Svetac dana: Sveti Grgur Veliki
Grgur Veliki rođen je u Rimu oko 540. godine u bogatoj i uglednoj kršćanskoj obitelji koja se isticala po zauzimanju u vjerskom i crkvenom životu. Grgur I. Veliki bio je papa od 3. rujna 590. do 12. ožujka 604., crkveni naučitelj i svetac.
Ostavio je posao u gradskoj upravi i počeo je živjeti monaškim načinom života u svom domu. Papa Pelagije ga je imenovao svojim izaslanikom u Carigradu (od 579. do 585. g.) , gdje je imao zadaću pridonijeti potpunom suzbijanju monofizitizma (hereza koja je tvrdila da Isus Krist nije bio čovjek, da je imao samo božansku narav) te suzbijanju prodora Longobarda.
Na papin poziv vratio se u Rim i postao papin tajnik. Nakon smrti pape Pelagije II. pod pritiskom cara i naroda prihvaća se papinske dužnosti 590. godine. Navodi se da je bio sustavan, pedantan, da je tražio red, rad i stegu te da je bio socijalno osjetljiv. Znao je prodavati vrijedne predmete pa pomagati siromašne, otkupljivati zarobljene, kupovati primirje itd. Trudio se da svećenicima Bog i čovjek budu na prvom mjestu pa je uveo celibat za svećenike i vodio računa o njihovoj duhovnoj obnovi.
Puno je pridonio i u području liturgijske crkvene reforme, pa je tako obnovio bogoslužje, crkveno pjevanje i crkvene obrede. U svemu što je činio nastojao je prednjačiti, pa je tako jedan od znakova njegove stvarne potrebe da ne vlada, nego služi, bilo i to što je uveo novi naziv za papu: sluga slugu Božjih. Osim što je njime htio sebe staviti kao primjer onoga koji prednjači u služenju, tim je naslovom htio odati i svojevrsno priznanje carigradskom, antiohijskom i aleksandrijskom patrijarhu, koji su tada već bitno bivali stavljani u drugi plan, dok se previše isticala uloga rimskog patrijarha – pape.
Iza sebe je ostavio mnogobrojna važna djela u kojima je iznio tumačenje Svetoga pisma. Nakon nekoliko godina papinske službe napisao je Pastoralno pravilo gdje je naglasio važnost pastira u crkvi.
Umro je u Rimu 12. ožujka 604. god., a poradi svojih uistinu monumentalnih djela na različitim područjima s pravom je nazvan Veliki. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1295. god. papa Bonifacije VIII., a štuje se kao zaštitnik oboljelih od kuge, kostobolje, glazbenika i pjevača, učitelja i odgojitelja, zidara, klesara, papinstva itd.
Ime je grčkoga porijekla i znači: onaj koji budi.
Izvor: portal VJERA I DJELA – Portal katoličkih teologa; Kategorija: stopama svetaca
Foto: Svjetlo vjere
