DUHOVNA MISAO: Don Mladen Parlov- Šesta nedjelja kroz godinu
ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
U misnom evanđelju nastavljamo slušati Gospodinov Govor na gori. Gospodin najprije upozorava svoje slušatelje da nije došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego dopuniti i ispuniti. Potom ih upozorava da im pravednost mora biti veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, odnosno ako ne bude neće ući u kraljevstvo nebesko. Kako bi pojasnio na koju novu vrstu pravednosti misli, Gospodin u nastavku govora iznosi čuvene antiteze: Čuli ste da je rečeno…, a ja vam kažem… Ima ih ukupno pet, a u misnom odlomku evanđelja čuli smo prve tri: jednu koja se odnosi na srdžbu, drugu na preljub te treću na zakletvu.
Čuli ste da je rečeno…, a ja vam kažem, veli Gospodin u svojim antitezama. Očit je autoritet kojim nastupa i tumači starozavjetni Zakon koji je uređivao cjelokupni život židovske zajednice, kako odnose prema Bogu tako i prema bližnjima. Starozavjetni je Zakon u biti detaljna razrada Dekaloga, Deset Božjih zapovjedi, koje također uređuju čovjekov odnos prema Bogu i bližnjemu. Prve tri se odnose na Boga, a ostalih sedam na život unutar zajednice, odnosno na odnos prema bližnjima. Život donosi složene situacije i prilike te je zato trebalo Dekalog razraditi. To je učinjeno nadasve u Levitskom zakoniku (koji detaljno uređuje posebno kultni odnos prema Bogu) te u Ponovljenom zakonu koji uređuje različite odnose unutar zajednice. Tumačeći Zakon židovski su pismoznanci stvorili složeni sustav od 613 zakonskih propisa, od čega je bilo 365 zabrana i 248 zapovijedi. Na to su dolazila druga rabinska tumačenja, odnosno upute što valja činiti i čega se čuvati. Običnom se vjerniku nije bilo lako snaći u svemu tome, odnosno sve to vjerno vršiti. Tako je Zakon postao nepodnošljivi teret za vjerne židove.
Pogledajmo izbližega na što Gospodin upozorava svoje slušatelje, a i nas danas.
Isus traži od svojih sljedbenika da im pravednost bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, odnosno od pravednosti koja je svedena na zakonski minimalizam, na nečinjenje ili čak na pogrješno činjenje. Pismoznanci su ispravno smatrali da je Zakon od Boga te da doista ima za cilj urediti ljudske odnose kako prema Bogu tako i prema bližnjima. No, problem je bio njihovo tumačenje Zakona, odnosno iskrivljavanje Zakona na način da ga se prilagođava ljudskoj slabosti i grješnosti. I kako to obično u životu biva, kad je jednom krivo krene tada je teško stati i nastaviti na ispravan način. Redovito se krene i nastavi u krivom smjeru. Tako su srž Zakona, koji je zapovijedao ljubav prema Bogu i bližnjemu, pogrješnim tumačenjem prilagodili vlastitoj slabosti i grješnosti. Primjerice, Božju zapovijed Ne ubij! tumačili su kao Ne ubij bližnjega!, odnosno Ne ubij nevina! Vrlo brzo se je došlo do toga da je ljubav prema bližnjemu svedena na ljubav prema vlastitim ukućanima, vlastitom narodu, odnosno ljubav prema onima koji im iskazuju ljubav. One druge ne treba ljubiti, štoviše treba ih mrziti. Čak se došlo do mišljenja da je volja Božja, odnosno vršenje pravednosti ako se izvrši čin osvete nad onima koji im zlo nanose. Ova iskrivljena tradicija široko je posvjedočena u knjigama Staroga zavjeta. Primjerice, kralj David na samrti daje zadnje upute sinu Salomonu, nasljedniku na prijestolju, te traži da se osveti Šimeju koji ga je kleo dok je bježao iz Jeruzalema pred vojskom vlastitog sina Abšaloma (usp. 1 Kr 1, 8-10). Osvetiti se neprijatelju bio je čin pravednosti.
Isus ispravlja takvo krivo tumačenje Zakona u smjeru srži onoga što je Bog htio Zakonom, a to su milosrđe i ljubav koji su od božanskog izvora preko Izabranog naroda trebali poteći na okolne narode, a potom i čitavo čovječanstvo. Zato Isus veli, da se dotaknemo prve antiteze: Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu (Mt 5, 21-22). Isus dobro zna da se ljudska srdžba lako pretvara u mržnju, a mržnja u zlodjelo. Zato valja udariti po korijenu koji rađa zlodjelima. Isus ide i dalje pa ukazuje kako je prema ispravnom shvaćanju Zakona dobar odnos prema bližnjemu pretpostavka i temelj za ispravan odnos prema samome Bogu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik – veli naš božanski Učitelj – pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar (Mt 5, 23-24).
O, ovo je teško, jako teško. Isus upozorava kako je potrebno dobro ispitati vlastitu savjest pa vidjeti jesmo li koga povrijedili, odnosno postoji li netko, bližnji ili daljnji, s kime nisam u dobrim odnosima. Prije negoli li zaželimo stupiti u odnos s Bogom, u molitvi ili u kultnom činu, valja nam se pomiriti s bratom. Ovim traženjem mira i pomirenja s bližnjima lomi se začarani krug i spirala zla i nasilja, lomi se krug osvete u koji se tako puno ljudi lako uplete i uvuče. Nasilje rađa nasilje; zlo rađa novo zlo. Nepravda ne može dovesti do pravde i pravednosti. Pretrpljena šteta, materijalna, duhovna i moralna, neće biti manja ako se s povrijeđene strane uzvrati istom mjerom. Načelom „Oko za oko, zub za zub“ krug nasilja se nastavlja. Isus nudi izlaz tako što nas upućuje na vertikalu, odnosno da se u svakoj životnoj situaciji oslanjamo na Boga, da budemo njegovi nasljedovatelji, jer Bog je jedini koji u konačnici uistinu poznaje ljudsko srce te one najskrivenije nakane i motive ljudskog djelovanja. Nije naše suditi; naše je ljubiti, opraštati te činiti dobro pod svaku cijenu. A cijena je zaista velika, ali je velika i nagrada koja ide uz tu cijenu, a nagrada je sloboda djece Božje, mogućnost novog svijeta utemeljenog na odnosima koji idu od Boga do čovjeka te od čovjeka do njegovih bližnjih, u krugu i spirali ljubavi, solidarnosti, sloge, razumijevanja, mira i radosti. Jednom riječju u krugu Božje obitelji u kojoj je svatko priznat i poštovan, cijenjen, prihvaćen i voljen. Nije tu riječ o utopiji nego o ostvarivom programu kojega kršćanstvo nudi svakom čovjeku, svakoj obitelji i čovječanstvu u cjelini. I to je jedini ispravan put, ukoliko ne želimo iznova doživjeti užase s kojima se je čovječanstvo suočilo kroz 20. st.
Don Mladen Parlov
