IZLOŽBA ZLATNOG SLIKARSTVA JURJA PLANČIĆA U GALERIJI UMJETNINA U SPLITU DO 04.LIPNJA 20023.
Zavičaj, dar i nadahnuće, stanovnik naše intime, neodvojiv od života, konop sidrišta , nostalgija i čežnja naših samoća, radost susreta i melem u tugama….i još bih mogla nabrajati ali sve opet vodi početku, onom biligu utisnutom našim rođenjem. Tražiš susret s njim , a kada dotakneš osjetilima njegove boje, mirise, okuse prepuštaš se čaroliji koja te nosi vrhuncima radosti. Takav osjećaj me vodio postavljenoj izložbi u Galeriji umjetnina u Splitu, čaroliji boja i motiva na platnu , mojeg slavnog mještanina Jurja Plančića, Starograjanina. Od posljednje retrospektivne izložbe u Galeriji Klovićevi dvori, u Zagrebu, potom u rodnom mu Starome Gradu i u Splitu, prošlo je 27 godina. Hvalevrijedan razlog ovoj izložbi je nadopunjen slikarev pariški opus sa sedam novih prekrasnih ulja na platnu.
„ Plančić je stvorio svoj jedinstveni izričaj u modernom hrvatskom slikarstvu. Slikao je u simbiozi zavičajnog kolorita i mentaliteta pa i vlastita sentimenta spram mediteranskog načina života i pariških slikarskih stečevina – od estetike galantnog 18.stoljeća preko kolorističke razuzdanosti do montmartreovske prpošnosti“.Zapisala je u katalogu kustosica izložbe i odlična poznavateljica slikarevog opusa, priređivačica njegovih izložbi Biserka Rauter Plančić.
Našem je darovitom ribarevom sinu put do zvijezda bio trnovit , tegoban i zahtjevan , a vodio ga je od visoke umjetničke škole u Zagrebu da bi postao slikar, a onda do Pariza , Montmartrea i Montparnassea okupljalištu intelektualaca i umjetnika, središte života pariških umjetnika iz cijelog svijeta, rasadištu novih ideja. U metropolu europske umjetnosti stigao je 16.studenoga 1926. sa svojom suprugom Tonicom, Nedugo zatim postaju i roditelji djevojčice Alice. Financijske prilike nisu mu bile podrška na putu ostvarenja jer je već u srpnju 1927. bio prinuđen preseliti se u Rosny – sous – Bois , šumovitom predgrađu Pariza. Nova sredina, nove inspiracije stapale su se sa zavičajnim iz neiscrpnog trezora uspomena u pravu čaroliju boja na platnu. Prvi uspjeh i pozornost publike donosi mu izložba na Jesenskom salonu 1928., a prve otkupnine slika već sljedeće godine na novoj izložbi Salona. Sve je upisano u povijest izložbenih salonskih prostora Grand Palais na Champs-Élysées. Ohrabren, vraća se u Pariz i neumorno nastavlja slikati neodoljivom ljepotom umreženosti sjećanja i doživljaja. To je ono Plančićevo „čudo“ koje kritičari i povjesničari umjetnosti nazivaju „zlatno slikarstvo“ kako je lijepo upisala u svojem katalogu Biserka Rauter Plančić.
U prosincu 1929. Galerie de la Seine otvorila je širom vrata samostalnoj izložbi Jurja Plančića , okrunila njegove napore isprativši ga s propusnicom na parišku međunarodnu scenu.
Ali, ovdje se zaustavlja pinel našeg majstora zlatnog slikarstva . Zaustavlja ga, zauvijek 19.kolovoza 1930. bolest tuberkuloze, nakon četiri mjeseca borbe s bolešću u pariškoj bolnici.
Šetala sam od slike do slike divila se, tražila one šarene niti zavičaja kojima su one isprepletene. „Gozba“ , „Povratak s ribolova“, „Berba“ , „Srdele“ , „Cvijeće“ „Kupačice“…. Poput pravog magneta ponovno me privukla i zadržala dugo u maštanju „Procesija“ iz 1929. spomen na tradicionalnu procesiju na blagdan i veliku feštu sv. Roka, nebeskog zaštitnika našeg Staroga Grada koji se od davnina svečano slavi 16.kolovoza.
Ne propustite ovu prigodu i posjetite izložbu u Galeriji umjetnina do 04.lipnja 2023.
Vjerujte, dugo ćete se lijepo osjećati i pamtiti ovaj poseban susret.
Hrvatska udruga Benedikt /Margita Vučetić
