Dugačak je red onih koji čekaju promociju u hrvatskog akademika: Mesić, Josipović, Ivo Goldstein (sve sami vrhunski znanstvenici), no, poslije Milanovićevog sjajnog govora u Saboru o holokaustu i njegove izvanredne spoznaje o tome kako su ustaše, tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije on je neupitno prvi na redu.

Svakom narodu je važno proučavanje povijesti, a posebno hrvatskom, jer je poznato kako se radi o genocidnom narodu. Problem je što je teško dokazati genocidnost jednog naroda, pa je zato veoma važno imati u nacionalnoj akademiji nekoga tko je egzaktno to i dokazao. Problem u Hrvatskoj što imamo dvije paradigme u povijesnoj znanosti: jugo-komunističku i hrvatsku.

Svima je jasno da je jedino ispravna jugo-komunistička iz jednostavnog razloga što ovi drugi nikako da prihvate općepoznatu činjenicu o genocidnosti hrvatskog naroda. Zato samo i iz redova onih prvih možemo naći tako vrsnog znanstvenika koji se može ponositi dokazom o genocidnosti hrvatskog naroda. HAZU bi se sigurno ponoslila imati u svom članstvu takvog povjesničara. S takovim dokazom i takovim znanstvenikom ne bi bilo problema promjeniti i ime, mnogima doista omraženo, same akademije. Svojevremeno je biskup Pozaić sugerirao ime Navodno hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a mnogima bi bila draga i Srpska akademija znanosti i umjetnosti, što bi bilo lijepo kada znamo da je genocidnost hrvatskog naroda potvrđena i u Oluji kada je zabilježen najveći genocid u svjetskoj povijesti, a na koji nas je upozorio sam Slobodan Milošević: OD SRBA JE HRVATSKA VOJSKA NAPRAVILA ZEČEVE. Naravno, doček generala Gotovine i Markača pokazao je da se o tom strašnom zločinu uopće ne smije narodu ni spomenuti, pa nam ostaje samo II. Svjetski rat.

Mesić i Josipović kao kandidati

Kako je predsjednik RH Franjo Tuđman bio akademik, logično su Akademiji zanimljivi njegovi nasljednici jer se za obojicu može reći kako im je bliska upravo poželjna jugo-komunistička povjesnica. Tako je Akademija svojevremeno Stjepanu Mesiću, tadašnjem predsjedniku RH, organizirali u HAZU predavanje “Hrvatska u vrijeme Drugog svjetskog rata i suvremena Republika Hrvatska”. Predavanje je bilo izuzetno dobro posjećeno. Tadašnji tisak je samo objavio da je nekoliko akademika pokušalo pozvati kolege akademike na bojkot, ali samo nekoliko od 150 akademika (Aralica, Jelčić, Novak, Pečarić) nije bilo nazočno u dvorani s 100 mjesta. A viđen je i cijeli niz drugih uglednika i povjesničara koji nisu akademici.Toj nekolicini je bilo neobično što povjesničari iz Akademije zovu jednog diplomiranog pravnika da im drži predavanje iz povijesti. Zapravo toj maloj skupini akademika to baš i nije bilo inteligentno kada znamo koliko je važno imati u nacionalnoj akademiji nekoga tko je vrstan ekspert u pitanjima genocidnosti hrvatskog naroda.

Kasnije sam razgovarao s jednim povjesničarem koji je organizirao drugu Predsjedniku to predavanje. Sav šokiran rekao mi je kako je Predsjednik imao 17 materijalnih pogrješaka u svom predavanju. Očito je to Predsjedniku uzeto previše za zlo (nisu imali milosti jer se ipak radilo o predavanju pred takovim eminentnim skupom) pa više nije imao nikakvih izgleda, ako su ga uopće i željeli za akademika.

Istina, Mesić je pokazao veliku želju da poslije Tuđmana i on postane akademik. Tako se okušao i kao matematičar kada je pokušao uređivati časopis Mathematical inequalities and applications koji je prvi hrvatski matematički časopis na SCIE listi. Zapravo jedan srpski matematičar se pozvao na autoritet koji Mesić, kao predsjednik države, ima u matematici u želji da objavi svoj članak u tom časopisu. Mesić je doista to radio na veoma visokoj razini, pokušavši osporiti mišljenje glavnog urednika. Čak je pitanje nepoštivanja njegovog mišljenja od strane glavnog urednika postavio i u HAZU. Kad nije uspio, vjerojatno je odustao od kandidature iz matematike. Pokušao je još jednom i održao predavanje u HAZU iz ekonomije, ali potom se više ništa nije čulo o njemu. Valjda zato što je tada već bio doživotni bivši predsjednik.

Prof. dr. sc. Ivo Josipović je imao sve uvjete da postane akademik iz svoje struke. Naime on je cijeli svoj znanstveni opus zasnovao na novom pogledu na pitanjima ratnog zločina i agresije, odnosno udruženog pothvata zločinačke organizacije. Godinama je izgledalo da sve ide u dobrom smjeru, ali onda se iznenada pojavio američki sudac Theodor Meron sa svojom tvrdnjom kako je nerazumno opruživati nekoga zato što je oslobađao okupirana područja svoje domovine i sve što je Josipović godinama stvarao u pravnim znanostima u tren se srušilo kao kula od karata.

Istina Josipović je pokazao puno puta zanimanje za povijest.Prilikom posjeta BiH Josipović je optužio vlastiti narod i vlastitu državu (i time amnestirao velikosrpsku agresiju) kao glavnog krivca za sve zlo koje se dogodilo u BiH, tvrdeći da odgovornost za to ide na račun političkog i vojnog vodstva Hrvatske 90-ih godina. Potpuno nerazumijevanje njegovih prosrpskih stavova pokazao je vođa SDA Sulejman Tihić, rekavši da to tako nije bilo i da bi u BiH bilo mnogo gore da nije bilo Hrvatske i njezine politike!

Spomenimo još samo kako se, kao predsjednik države, svojevremeno obrušio na dr. sc. Stjepana Razuma koji je kao povjesničar pokušao govoriti o Jasenovcu. Ipak, teško od njega možemo očekivati izbor u Razredu za društvene znanosti. Ostaje mu da pokuša kao glazbenik (vjerojatno i je najbolji skladatelj među političarima i obratno – neka mi oprosti neki skladatelj koji se bavi politikom, ako takovih uopće ima).

Ali, HAZU nije bila nepravedna prema njima, jer je njima važno samo da konačno imamo nekoga u HAZU koji će kao akademik moći govoriti o genocidnosti hrvatskog naroda. Uvijek su njima interesi naroda ispred njihovih osobnih interesa, zar ne? Ako već Mesić nije mogao biti akademik, HAZU je bila voljna izabrati nekog njegovog suradnika. Tu je morao biti razmatran čuveni povjesničar Slavko Goldstein, ali su se vjerojatno u Akademiji bojali da (konzervativnim) akademicima neće biti drago što nije sigurno imali li ovaj veliki znanstvenik završenu srednju školu. Zato se logično nametnuo Slavkov sin Ivo koji je tada bio sveučilišni ptofesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (kao što znamo danas je veleposlanik u Francuskoj koji se proslavio s Titovom slikom u svom uredu).

Ivo Goldstein za akademika

Kada sam prije nepune tri godine doznao da je Prvi razred HAZU predlžio Iva Goldsteina za akademika nisam mogao suzbiti svoje oduševljenje pa sam Predsjedniku i Predsjedništvu Akademije uputio slijedeće pismo:

Predsjedniku HAZU,

Predsjedništvu HAZU

Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzatno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU.

A dokaz je zaista nešto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujući prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige A History, Hurst & Co. London 1999.:

– Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnička jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća.

Dakle, 10. IV. 1941. je proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina.

Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod.

Zahvaljujući kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša. Jednostavno rečeno – ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda.

Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih izuzetnih dostignuća prof. dr. sc. Iva Goldsteina opisao npr. u:

[1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191 Profesor Brandt (mentor Iva Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

[2] Neven Budak, O knjizi Iva Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333. Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.

[3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.

[4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003.

Knjige [3] i [4] osigurao sam svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s izuzetnim dostignućima kolege Goldsteina.

[5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009. Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Dr. Sc. Vladimir Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«.

Stoga je veličina HAZU izuzetna, jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove.

Čestitam s oduševljenjem.

Vaš,

akademik Josip Pečarić

Za razliku od Goldsteina i drugih predstavnika jugo-komunističke paradigme u povijesnoj znanosti sa zgražanjem možemo konstatirati da postoje, srećom ne previše, i onih koji zastupaju hrvatsku paradigmu. Pogledajmo kako jedan od njih dr. sc. Zdravko Dizdar piše o tom početku rata (ČETNIČKI ZLOČINI GENOCIDA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI I HRVATIMA U HRVATSKOJ TIJEKOM DRUGOGA SVJETSKOGA RATA (1941.-1945.):

Srpski nacionalisti i ekspanzionisti, kojih su četnici, kao vojnički i politički organizirani, najpoznatiji i najistaknutiji dio, nisu se nikada mogli pomiriti sa stvaranjem bilo kakve hrvatske države, pa tako ni NDH. Razlog je vrlo jednostavan i sastoji se u tome što su oni smatrali da gotovo 90% teritorija NDH (u maksimalnom programu) predstavlja područja tzv. “Srpske zemlje” (uključujući tu cijelo područje današnje Republike Bosne i Hercegovine i većinu područja današnje Republike Hrvatske), bez obzira na to što ta područja nisu nikada bila u sastavu srpske države i što na njima Hrvati i Muslimani predstavljaju većinu pučanstva. Zato po njima ta područja NDH mogu ući samo u sastav tzv. “Homogene ili Velike Srbije”, kako su je nazivali u dokumentima. Glavni preduvjet za to je rušenje NDH i čišćenje hrvatskog i muslimanskog pučanstva s tih teritorija, kako bi ih potom uključili u Veliku Srbiju.

To je jedan od razloga što, neposredno nakon proglašenja NDH, nailazimo i na prva masovnija ubojstva hrvatskog i muslimanskog pučanstva od strane četnika, te paljenje većeg broja kuća i cijelih sela u nekim područjima NDH. Tako su npr. četnički odjeli, koji su se nalazili u redovitoj vojsci Kraljevine Jugoslavije i bili namijenjeni za “specijalne akcije”, ili pojedini zapovjednici četnici, pri povlačenju kod Dervente 11.-13. IV. 1941. ubili 17 civila Hrvata, od kojih i 5 žena; 11. IV. u Siveriću ubili tri Hrvatice, od kojih 1 djevojčica; 9. i 28.-29. IV. kod Bjelovara ubijena 3 civila Hrvata a 1 ranjen; od 13. do 15. IV. kod Čapljine ubijeno 20 Hrvata i 5 Muslimana i zapaljeno 40 kuća; kod Mostara 15. IV. ubijeno je 5 civila Hrvata, od kojih 1 žena, i zapaljena sela Cim i Ilići, nastanjena Hrvatima, a takvih ubojstava bilo je u još nekim mjestima, kao početak i nagovještaj onoga što će ubrzo uslijediti.

Na žalost u HAZU nisu razumjeli svu genijalnost Goldsteinovog dokaza, kao i niza drugih sličnih genijalnih razmatranja hrvatske povijesti (niz tekstova ovakvih kakav je Dizdar o Goldsteinovom veličanstvenom radu u povijesti dano je u knjizi: J.Pečarić, Zabranjeni akademik, Zagreb, 2013.), pa ga nisu izabrali za svoga redovitog člana. Da srtamota HAZU bude još veća nitko u povijesti Akademije nije dobio tako malo glasova kao on.

Međutim, nije svako zlo za zlo. Taj slučaj je pokazao koliko je značajno samo razdoblje prije napada Njemačke na SSSR za dokazivanje genocinosti hrvatskog naroda. Naime, KPJ je tada pozvala na ustanak i borbu protiv NDH tako da bi se zadržale sve trupe koje bi mogle ići u SSSR i tako spašavati bratski sovjetski narod.

Znamo da nije baš sretno ispalo s jamama u kojima je ubijeno i bačeno i do 40.000 ljudi, a u kojima nema niti jednog kostura i sličnim otkrićima. Zato je dokazivanje genocidnosti s pozivanjem na sam početak rata, što je zapravo bila osnova i mog gornjeg pisma, doista genijalna konstrukcija, zar ne.

To je najbolje uočio predsjednik Vlade Milanović, pa bez obzira što je njegov savjetnik za ta pitanja slavni hrvatski povjesničar Slavko Goldstein, moramo istaći samog Milanovića kao kandidata za našeg novog akademika. Poslije njegovog sjajnog govora u Saboru o holokaustu i sjajnoj spoznaji o tome kako su ustaše, tj. Hrvati prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije nema nikakve dvojbe o tome da ga se treba promovirati u hrvatskog akademika.

O tome će više biti rečeno u nastavku ovog teksta. Takvo otkriće to doista zaslužuje, zar ne?

Autor: Josip Pečarić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save