DJEVOJKE NA ŽRTVENIKU Tko su ONE? Što su skrivile?
„Djevojke na žrtveniku“, knjiga autorice Vesne Slobođan predstavljena u Splitu u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt
Teška tišina u predvečerje 23. svibnja, odražavala je , u dvorani „Vinka Draganje“ kod dominikanaca, atmosferu fokusirane pažnje na temu dramatičnih svjedočanstva ratnih vihora, progona, smrti, neizrecive boli i patnje Hrvata na istoku Hercegovine.
„Tragične sudbine 206 nevinih hrvatskih djevojaka u Drugom svjetskom ratu i poraću, na terenu nemirne povijesti koja pamti tutanj neprijateljskih ubojitih, rušilačkih hordi od turskih osvajača,onih iz Prvog svjetskog rata, potom u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i prepoznatljivog učinka i u Domovinskom ratu. Zdravom razumu teško je pojmiti. Svaka horda je utisnula neizbrisive tragove u sjećanju ljudi, ali i ostavila svoje krvave otiske u jamama, bunarima, lokvama , grobovima diljem Hercegovine, a kosti smaknutih nevinih žrtava razbacala poznatim i nepoznatim mučilištima, stratištima, kalvarijskim putovima…upisala okrutne metoda djelovanja , silovanja, prisile , nasilja svake vrste, dobro nam poznate komunističko- partizanske osude bez suđenja i pravde…“. objasnila je u svojoj pozdravnoj riječi članica Upravnog vijeća, autorica ovog teksta, naglasivši ukazanu čast Udruzi ulogom organizatora ovog događaja, jer „Djevojke na žrtveniku“ potresna je knjiga istine o zlokobnog vremenu, pouka i poruka svima nama i budućim generacijama da se zlo nikada više ne ponovi“. Zaključila je i prepustila riječ voditeljici programa Kristini Bitanga, vrijednoj novinarki ureda Splitsko- makarske nadbiskupije.
Stanislav Vukorep, predstavljač i urednik knjige poznat kao marni bosanskohercegovački istraživač istine, publicist , prvi anegdotičar svojeg zavičaja. Objavio je dojmiv broj povijesnih, arheoloških i etnoloških radova i priloga u mnogim publikacijama. Dobitnik je osobne nagrade za doprinos u očuvanju kulturno povijesne baštine općine Neum ….. Čovjek silne energije, istraživačkoga duha sa svojim kolegama, Ivicom Puljićem i Đurom Benderom autorima zajedničke knjige “Stradanje Hrvata istočne Hercegovine u Drugom svjetskom ratu i poraću” bili su snažan poticaj autorici da krene u potrazi za istinom o sudbinama djevojaka istočne Hercegovine. Stanislav Vukorep je govorio o zastrašujućim zločinima u svojem širem zavičaju. Moj pogled se povremeno zaustavljao na slici Raspetoga na zidu dvorane, tražeći utjehu i olakšanje, barem nakratko.
„Na ovom relativno malom području stradalo je više od 5.000 Hrvata za koje su utvrđeni i prikupljeni osnovni izvorni podatci, a to je 20% hrvatskoga pučanstva . Od cjelokupnog broja stradalih, 817 su žene. Neumoljiva statistika pokazuje da su Hrvati u odnosu na Srbe i muslimane najviše stradali.“ Zaključio je svoje izlagaje g. Stanislav Vukorep.
Autorica knjige je govorila o razlozima terenskoga istraživanja i bolnih susreta s rodbinom i bližim članovima obitelji stradalih djevojaka, obilazaka groblja i grobova, stratišta i mjesta stradanja. .. „ Stravični zločini genocidne naravi počinjeni nad civilima stavili su preda me zaključak o nužnosti zasebnog osvrta na svaku civilnu kategoriju . „Krivica“hrvatskih stradalnika bila je zasnovana na ukorijenjenosti njihovih stoljetnih ognjišta na području koje je bilo dio imperijalističkih ciljeva susjednih osvajača i talijanskih fašista . Djevojke kao nositeljice života i opstojnosti nisu slučajno ni sporadično mučene , obeščašćene i ubijane na područjima gdje su živjeli Hrvati……. Domovinski rat, koji je uslijedio, donio je i slobodu govora a s tim i prva saznanja, te relevantne povijesne knjige o tragediji Hrvata u Drugom svjetskom ratu i poraću. Prešućivanjem i zaboravom nevinih žrtava pa tako i djevojaka i sami činimo zločin svojom šutnjom“.
Zaključak pripada rečenici novinarke Nade Prkačin iz predgovora knjige , jer predstavlja uporište i ključ velebnog pothvata, zalog za budućnost vrijedne autorice.
„Hvala Vesni što se usudila ući u rijeku zaborava kako bi preusmjerila njezin tok.“
Iskreno, moj doživljaj večeri ostat će dugo tema mojih razmišljanja i razgovora.
Margita Vučetić/ HUB
