NJIMA JE VODIČ I LOZINKA MRŽNJA, NAMA MORA BITI LJUBAV – UZ OTVORENJE IZLOŽBE U SOLINU O BLAŽENIKU
Tema o strategiji komunističke propagande protiv kardinala Stepinca neiscrpna je, rado slušana, ali potresna i šokantna tema grubog komunističkog sramoćenja, diskreditiranja nevjerojatnih razmjera kardinala Stepinca u tisku i medijima, o čemu svjedoči postavljena izložba karikatura u Tetarinu Gradske knjižnice u Solinu koja je otvorena u ponedjeljak 11. ožujka, a može se razgledati do 18. ožujka.
Organizatori i suorganizatori ove manifestacije su Družba braće Hrvatskog Zmaja – Zmajski stol u Osijeku i Zmajski stol u Splitu, potom Ogranak Matice hrvatske u Osijeku, Ogranak Matice hrvatske u Splitu, Hrvatska udruga Benedikt, HKD Napredak Split, Povijesna postrojba Kliški uskoci i Gradska knjižnica Solin kao domaćin, a pokrovitelj je Splitsko-dalmatinska županija.
Simpatičan prostor teatrina ponudio je zanimljiv i raznovrstan program vrsnim predavanjem prof. dr. sc Mladenka Domazeta, krasnoslovom stihova domaćih pjesnika Marije Grgić i Jure Benzona i filmom o montiranom komunističkom progonu i suđenju kardinalu Stepincu.
Izlaganje prof. Domazeta nadasve zanimljivo s puno detalja o svireposti komunističke ideologije koja je dosegla nezamislive razmjere naročito od svibnja 1945. do listopada 1946. u humorističkim časopisima, zagrebačkom Kerempuhu, beogradskom Ježu i sarajevskom Dobrom Pastiru. Zahtjeva, prema mišljenju predavača, istraživački fokus zbog intenziteta prostačkoga i uvrjedljivog izričaja.
Medijska hajka koju dr. Ivo Politeo na sudu naziva psihozom nije polučila očekivani nered, nije zastrašila nadbiskupa, a nije ni umanjila njegov autoritet i ugled u narodu što je bio jedan od ciljeva komunističke podmukle strategije. Profesor smatra da je javno klevetanje bez prava na obranu u medijima značio prvi stupanj pripreme javnosti za nadbiskupovo uhićenje i suđenje. Potom i fizički napad na njega u Zaprešiću 4. studenoga 1945. kao i strogi nadzor prema nadbiskupskom dvoru. Uslijedio je sljedeći korak kada komunistički režim ulazi u izravni obračun s nadbiskupom na montiranom suđenju pod strogo kontroliranim uvjetima. Stepinac je uhićen 18. rujna 1946. u ranim jutarnjim satima, 23. je rujna podnesena optužnica, 30. rujna je doveden na sud i već 11. listopada izrečena mu je presuda. Začudno, zar ne ?? Stepinčeve je odgovore pratila pomno odabrana publika, s ulaznicama za dvoranu suđenja, svojim uvrjedljivim upadicama i smijehom. Stepinac je dokazao svojom izjavom na sudu da ga represivne mjere nisu slomile: „Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo podsmjehivanje, prezir i poniženje jer mi je savjest čista, spreman sam svaki čas i umrijeti“.
Tijekom suđenja organizirani su prosvjedi, tiskani plakati, crtali grafiti, potpisivale peticije i objavljivali telegrami podrške tužiteljstvu .Temeljen presude Stepinac je osuđen na kaznu zatvora s prisilnim radom na 16 godina, gubitkom građanskih i političkih prava od pet godina. Propaganda protiv Stepinca ne jenjava. U prosincu 1951. nadbiskup je Stepinac već narušenog zdravlja premješten u rodni Krašić gdje je živio do smrti u izolaciji danonoćnog nazora, teroru policije i UDBA-e kako svjedoči župnik Vraneković. Iako bolestan Stepinac odbija liječenje u inozemstvu jer ne želi napustiti svoj vjernički puk, svjestan da bi njegov odlazak bio bez povratka. U takvim okolnostima zatočeništva papa Pio XII. imenovao je kardinalom nadbiskupa Stepinca 12. siječnja 1953. Značajna su nadbiskupova svjedočanstva o karakteru komunističkoga režima objašnjava prof. Domazet, a laž kao osnovno oružje bestidnosti i drskosti u vladanju; „ Komunizam ima za cilj istrebljenje imena Božjega sa zemlje, unošenje razdora u crkvene redove, odgajanje mladeži u duhu ateističkoga materijalizma. Ako oni imaju svoje metode imamo i mi jasna načela, odnosno, kada su u pitanju najviša dobra duše naroda moga i posrijedi najviši interesi katoličke crkve onda po toj osnovi nema popuštanja“ i nastavlja u veljači 1957.; „Ja im ne vjerujem jer lažu i varaju od početka, to im je glavno oružje. Kadri su sve zlo učiniti, treba imati veliku, jaku vjeru“. U tim teškim kušnjama kardinal Stepinac dokazuje kako sve represivne mjere u komunizmu nisu slomile njegov duh i duboku, živu vjeru u Božju riječ i obećanja. Nekoliko godina prije smrti poručuje: „Nemam nikakve ambicije na tom svijetu već izdržati do kraja i preminuti u milosti Božjoj“. Papa Pio XII jasno nam poručuje svojom izjavom: „Stepinac je svijetu ostavio svetu uspomenu herojskog nadpastira, mučenika, uzorne apostolske revnosti i kršćanske jakosti!“ Za našeg priznatog umjetnika, velikog slikara i karikaturistu Jozu Kljakovića Solinjanina, kardinal je Stepinac još za života postao građanin univerzalne katoličke crkve, a nakon smrti postao svojina cijelog svijeta.
Svoje vrlo zanimljivo predavanje prof. Mladenko Domazet zaključuje snažnim riječima kardinala Stepinca uzora vjere hrvatskoga naroda: „Svima koji su meni zlo učinili, opraštam od svega srca. Njima je vodič i lozinka mržnja, nama mora biti ljubav koja ostaje i preko groba kada nema više mjesta vjeri i ufanju jer ćemo biti u posjedu Onoga koga sada vjerom i ufanjem tražimo“.
Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić
