakon mučnih pregovora taoci su pušteni, a blokada je bila još jača. Zbog četničkih prijetnji iz okolnih sela MUP RH je osnovao policijsku postaju u Kijevu 1991. godine. Hrvatski redarstvenici su probili obruč oko Kijeva te su prošli između Civljana i Štikova i formirana je Policijska postaja Kijevo 28. travnja 1991. godine. Sve komunikacije Kijeva sa svijetom išle su preko brda Kozjak.
U Splitu je 6. svibnja 1991. godine održan veliki protesni skup zbog blokade sela Kijeva. Na goloruki narod je JNA krenula transporterima i strojnicama. Mirni prosvjed 50.000 građana blokirao je transportere nakon izlaska iz Marjanskog tunela i u glavnoj prometnici koja je vodila prema staroj gradskoj jezgri i prema komandi Vojnopomorske oblasti. Goloruki građani su strgnuli strojnicu s tranportera. Nažalost, unutar zgrade vojnopomorske oblasti je došlo do ranjavanja vojnika-ročnika koji je zbog krvarenja preminuo. Sve okolnosti nisu nikada razjašnjene.
Pobunjeni Srbi su 17. kolovoza 1991. godine postavili barikade na ulazu u Kijevo (u Civljanima prema Vrlici i s druge strane u Polači prema Kninu). Dan poslije su hrvatski policija i stanovništvo tražili uklanjanje barikada što nije urađeno.
Napad na Kijevo je započeo 25. kolovoza 1991. g., nastavio se 26. kolovoza kada je mjesto zasuto projektilima iz teškog topništva (oko 1500 prjektila) i kada su zrakoplovi bacali „krmače“ (bačeno je 8 bombi takozvanih „krmača“. Napad na Kijevo je vodio Ratko Mladić, koji je bio načelnik stožera 9 korpusa (kninskog) JNA. Branitelji i stanovništvo su se povukli preko Kozjake prema Maovicama i Drnišu. Kijevo su branili hrvatski redarstvenici i mještani koji su imali samo kalašnjikove (njih 160). Kijevo je okupirano, opljačkano i spaljeno te je napravljeno etnički čišćenje.
U borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva koji su odvedeni u Knin. Kijevljani su branili domovinu kao pripadnici 126. brigade HV-a i kao pripadnici policije RH. Kijevljani su branili Sinj, Šibenik, ratovali na južnom bojištu (deblokada Dubrovnika). Formirana je i Domobranska satnija Kijevo Koja je čuvala položaje na Maglaju, Jelinjaku i Vrdovu u vrlo teškim klimatskim uvjetima.
Slika 2. Obnovljena crkva sv. Mihovila u Kijevu (MJ)
Hrvatsko selo Kijevo je spaljeno, do temelja je srušena kijevska crkva, spaljena je škola i mjesni dom. Crkva Sv. Mihovila u Kijevu je srušena do temelja (tijekom 20-tog stoljeća tri puta je srušena do temelja). Poginula su tri branitelja: Mijo Slavić, Frano Jurić-Arambašić i Stipe Elkaza. Žrtve četničko terora bili su: Marko Gojević, Mato Slavić, Boja Slavić, Tomo Gašpar, Ivan Ercegovac, Jakovica Ercegovac i Pero Gojević-Zrnić.
Dr. Marko Jukić
