Domovinski rat: Zločin Armije BiH u Doljanima, 28. srpnja 1993.
Armija Bosne i Hercegovine (44. brdska brigada ABiH) počinila je 28. srpnja 1993. godine ratni zločin u Doljanima (općina Jablanica). Ubijeno je 39 Hrvata; 17 Hrvata u Doljanima i 22 osobe na Stipića livadi. O zločinu u Doljanima, kao i o drugim zločinima Armije BiH, mediji su rijetko pisali za razliku od zločina Hrvata nad Muslimanima o čemu se vrlo često i netočno izvještavalo. Nitko nije odgovarao za počinjeni zločin!
Doljani (udaljeni 12 kilometara od Jablanice) su po popisu stanovništva 1981. godine imali 1049 stanovnika, a od toga je bio 731 Hrvat ili 69,68 %, Muslimana-Bošnjaka je bilo 316 ili 30,12 %, a osim njih u selu je bio jedan Srbin i jedan “ostali”.
U logor Muzej odvedeno je 185 mještana (Doljana), među kojima je bilo 37-ero djece i 10 trudnica. U logoru Muzej u Jablanici bilo je zatočeno 69-ero djece; broj zatočenih civila bio je 623; osam je Hrvata umrlo, a dvije žene su silovane. Anica Jurina Šitum (1913.) u logoru Muzej je umrla od gladi jer su joj čuvari sustavno uskraćivali hranu.
Iz knjige Zločin s pečatom Ivice Mlivončića
„Ujutro su Doljane opkolili pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica i naoružana skupina Muslimana-Bošnjaka iz sela Jelačića. Oko 10 sati spomenute združene oružane snage, predvođene Behremom Bećirom Bećom, Ismetom Eglenovićem, zvanim Pegla, Amirom Halihodžićem s nadimkom Prpa, Jusufom Kevrićem i drugima, počele su oružani napad na hrvatsko stanovništvo i njihovu imovinu. U selu su bile nejake snage HVO-a, koje su činili mještani, koji nisu bili profesionalni vojnici, već domobrani koji su branili svoje živote, obitelji i domove.“
U tome selu toga dana ubijeno je i masakrirano 39 civila i vojnika HVO-a, točnije domobrana. U logor Muzej odvedeno je 185 mještana, među kojima je bilo 37-ero djece i 10 trudnica. Pred užasnom spoznajom da vojnici Armije BiH ubijaju sve Hrvate, ljudi su bježali na sve strane.
Bježao je i župnik fra Vlado Koštroman u automobilu, koji je pogođen sa šest metaka; jedan je okrznuo župnika, a drugi je ranio jednu osobu na stražnjem sjedalu.
Zločin u Doljanima otkriven je 1. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodile postrojbe HVO-a. Očevici su zatekli 17 masakriranih vojnika, na kojima su se vojnici Armije BiH iživljavali, većina lubanja bila je razmrskana, tupim predmetom, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela su bila nagorjela. Osim toga leševi su bili minirani kako bi nastradali oni koji ih budu kupili. Među leševima civila jednoj ženi je rasparan trbuh, jedan muškarac je zaklan, a drugome napola odsječena glava.
Među osumnjičenima za zločin u Doljanima su general Arif Pašalić, Enes Kovačević, Senad Džino, Edin Bešić, Ekrem Kevrić, Emin Zebić, Ahmet Salihamidžić Cicko i Džemal Ovnović. Osumnjičen je i Behrem Bećir zvani Beća, koji je bio nastavnik tjelesnog odgoja, a predvodio je akciju na Doljane. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr. Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor. Nakon masakra u selu Doljanima i tolikih žrtava, on je zajedno s komandantom 44. brdske brigade Armije BiH Enesom Kovačevićem čestitao sudionicima akcije na “uspjehu”. Čestitka je 28. srpnja navečer izrečena na dnevniku lokalne CVT Jablanica. U čestitci se pohvaljuju svi sudionici akcije “oslobađanja” Doljana.
Dr. Marko Jukić
