Sv. Ignacije Lojolski (Kratki životopis)

U dvorcu Loyoli,

baskijska pokrajina Guipuscoi,

sjever Španjolske,

  1. godina rodio se Inigo

kasnije zvani Ignacije iz Loyole.

Sanjao je o vojničkim podvizima,

i sudjelovao u njima,

kad su Francuzi napali Pamplonu

teško je ranjen topovskim tanetom.

Prenesoše ga u Loyolu,

a nogu su mu još jednom morali

onako na živo otvoriti i

kosti namještati,

sve to on šutke podnese.

 

I tada, tamo kod kuće po Božjem planu

srce prekaljenog ratnika poče se otapati.

Za vrijeme oporavka

Čitao je „Život Isusa Krista“ i „Živote svetaca“

tada se upitao zar ne bi i ja mogao,

poput Sv. Franje i Sv. Dominika?

 

Znao si je reći Sv. Dominik je učinio ovo,

onda i ja moram to učiniti,

Sv. Franjo je uradio ovo,

onda moram i ja to uraditi.

Istina, svi su ga pomalo čudno gledali,

ali on je ne mareći ni za šta,

ustrajao u čitanju

i u svojim dobrim odlukama.

 

Kad se oporavio krenuo je dalje,

u Montserrat održi životnu ispovijed,

daruje svoje viteško odijelo

jednom siromahu,

jadnik je imao problema kasnije zbog njega

ta ljudi su mislili da mu ga je ukro,

on na sebe obuče hodočasničku halju.

Tada stiže u Manresu,

mjesto „velikog rasvjetljenja“

duhovno se potpuno mijenja

i započe pisati svoje najvažnije djelo

„Duhovne vježbe“.

 

Hodočasti u Svetu Zemlju,

tek malo dvopeka ponese,

zaželi i zauvijek ostati

u Kristovom kraju,

ali Crkvena vlast mu ne dopusti.

Tada se vraća i kreće na škole

kako bi mogao pomagati dušama,

više puta bi saslušavan,

ipak inkvizicija ga nikad za ništa optužila nije.

Konačno započe studij u Parizu,

upozna Favrea, Franju Ksavera,

Bobadillu, Laineza, Salmerona…

U kapeli Sv. Dionizija na Montmartreu

polažu zavjet čistoće i siromaštva.

A u Veneciji zaređuje se za svećenika.

Na putu za Rim,

u kapeli La Sorta ima viđenje

to ga učvrsti u ideji da osnuje

„Družbu Isusovu“.

Sve što je činio, činio je, kako sam reče:

Sve na veću slavu Božju!

 

Papa Pavao III. odobrava red i „Duhovne vježbe“.

  1. –te 31. srpnja umire Ignacije Loyolski,

a Pavao V. 27. srpnja 1606. –te

proglasi ga blaženim,

dok ga Grgur XV. 12. ožujka 1622.

zajedno sa velikim bratom Ksaverom proglasi svetim.

nikola dominis elektronički potpis

Odgovori

Skip to content