Domovinski rat: Zarobljeni, odvedeni i nestali
Slika 1. Vukovarsko memorijalno groblje (mj)studenoga – polaganje ruža i paljenje svijeća na grobovima poginulih i ubijenih branitelja Vukovara 1991.
Vukovarsko Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata
Svake godine 17. studenoga Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” i Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja organiziraju polaganje ruža i paljenje svijeća na grobovima poginulih i ubijenih branitelja Vukovara 1991. godine (na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru).
Udruga Hrvatska majka, u Vinkovcima je prva osnovana 12. listopada 1992. godine; je udruga koja je okupljala obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj s ciljem traženja nestalih hrvatskih branitelja.
Udruge “Vukovarske majke” i “Hrvatski feniks” tiskale su (1996) knjigu “Gdje su naši najmiliji” u kojoj su navedena imena 2.622 osobe za kojima se traga te fotografije zarobljenih i nasilno odvedenih. Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” još potražuje 932 nestale osobe.
U Zagrebu su pred sjedištem UNPROFOR-a, na Selskoj cesti, majke poginulih i nestalih podigle zid („Zid bola“) od crvenih (nada) i crnih (smrt) cigla da skrenu pozornost bezosjećajnoj međunarodnoj zajednici da je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo više od 13.600 hrvatskih građana.
Kršene su sve norme Međunarodnoga prava, ali međunarodna zajednica nije poduzela ništa, nije kaznila agresora (Srbiju) što je bila dužna napraviti temeljem međunarodnoga prava!
U Republici Hrvatskoj je od 1991. godine otkriveno više od 150 masovnih te više od 1.300 pojedinačnih grobnica u kojima su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci 5.135 osoba, a završno identificirani te sahranjeni posmrtni ostaci 4.225 žrtava. U Republici Hrvatskoj još uvijek se traga za 1.508 nestalih osoba kao i za posmrtnim ostatcima 414 poginule osobe (ukupno 1.922 nerasvijetljene sudbine).
Broj poginulih civila u Vukovaru još nije točno utvrđen (nažalost, pitanje je hoće li ikada biti). Navode se različiti podatci: 1.100 osoba (Davor Marijan), 1.350 (Glavni sanitetski stožer RH). Broj ranjenih civila bio je nešto manji od 2.500.
Na području Vukovarsko-srijemske županije otkriveno je 56 masovnih i više stotina pojedinačnih grobnica. Pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci 2.074 žrtve od kojih su završno identificirani i dostojno sahranjeni posmrtni ostaci 1.846 hrvatskih branitelja i civila.
Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1.922 osobe, od kojih je 481 nestala i stradala na području Vukovarsko-srijemske županije. Ključni mehanizam za pronalazak nestalih hrvatskih branitelja i civila jest puna suradnja Republike Srbije u otkrivanju informacija o njihovoj sudbini. Republika Srbija ne želi surađivati, otkriti informacije o nestalim (ubijenima) hrvatskim braniteljima i civilima koji su ubijeni u Srbiji, ali i u Hrvatskoj.
Na Ovčari su nađeni posmrtni ostatci 200 osoba koje su odvedene iz vukovarske bolnice, a za 66 osoba se ne zna gdje su posmrtni ostatci jer Srbija ne želi otkriti što se dogodilo s tim osobama. Također nema podataka o pojedinačnim zločinima koji su se dogodili nakon ulaska JNA i paravojnih postrojbi u vukovarsku bolnicu.
U “Borovo Commercu” je 1991. bio odjel vukovarske ratne bolnice. Kada su JNA i četničke paravojne postrojbe ušle u “Borovo Commerce” na odjelu je bilo 200 (250) ranjenika te oko 1.000 civila. JNA i četnici su ubili 51 osobu u Borovu Naselju, 115 ih odvele u Srbiju, a ostatak (oko 1.000 ljudi) u Dalj gdje su ispitivani, selekcionirani i ubijani. One koje nisu ubili zatočili su u koncentracijske logore, jedan dio zatočenika je deportitran u Hrvatsku, dio je razmijenjen, a nekima se gubi trag.
U „Veleprometu“ je ubijeno 100 osoba, a 700 osoba je odvedeno (i ubijeno) ili im se gubi svaki trag!
Branitelji i civili Mitnice predali su se jedinicama JNA. Jedan branitelj je ubijen u Srijemskoj Mitrovici. Jedan civil je nestao nakon predaje kod novog groblja, a jedan u Šidu. Ostali su razmijenjeni. Dok su trajali pregovori branitelja s Mitnice, nekoliko branitelja je ubijeno, a nekoliko odvedeno u nepoznatom smjeru i ne zna se njihova sudbina.
Izjava bojnika Ivana Grujića (Večernji list, 4. ožujka. 1996.): “Beograd ima identifikacijske medicinske protokole o ubijenima, odnosno pokojnima koje tražimo s područja istočne Slavonije, čak i iz zapadne Slavonije i Banovine. Identificirali su 1.400 osoba, a imaju podatke i o 300 neidentificiranih. Prema Daytonskom sporazumu trebalo je riješiti pitanje odvedenih (nestalih), ali se to nije dogodilo jer Srbija odbija suradnju.”
Republika Srbija ne želi dati informacije o sudbini odvedenih (nestalih) branitelja i civila. Također, ni lokalni Srbi koji su bili svjedoci odvođenja, maltretiranja i ubijanja Hrvata ne žele kazati gdje su pokopani.
Nisu nestali, odvedeni su i ubijeni!
U Vukovarskom Borovu Naselju 2016. godine otkriven je spomenik odvedenima (nestalima za koje se ne zna gdje su, živi ili mrtvi) u Domovinskome ratu. To je mjesto gdje majke, supruge, očevi i djeca nestalih mogu doći, pomoliti se i zapaliti svijeće.
Međunarodna zajednica formalno daje podršku, ali osim nekorisnih izjava nije ništa napravila da se rasvijetli sudbina odvedenih (nestalih) osoba i da se zločinci primjereno kazne. Republika Hrvatska (vlast) ne čini dovoljno u potrazi za nestalima.
Izvori:
- Serijal Eduarda Galića i Dominika Galića. Heroji Vukovara.
- Lučić, Ivo. 2017. Vukovarska bolnica Svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka Vukovar hospital a Lighthousein Historic Stormof Eastern Croatia. Hrvatska liječnička komora. Hrvatski institut za povijest. Zagreb.
- Vukovarske majke. 1996. Gdje su naši najmiliji (drugo, dopunjeno izdanje). „Hrvatski feniks“. Zagreb.
Hebrang, Andrija. 2013. Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. Ogranak Matice hrvatske u Zadru. Zagreb – Zadar.
Dr. Marko Jukić
