TwitterFacebookPinterestGoogle+

Zločin Armije BiH u Vitezu, 10. lipnja 1993.

Bošnjačko-muslimanske snage ispalile su granatu na dječje igralište u Vitezu i pri tome ubile osmero djece u dobi od 9 do 18 godina. Ranjeno je šestero djece. Zločin se dogodio 10. lipnja 1993. oko 20,45 sati. Na dječje igralište ispaljena je granata od 120 mm. Video snimku tragičnog događaja nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, navodno zbog brutalnosti. Nije bilo zbog brutalnosti već zbog pristranosti; zločin su počinili Muslimani. Bijeda svjetskih medija vidi se i iz podatka da je jedna švicarska televizija objavila da su Hrvati pobili muslimansku djecu!

Zločin se dogodio u vrijeme primirja između Muslimana i Hrvata (muslimansko-hrvatski rat). Dječje igralište nije bilo nikakav vojni cilj.

Za počinjeni zločin, ratni zločin protiv civilnog stanovništva nitko nije odgovarao.

Imena poginule djece:

  • Sanja Garić (1975.)
  • Milan Garić (1981.) – brat Sanje Garić
  • Dragan Ramljak (1978.)
  • Dražen Čečura (1978.)
  • Boris Antičević (1983.)
  • Sanja Križanović (1978.)
  • Augustina Grebenar (1984.)
  • Velimir Grebenar (1981.) – brat Augustine Grebenar

 

Kontroverzna je činjenica da su se poginula djeca inače svakodnevno igrala s muslimanskom djecom, koja se na dan masakra nisu došla igrati. Stoga se sumnja da su bila upozorena na vjerojatno isplanirani napad.

Otac ubijenog Borisa Antičevića je 20. srpnja 1993. izjavio: „Za mene i moju obitelj bio je to neizrecivi bol, pogotovo kad se iz Mehale čuo poklik: Evo vam Herceg-Bosne. Tog dana predvečer nedostajalo je dvoje muslimanske djece, koja su se tu s ostalima uobičajeno igralau prijepodnevnim satima, što navodi na pomisao da su njihovi roditelji znali i imali spoznaju da će granata pasti u popodnevnimsatima. To su djeca Hakije Čengića, starog oko 40 godina, našeg susjeda. Bio je zapovjednik Teritorijalne obrane u općini Vitez, ali ipak to nikome nije smetalo. Isti Čengić je s mojom suprugom razgovarao na ogradi dvorišta naše kuće u momentu pada granate. Nije potrčao do koša (mjesta stradanja) nego je žurno otišao i iste večeri napustio Vitez, a da ne izjavi ni saučešće.“ (Ivica Mlivončić: Zločin s pečatom, str. 166.)

Foto: Fenix Magazin

Dr. Marko Jukić

Komentari