SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Vrbnik
Vrbnik je naselje i općina na otoku Krku. Smješten je na litici koja se strmo uzdiže 50-ak metara iznad mora.
Područje općine Vrbnik je valovito, a na jugu brdovito s vrhovima preko 400 mnm. Obale su pretežno strme i nepristupačne, naročito na južnom dijelu, a prema sjeveru su pristupačnije. Najznačajnije uvale su: Ogrul, Sršćica, Sveti Juraj, Pod Črnice u južnom dijelu te Kostrijčica, Dresteina, Melska i Sveti Marak na sjevernom dijelu.
Kroz vrbničko (vrbensko) polje protječe povremeni potok Vretenica, ili samo Potok, koji se iskorištava i za navodnjavanje polja. U zaseoku Paprata kraj Garice je veći izvor pitke vode.
O naseljenosti Vrbnika svjedoče arheološki nalazi ilirskih naselja na lokalitetima Kostrilj, na području sela Garice i Risike. Hrvati se na otok doseljavaju koncem VI. i početkom VII. stoljeća. U pisanim dokumentima Vrbnik se prvi put spominje zajedno s Dobrinjem u najstarijoj poznatoj glagoljskojDarovnici slavnog Dragoslava 1. siječnja 1100.
Vrbnikom su nakon Mlečana vladali krčki knezovi do 1480. Vrbnik je dobio Vrbnički statut 1388., pisan hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. Vrbnički statut drugi je po postanku među hrvatskim statutima uopće, odmah iza Vinodolskog. Većinu svojih propisa posvećuje kaznenom pravu. Nije sačuvan u izvorniku, već u prijepisu vrbničkog svećenika Grgura Žaškovića iz 1526. Danas je pohranjen u Nacionalno i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Vrbnik je stoljećima bio glagoljaško središte. U vrbničkom glagoljskom skriptoriju nastao je najveći broj danas sačuvanih glagoljskih rukopisa npr. Blaž Baromić napisao je Mavrov brevijar.
Školovanje djevojčica prvi put je omogućeno 1848.
U vrbničkom polju velikom oko 150 ha uglavnom je zastupljena autohtona sorta Žlahtina. Osim Žlahtine posljednjih se godina proizvodi i pjenušac Valomet čije se butilje pohranjuju u more ispred Vrbnika zbog dozrijevanja.
