TwitterFacebookPinterestGoogle+

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Đakovačka katedrala

Đakovačka crkva Svetoga Petra stolna je crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije izgrađena u neoromaničkom stilu (1866. – 1882.). Ubraja se u najveće katoličke crkve u Hrvatskoj. Posvećena je 1. listopada 1882. Katedrala je životno djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je 1849. godine imenovan (na prijedlog bana Josipa Jelačića) đakovačkim ili bosanskim i srijemskim biskupom, s geslom »Sve za vjeru i domovinu«.

Izgradnja je stajala milijun i 200 tisuća forinti, a nadbiskup Strossmayer za nju je dao vlastitih 600 tisuća. Katedrala je podignuta na mjestu stare srednjovjekovne katedrale (biskup Ponsi, 1239.) i nešto mlađe barokne katedrale.

Ugrađeno je 7 milijuna cigli, visina zvonika je 84 metra, a kupole 54 metra. Temelje čine 395 pilona od slavonskog hrasta, a prostor između balvana zasut je betonom (u to vrijeme novim materijalom).

Tlocrt trobrodne neoromaničke đakovačke katedrale je u znaku latinskog križa. U sjecištu dviju “križnih greda” (glavne i poprečne lađe/transepta), ispod kupole visoke 40 metara, postavljen je glavni žrtvenik/oltar, posvećen sv. Petru apostolu. Oltar je remek-djelo arhitekture. Autori su Karlo Rosner i Fridrich Schmit. Po želji biskupa Strossmayera natkriljuje ga 15 metara visoki romaničko – gotički ciborij (nebnica, baldahin), težak oko 80 tona, koji nose četiri stupa od marsejskoga crvenoga mramora. Ciborij je ukrašen klesanim i pozlaćenim ornamentima te medaljonima sv. Grgura Velikog, sv. Ambrozija, sv. Augustina i sv. Jeronima. Na svakom kutu ciborija jedan je od četvorice evanđelista (Ivan, Luka, Matej, Marko), a iznad ciborija je kip sv. Petra apostola.

U kupoli je i mozaik s naopako postavljenim križem (crux inversa) – Petrov križ, jer je sveti Petar tražio, kada su ga razapinjali, da ga razapnu upravo na naopako postavljeni križ.

 

Strossmayerova katedrala ukrašena je sa 7 oltara, 43 fresko slike, 31 skulpturom svetaca i 32 reljefa. Oplošja stupova, zidovi i dijelovi svodnih ploha dekorirani su geometriziranim ornamentalnim uzorcima slavonskog narodnog veza (slikar-dekorater Josip Voltolini).

 

Oslikavanje katedrale izveli su otac i sin Alexander Maximilian i Lodovico Seitz, sljedbenici nazarenskih slikara iz Rima. Hrvatski kipari Vatroslav Donegani i Ivan Rendić autori su većeg broja skulptura na oltarima te reljefa u katedrali.

 

Mramornu propovjedaonicu šesterokutnog tlocrta, na stupovima od crvenog mramora, projektirao je Schmidt, a kipove (sv. Ivan Zlatousti, sv. Bernardin Sijenski, sv. Alfonz Liguori, sv. Antun Padovanski, sv. Ignacije Loyolski, sv. Toma Akvinski) i reljefe (Navještenje Gospodinovo, Zaruke Marijine, Prikazanje Isusovo u hramu i Isus na križu) je izradio glavni kipar i upravitelj gradnje katedrale, Riječanin Vatroslav Donegani. Valja napomenuti da je svece, ali i niz likova na freskama, odabrao biskup Strossmayer.

Unutrašnjost katedrale oslikana je biblijskim motivima u fresko-tehnici. Taj su posao radili tijekom 12 godina njemački slikari, otac i sin, Alexander – Maximilian Seitz i Ludwig Seitz (dolazili su u Đakovo neredovito i to samo u ljetnim mjesecima), a tri freske potpisuju rimski slikari Ludovico Ansiglioni i Niccola Consoni.

Površine iznad arkada u glavnoj lađi oslikane su s deset odabranih tema iz Staroga zavjeta, a u poprečnoj lađi i apsidama redaju se teme Novoga zavjeta.

Prva monumentalna freska sa starozavjetnim biblijskim prizorom “Izgon iz raja” naslikana je do pjevališta, a njoj sučelice na južnoj strani “Stvaranje žene” (prizor kako Bog Adamu dovodi Evu).

U glavnoj lađi je osobito zanimljiv jedan detalj: ispod deset slika nalazi se napis samo na jednoj, i to na donjem dijelu okvira slike “Mojsije prima zavjetne ploče” ispisan arapskim pismom – ALLAH E’ATA LI-MUSA LEVHATEJ EL-‘AHDI – koji u prijevodu glasi: “Allah poklanja/predaje Musau/Mojsiju Zavjetne ploče”.

Unutrašnjost katedrale krase mnoge freske stvarane rukama najvećih svjetskih majstora onoga doba. Nadbiskupova ideja o južnom slavenstvu ocrtava se u fresci Poklon triju kraljeva Ludwiga Seitza. Ovaj čovjek što kleči do Marije i Isusa je starac iz Đakovštine. Vidi se po tome kako je obučen u narodnu nošnju. Iza njega je djevojka, također iz Đakovštine, sa snopom žita, a između njih je djevojka u dalmatinskoj nošnji s palminim lišćem u ruci. Iza njega je Bugarin s voćem, a iza svih njih, s ovcama, prikazan je jedan Srbin, opisuje fresku kanonik Marjanović.

“Apostoli Petar i Pavao” nije samo površinom najveća, već je i posvetna, “glavna” slika u katedrali. Uz likove Petra i Pavla naslikani su još i biskup Strossmayer s modelom završene katedrale, sv. Juraj, sv. Josip, sv. Ivan Nepomuk, te sv. Ivan Kapistranski, duhovni predvodnik kršćanske vojne protiv Turaka: u desnici drži križarsku zastavu na kojoj je takozvani jeruzalemski križ, sastavljen od pet križeva koji simboliziraju pet rana Isusovih. Obzirom da je biskupija u Đakovu nosila službeni naslov »Đakovačka ili Bosanska«, jer je nastala od prognanih katolika iz Bosne, uz desni rub slike muškarac i dječak u turskoj nošnji simboliziraju kršćane u Bosni koji su stoljećima pod Turcima. Prizor istovjetnog sadržaja naslikan je uz lijevi rub slike: žena-prognanica i njezino dvoje djece.

Ispod glavnog oltara i poprečne lađe velika je kripta s grobnicom biskupa Josipa Jurja Strossmayera (Osijek, 1815. – Đakovo, 1905.). U kripti katedrale su i grobnice biskupa prije i poslije Strossmayera. U kriptu može stati 5 tisuća ljudi..….

 

Komentari