Amerika je pokusni teren za uvođenje globalne Orwelove 1984.
Novi svjetski poredak temelji se na potpunoj kontroli kretanja, mišljena i poslovanja građana
Sofware, koji se zove Trapwire, predstavlja prekretnicu u procesu stvaranja policijske države. Otkrio ga je istraživač sigurnosnih sustava Justin Ferguson koji je na Božić 2011. godine zaronio u masivnu količinu email poruka koje je hakirao sustav Stratfor, poznatom i pod nazivom tajna CIA
Zahvaljujući tehnologiji i digitalizaciji, svijet je zakoračio u komunikacijsko doba bez presedana u povijesti, ali i neograničenih mogućnosti kontrole svakog pojedinca. Ako ste zaljubljenik novih uređaja za osobnu komunikaciju, smartphonea i notebooka, automatski ste postali dijelom velike mreže koja prati i evidentira svaki vaš korak, poziv pa čak i vaše navike i sklonosti. Ovaj tehnički prodor u prostor osobnih sloboda omogućit će ‘kontrolfreakovima’ koji vladaju našim planetom da s neviđenom lakoćom nadziru sve aktivnosti pojedinca, a sve pod krinkom općeg dobra i sigurnosti. Povijest je puna priča o težnjama vlastodržaca i diktatora da uspostave totalnu kontrolu nad podanicima, od drevnopg Babilona do modernih nadnacionalnih tvorevina, no ono što se danas događa nadilazi sve dosadašnje pokušaje.
U SAD-u je već u primjeni globalna špijunska mreža, vanjski sustav sofisticiranog nadzora koji u digitaliziranom obliku pohranjuje sve inormacije prikupljene putem nadzornih video kamera, telefona, elektronske pošte do surfvanja internetom. Građani SAD-a prve su žrtve ovog sustava totalne kontrole, koji će se potom vjerojatno proširiti i na cijeli svijet te tako dovršiti proces uspostave novog svjetskog poretka.
Prema podacima koji su objavljeni na zviždačkoj stranici WikiLeaks, američka vlada ima sposobnosti i mogućnosti ‘hvatanja’ svih snimki s nadzornih kamera, od trgovina, dućana, kasina, banaka, poslovnih ali i privatnih sustava video nadzora. Pri tome koriste sofisticirani software za prepoznavanje lica i identiteta osoba koji su iz nekog razloga zanimljivi policiji ili raznim službama snimljenih jednom od nekoliko milijuna postavljenih kamera. Sofware, koji se zove Trapwire, predstavlja prekretnicu u procesu stvaranja policijske države. Otkrio ga je istraživač sigurnosnih sustava Justin Ferguson koji je na Božić 2011. godine zaronio u masivnu količinu email poruka koje je hakirao sustav Stratfor, poznatim i pod nazivom tajna CIA. Kao odgovor na Fergusonovo istraživanje i njegovo otkriće Trapwirea, stranica WikiLeaks pogođena je jakim napadom DdoS (Distributed Denial of Service), odnosno ogromnim brojem posebno konstruiranih zahtjeva koji najprije zaguše i uspre, te na kraju blokiraju ciljanu web stranicu.
Trapwire svake sekunde prikuplja podatke s nadziranih točaka u većim gradovima i ostalim mjestima diljem SAD-a i snima ih, šifrira i istog trenutka šalje u utvrđeni centar za pohranjivanje podataka na tajnoj lokaciji gdje će se spojiti s ostalim obavještajnim podacima. Prema novinskom portalu Russia Today, koji je donio širu priču o Trapwireu, ovaj sustav proizvod je Abraxasa, tvrtke izi Sjeverne Virgiije u kojoj rade elitni pripadnici američke obavještajne zajednice. Popis zaposlenika u Abraxasu sastoji se od bivših agenata Pentagona i CIA-e i drugih vladinih organizacija i dostupan je čak na njihovim javnim profilima na društveno-poslovnoj mreži Linkedin, no smatra se da su veze Abraxasa puno jače od onih dostupnih javnosti.
Koliko je dosada poznato, u sustavu TrapWirea nalazi se nadzorni sustav iWatch koji koristi policija u Los Angelesu, a povezani su i District of Columbia (glavni grad Washington), i program ‘See Something, Say Something’ koji koristi newyorška policija s 500 nadzornih kamera povezanih u sustav. Od privatnih sektora u mreži TrapWirea nalaze se kasina u Las Vegasu. Država Teksas navodno je potrošila pola milijuna dolara za priključak na TrapWire, a umreženi su također Pentagon i druge američke vojne institucije.
Nove ‘krstareće’ globalne kamere instalirane su u parkovima, trgovima, ili ulicama ne prate samo kretanje kriminalaca ili drugih potencijalnih delikvenata, nego snimaju populaciju u cjelini. Uključene u sustav TraWirea potencijalno mogu pratiti svaku osobu pojedinačno na temelju prepoznavanja crta lica. U koordinaciji s novim zakonom za zaštitu domovinske sigurnosti (NDAA) donesenim nakon terorističkih napada 11. rujna i zakonom kojim vojska smije uhićivati američke državljane osumnjičene za terorizam na američkom tlu, Trapwire, tvrde stručnjaci, daje vladi i vojsci neograničene ovlasti da otimaju ljude bez optužnice ili sudskog naloga samo na temelju sumnje. Drugim riječima, Trapwire je postao savršeno sredstvo za modernu visoko-tehnološku ‘Stasi državu’. Pri tome je sve važnije pitanje koliko su svi ti prikupljeni podaci o građanima u sigurnim rukama i hoće li se moći zloporabiti i s njima manipulirati. Kako će obrada podataka biti u velikoj mjeri ovisna o savjesti i moralu dobro plaćenih državnih špijuna koji obrađuju informacije, razloga za zabrinutost ima. Iz detalja otkrivenih o TrapWireu doznaje se da je ovaj high-tech nazorni sustav još od 2006. Američka NSA (National Security Agency) ima dossier o gotovo svakom Amerikancu i trenutačno gradi novi mega-špijunski centar u Bluffdaleu u Utahu, koji će moći pohranjivati beskonačnu količkinu podataka svih vrsta komunikacija, uključujući emalove, telefonske pozive, Google tražilice i druge osobne podatake. Kako je u sustav uključena američka vojska, ne treba sumnjati kako će se u njemu uskoro naći sve članice NATO-a, pa bi se tako, ako već nisu, i sve snimke s nadzornih kamera na ulicama Zagreba mogle naći u obavještajnim centrima u SAD-u.
Amerikancima mediji ovih dana predstavljaju i ‘dronove’, špijunske civilne bespilotne letjelice ‘naoružane’ kamerama namijenjenih nadzoru prosvjednih skupova ili potjerama sumnjivaca. Bespilotne letjelice od prošle godine američka vojska počela je masovno koristiti u operacijama protiv talibanskih pobunjenika u Afganistanu, a njihava primjena na američkom tlu pokrenula je sumnje o Americi kao policijskoj državi.
U istom smjeru ide i Velika Britanija, gdje je Big Brother društvo također ušlo u napredniju fazu, i po broju kamerana javnim mjestima drži prvo mjesto u svijetu. Prema Sunday Telegraphu, gotovo svaki telefonski poziv, provlačenje kartice ili klik mišem pojedinog britanskog građanima pospremljen je u bazu podataka. List je proveo istraživanje i došao do podataka da se tjedno o svakom britanskom državljaninu u bazu podataka pospremi oko 3254 osobnih informacija, od kojih su neki pospremljene na neograničeno vrijeme. Ti detalji uključuju kupovne navike, pozive s mobilnog telefona, email poruke, kretanje tijekom dana, putovanja i pretraživanje po internetu. U mnogo slučajeva te informacije drže banke ili trgovine, ali uslučaju potrebe, one moraju te podatke predati službenim tijelima. Godine 2008, britanski ured za informiranje zatražio je strožu regulaciju količine i podataka građana te je javno zatražio da se ograniči količina informacija koje tvrtke i organizacije smiju ahrivirati o njima. Ovo otkriće dogodilo se nakon objave vladinog plana da lokalnim vlastima i drugim javnim tijelima dopusti pristup arhivi email poruka i povijesti internetskog pretraživanja milijuna ljudi. Nakon nekoliko incidenata u kojima je zagubljena velika količina osobnih podataka, javnost je zabrinulo kako se ta sve veća količina pospremljenih podataka čuva. Ljudi traže da im se kaže što se čini s njihovim osobnim podacima. Brine ih, primjerice, to da se podaci koji su prikupljeni pod izgovorom sprječavanja i otkrivanja terorizma, sutra ne iskoriste za manje prekršaje, poput utjerivanja naplate za krivo parkiranje.
Britancima se ovih dana nudi i posebna ponuda: posjećujući pojedine trgovine, nudi im se popust, ako preko svog facebook profila lajkaju trgovinu. Dolaskom kupca u trgovinu, posebna kamera, pod nazivom ‘facedeals’ prepoznaje lice vlasnika facebook profila i popust se aktivira. Ovakve, kako britanci kažu ‘facebook prijave’ trenutačno je sve popularniji mehanizam za mamljenje i nagrađivanje lojalnih kupaca. Otuda i naziv kamere ‘facedeals’.
Najširi oblik nadzora u Britaniji je mreža kamera u sustavu CCTV (Close circuit television). Tako se prosječno svaki građanin na monitorima CCTV-a pojavi oko 300 puta dnevno, a snimke se čuvaju neograničeno vrijeme. Londonska podzemna željeznica (TfL) snimke čuvaju najmanje 14 dana. Javni prijevoz raspolaže s više od 8500 kamera u stanicama podzemne željeznice, 1550 kamera na tramvajskim stanicama i oko 60.000 kamera u autobusima. Britanija je po broju kamera na javnim prostorima trenutačno vodeća zemlja u svijetu. Prema studiji iz 2002. procjenjuje se da je diljem Britanije raspoređeno oko 4,2 milijuna kamera, no taj je broj do danas zasigurno znatno veći.
Ovaj zastrašujći proces nametanja totalne kontrole nad svakim stanovnikom planeta bit će završen najavljenim ukidanjem fizičkog novca i ugradnjom radijskih mikročipova u tijelo koji se sadržavati sve osobne informacije o vlasniku, a služit će i kao kreditna kartica. Prototipovi su već proizvedeni, a već neko vrijeme testira se na dobrovoljcima u Americi, koja će vjerojatno i u ovom slučaju biti prva žrtva kreatora ‘kontrolfreakova’ novog svjetskog poretka.
Marinko Bobanović/dnevno