O neučinkovitosti Milanovićeve vlade toliko je toga napisano da svaki novi tekst na tu temu kod mnogih čitatelja može izazvati najprije mučninu, a potom i perforaciju čira na želucu. To prije što u Milanovićevoj Vladi sjede, uglavnom nesposobni i nekompetentni ljudi, kojima je jedini cilj što duže zadržati ministarsku fotelju i sve državne beneficije koje uz nju idu. Neutralni promatrač bi, prateći Vladine aktivnosti, pomislio da u Banskim dvorima, osim agilnog Slavka Linića, koji svako malo zavuče svoju ruku u osiromašeni džep hrvatskih građana, ministra Marasa, koji želi s mjesta gospodara državne blagajne svrgnuti stranačkog kolegu Linića, ratobornog i svadljivog Željka Jovanovića i HNS-ove čelične lady (ali samo po pitanju izbacivanja Čačića iz (njegove) stranke) Vesne Pusić, sjede sve sami statisti.

Možete li se sjetiti što to rade ostali ministri u aktualnoj Vladi. Primjerice, ministar obrane Ante Kotromanović samo brine kako ratnog heroja i legendu generala Gotovinu što više primaći SDP-u. Ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić, više nije samo glavni kočničar HŽ Carga u pregovorima s rumunjskom tvrtkom, nego sve više sliči na glavnog grobara koji toj tvrtci zabija posljednji čavao u lijes. I dok našim ojađenim građanima, a riječ je oko 200.000 vlasnika nekretnina koje se u ovom trenutku prodaju, još nije sve jasno u kojim slučajevima trebaju energetski certifikat, ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš, najavila je skoro uvođenje novog certifikata – o ispuštanju CO2 (ugljičnog dioksida) iz stambenih kuća i zgrada u zrak!

Nadodamo li svima njima ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka koji zanesen svjetlima velegrada, po napucima svog mentora, čini sve da našu najveću naftnu kompaniju isporuči u ruke “braći Rusima”, onda građanima Lijepe naše doista može, usred bijela dana, pasti mrak na oči. No, u tom sumornom prikazu Vladinih visokopozicioniranih dužnosnika zasigurno jedna od najotužnijih figura, svakako je potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić.

Prije nego li je postala saborska zastupnica optuživali je da je bila Raškovićeva tajnica

Za nju, njezini najbliži suradnici kažu da je nepristojna i arogantna žena koja nije spremna niti saslušati argumente.Svaki put ispadne da je netko krivo shvatio njene izjave ili da ih je netko stavio izvan konteksta. Prisjetimo li se samo da je na početku mandata obećala mnoge promjene u sustavu socijalne skrbi da bi kasnije sve, hladno, negirala.

Zanimljivo je da je Milanka Opačić sa samo 22 godine postala saborska zastupnica, kao pripadnica srpske nacionalne manjine. Takav politički uspon mogla je zahvaliti isključivo tadašnjem predsjedniku SDP-a Ivici Račanu koji ju je od 1992. godine otvoreno podržavao. Mnogi su već tada konstatirali da Račan ili nema kriterije ili je, što je vjerojatnije, u njegovoj kadrovskoj križaljci bilo mjesta za svakojake marginalce, ali i simpatizere osvjedočenih protivnika Lijepe naše. Tu se aludiralo na Opačićkin angažman kao bivše tajnice srpskog radikala i psihijatra dr. Jovana Raškovića. Čak je o tom neslavnom segmentu u životu Milanke Opačić, javno u više navrata govorio umirovljeni general i bivši saborski zastupnik Ljubo Česić Rojs koji je i 2001. godine u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, novinarki Aniti Malenici rekao sljedeće:

“Ja i dalje stojim kod svojih riječi koje sam isticao – bivša tajnica Jovana Raškovića, Milanka Opačić, Srpkinja, na čelu je Mandatno-imunitetnog povjerenstva. I ona kao takva odlučuje o imunitetu nas zastupnika. Hrvatski narod, na žalost, uopće ne zna koga je izabrao. Sve što sam govorio, govorio sam istinu, a ako mi ne vjerujete pogledajte u političkom vodiču. Nigdje nisam vrijeđao nacionalne manjine. Jednostavno je jasno da su mnoge supruge i muževi zastupnika i zastupnica SDP-a Srbi i svima je jasno da oni vode prosrpsku politiku”, izdeklarirao je, u svom prepoznatljivom “buldožer” stilu, novinarki Aniti Malenici Ljubo Ćesić Rojs.

Zbog Opačićke sukobili se Davorko Vidović i premijer Milanović

No, to što je Milanka Opačić, po tvrdnjama Ljube Ćesića Rojsa, devedesetih godina bila tajnica Jovana Raškovića, za nju nije bio nikakav krimen, naprotiv, njezin politički uspon bio je strelovit. Ispada da je, za Ivicu Račana, Opačičkin rad kod kolovođe velikosrpske pobune u Hrvatskoj, te osnivača Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj, bio samo adut više za njezin uspon na političkoj ljestvici. No, Milanka Opačić i nakon Račanove smrti ostaje visokopozicionirana dužnosnica SDP-a, pa mnogi Milanovićevu privrženost njoj zlurado tumače kroz dimenziju ne tako davnog navodnog ljubavnog trokuta drugarice Milanke s drugom Zokijem i Davorkom Vidovićem, o čemu su pisali neki mediji.

Neposredno nakon napisa o obiteljskom nasilju u obitelji Milanović, premijer se više počeo u javnosti pokazivati uz Milanku Opačić, što je Davorka Vidovića izuzetno smetalo te nije ostao dužan niti Milanoviću niti Milanki, već je napisao nimalo kolegijalni kritički osvrt pod naslovom “Ne na djecu i mlade obitelji”, u povodu predstavljenih Smjernica za ekonomiju i fiskalnu politiku odnosno novih ekonomskih mjera Milanovićeve vlade koji je među ostalima predstavila i Milanka Opačić.

Dok sirotinja gladuje Opačićka se šeće u ‘Severininim haljinama’

Zahvaljujući njezinu načinu rada Milanka Opačić sve više navlači na sebe jal i frustracije socijalno osjetljivih skupina društva ne radeći ništa, odnosno maskirajući svoj nerad i neznanje jednoličnim napadima na svoje političke prethodnike. Već je dobila i titulu “sramotne Severine hrvatske politike” , koja bi trebala voditi reforme Vlade, a od početka mandata nisu joj pošle od ruke niti reforme resornog Ministarstva socijale. Gotovo svaka inicijativa joj zapne u provedbi ili, u najboljem slučaju, propadne tijekom pokušaja njezine implementacije.

S obzirom da se ministrica Opačić nalazi točno na sredini svoga mandata, te da su sve “pametne” inicijative i reforme trebale sada već biti u punom jeku provedbe, podsjetimo, da je upravo jedan dio glasova birača upravo dobila najavljujući velike reforme Zakona o socijalnoj skrbi, Obiteljskog zakona, Zakona o dadiljama i sl., ali do danas niti jedan zakon nije dovršila niti uspješno provela u praksi. Naime, ministrica Opačić pokušala je uvesti i jedinstveni imovinski cenzus (pravedna raspodjela proračunskog novca za razne socijalne naknade).

Sve socijalne naknade trebale su biti na jednom mjestu, dok bi svi korisnici socijalne naknade, ukoliko su radno sposobni morali zaraditi svoju naknadu kao da ta ista sirotinja ne želi zaraditi i vapi biti sirotinjom. Socijalne naknade u Hrvatskoj nisu rasle godinama, korisnici socijalne pomoći žive od 500 kuna, dok se ministrica Opačić šeće u “Severininim haljinama”. Pokušala je uvesti i zajamčenu minimalnu naknadu (nove naknade koje bi objedinile postojeće naknade) no, niti za to nisu bili drugi resori. Najavila je uvođenje Zakona o inkluzivnom dodatku (reguliranje naknada za osobe s invaliditetom), međutim, nakon provedene javne rasprave i održana dva okrugla stola, Ministarstvo je odlučilo da je zakon ipak preskup.

Zahvaljujući ministrici Hrvatska ostaje bez ustanova koje će se baviti prevencijom

Isto tako najavila je reguliranje mjere Nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi (propisivanje kriterija, izradu kataloga nadzornika i povećanje naknade) međutim, jedino što je učinjeno je da se nadzor izvršiteljima mjere više ne plaća 500 kuna već 100 kuna mjesečno, što je izazvalo lavinu zahtjeva za razrješenjem od strane provoditelja nadzora, te ujedino i kaos u sustavu socijalne skrbi, jer su mnoge obitelji narušene obiteljske dinamike u kojima je prisutno zlostavljanje, droga, alkohol i obiteljsko nasilje ostale prepuštene sami sebi. Novim Zakonom o socijalnoj skrbi ukinuti su Obiteljski centri kojima je na početku mandata ministrica Opačić obećala veće ovlasti i proširen djelokrug rada. Sada su prema važećem Zakonu pripojeni Centrima za socijalnu skrb, što ujedino znači da Hrvatska ostaje bez ustanova koje će se baviti prevencijom

Milankin Obiteljski zakon koji je Vlada poslala u Sabor je nedorađen, nedostaje mu obrazloženje za dvjestotinjak postupovnih odredaba, ne slijedi životnu logiku, neprovediv je, vrvi pogreškama i pravnim nelogičnostima te će u praksi izazvati pravu zbrku. Oštru kritiku Nacrtu obiteljskog zakona uputilo je i pet pravnih stručnjaka s katedri za obiteljsko pravo na Pravnim fakultetima u Zagrebu, Splitu i Rijeci – Dubravka Hrabar, Aleksandra Korać Graovac, Irena Majstorović, Dijana Jakovac-Lozić i Nenad Hlača. Postojeći Obiteljski zakon trebalo je samo poboljšati, a ministrica Opačić nije trebala ulaziti u posao kojem nije dorastala. Naime pisanje zakona zahtjevan je i kompleksan posao koji nikad ne smije popustiti utjecaju ideologije, što je kod drugarice Milanke uobičajen način rada i djelovanja.

Dovodi podobne, a ne sposobne

Ministrica Opačić dovela je bezbroj novih ljudi u Ministarstvo bez pravog iskustva, uglavnom po stranačkim i prijateljskim kriterijima, te je znatno povećala trošak svog ministarstva. Znači u Ministarstvo socijalne politike i mladih odmah s početka mandata stigao je veći broj osoba zbog kojih su se čistile prostorije od ljudi i stvari, a potpredsjednica Vlade i ministrica Opačić iskoristila je Izmjene i dopune zakona o državnim službenicima i namještenicima i odredbu kojom se “iznimno” dopušta premještanje iz javne službe, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za zlouporabu Zakona. Tako je bez objavljivanja natječaja, protivno ustavnim načelima, 20-ak ljudi zaposlila u Ministarstvu, od kojih veći broj po osnovi stranačke ili nacionalne pripadnosti postavljen na rukovodeća radna mjesta. U isto vrijeme nije povećala učinkovitost službi i ureda u koje je dovela nove ljude, već upravo obrnuto – smanjila je njihovu djelotvornost jer novi zaposlenici nemaju potrebnog iskustva, pa ni ne mogu pohvatati sve konce, dok su stari kadrovi demotivirani brojnim smjenama, degradacijama, lošim međuljudskim odnosima i prisilnim ustupanjem svojih mjesta političkim podobnicima.

Milanka Opačić se prema zaposlenicima koje je u Ministarstvu zatekla ponaša nevjerojatno bahato i bezobzirno, što je dovelo do vrlo loše atmosfere, poplave žalbi na njezina nezakonita rješenja kao i do općeg organizacijskog rasula. Umjesto dva državna tajnika prijašnjih ministarstava obitelji i socijalne skrbi imenovala je četiri dužnosnika, zamjenika, te sebi tri pomoćnice koje ne ispunjavaju ni osnovne pretpostavke za zapošljavanje u državnoj službi, osim naravno stranačke, odnosno prijateljske. Za svoje osobne potrebe zaposlila i pet savjetnika, sve naravno uz povećanje koeficijenata i smanjenje opsega posla. Uz to su načelnici sektora s plaćom od oko 12.000 kuna u znatno manjoj mjeri zaposleni nego što su to nekada bili načelnici službi. Umjesto dosadašnje 3 službe u 2 ministarstva, osnovano je 15 službi, dok se istovremeno u javnosti manipulira informacijama o smanjenju službenika državne uprave i rukovodećih mjesta.

Ministrica Opačić dovodi mahom Srbe po nacionalnosti, što ne bi bio nikakav problem da su ti kadrovi iskusni i stručni. No, situacija kada iskusne i stručne nestranačke kadrove, po nacionalnosti Hrvate, zamjenjuju neiskusni, politički podobni kadrovi uglavnom srpske nacionalnosti izaziva frustraciju.

Zbog bahatosti Opačićku napuštaju i najbliži suradnici

Načelnica sektora Dubravka Marušić radila je tri mjeseca u Ministarstvu bez rješenja i protivno zakonu jer je istovremeno bila zaposlenik Doma za odgoj djece i mladeži Zagreb, a na zahtjev Sindikata za provedbom upravnog nadzora, Ministarstvo uprave se oglušuje. U međuvremenu je primljena na neodređeno vrijeme bez javnog natječaja. Glavna tajnica Ministarstva Jasmina Stanisavljević nema uvjete ni za stručnu savjetnicu, jer nema dovoljno radnog staža, kao niti uostalom pomoćnica ministrice Iva Prpić, te Ivana Lokas Šćetko, novoimenovana voditeljica službe za djecu. Žarko Vukobrat, kao istaknuti član SDP-a, radi nekoliko mjeseci protuzakonito, bez rješenja na poslovima načelnika sektora za financije, no zbog nemogućnosti primjene odredbe Izmjena i dopuna zakona o državnim službenicima i namještenicima (s obzirom da je došao iz komunalnog poduzeća) zapošljava se na mjesto savjetnika ministrice za financije. Jasenka Hanže Hanzlin, koja je za vrijeme bolovanja istovremeno kao “ekspert” sudjelovala u izradi novog Zakona o socijalnoj skrbi, postaje kao kadar od povjerenja voditeljica službe za statusno pravne poslove i drugostupanjski postupak, iako je zbog prijava i neizvršavanja poslova po pravilima službe, protiv nje bio pokrenut postupak pred službeničkim sudom. Goran Žagar koji je bio izravno uključen u projekt informatizacije sustava socijalne skrbi koji je od strane ministrice i u medijima ocijenjen spornim zbog utrošenih 40 milijun kuna, postaje savjetnik ministrice zadužen za “novu” informatizaciju sustava uz koji idu i “novi” natječaji.

Gospoda koja su u međuvremenu napustila ministricu Opačić, osim gospođe Kelave Ćurković koja se vratila na mjesto ravnateljice Doma za nezbrinutu djecu u Nazorovoj, su i gospodin Žarko Vukobratić, Nina Ostojić i Tatjana Katkić Stanić koja je podnijela tužbu za mobbing protiv Milanke Opačić. Iz Ministarstva socijalne politike otišlo još tridesetak najbližih suradnika i suradnica ministrice Opačić, ne samo ljudi koji su dugi niz godina u Ministarstvu, već i ljudi koje je Opačić prije dvije godine sa sobom dovela u Ministarstvo.

U njezinom Ministarstvu se radi o kontinuiranom nezakonitom postupanju na što Sindikat državnih službenika i namještenika upozorava od početka, ukazujući na propuste i tražeći upravni nadzor prilažući konkretne dokaze i činjenice, no Ministarstvo uprave ne reagira.

Autor: Milan Ljubičić/7Dnevno

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save