Hrvatska je riječ koju naučih od majke – glazbeno scenska večer mladih u Tjednu sjećanja na Vukovar i Škabrnju u Splitu
Vukovar i Škabrnja nisu samo mjesta na zemljopisnoj karti već simboli stradanja, boli, tuge i patnje ali i neizmjerne hrabrosti, nade, novog života duboko urezana u našim srcima i odzvanjaju kroz vrijeme. Da se nikada zaboraviti neće uvjerava nas i okupljena mladost petnaest osnovnih i srednjih škola naše Županije na scenskoj – glazbenoj večeri “Hrvatska je riječ koju naučih od majke“ 15. studenog u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa. Ovu manifestaciju tradicionalno organizira Hrvatska udruga Benedikt u Splitu. Prava je prigoda za talentirana učenička pera u stihu i prozi kojom svjedoče povijesnu istinu , zahvalnost i nezaborav prema svima onima koji su položili svoje živote, svoju mladost, svoje snove u obranu budućnosti koja je danas naša sadašnjost. Svojim sudjelovanjem ne zaboravljaju i ovogodišnju 26.obljetnicu spomen čina, kremen iskru ideje naše članice Vini Rakić koja je daleke 1999. upalila svjetlo za Vukovar“ I u mom gradu Vukovar svijetli“. Tiho ali rječito svjedoči i spomenik autorice akademske kiparice Ive Dijane Sesartić na raskrižju ulice Domovinskoga rata i Vukovarske ulice, najduže ulice u Splitu. Vesela i razdragana mladost u dvorani ne zaboravlja da je i večerašnja svečanost s istog izvora ljubavi, poštovanja i zahvalnosti, željno očekujući početak kada će nastupiti kao nosioci svih uloga na sceni. Izvedbom hrvatske himne Lijepa naša brojnih glasova učeničkog zbora Osnovne škole kneza Trpimira iz Kaštel Gomilice, voditelja i energičnog maestra Darija Cuculića, započela je učenička večer nevjerojatnih ostvarenja domoljubnih osjećaja, istine i ponosa kao da su svjedočili tom vremenu. I uvijek je tako. Ponosni smo s razlogom jer svoje su autorske radove predstaviti učenici šest osnovnih i devet srednjih škola iz naše Županije uvjeravajući nas da je živo sjećanje na žrtve Vukovara i Škabrnje i svih hrvatskih žrtvenika za slobodnu i neovisnu Domovinu. Simpatične voditeljice Ema i Zara, učenice IV. gimnazije „Marko Marulić“ u Splitu kao vješte kapetanice vodile su bogati program večeri pripremajući nas najavom na dirljive, sadržaje više od trideset uradaka svojih vršnjaka koji su uvijek nagrađeni velikim pljeskom svih prisutnih u dvorani, ali i neizmjernom tugom, boli da suza u oku nije izdržala. Mjesta u kojem je samo dan ranije sve bilo mirno, puno života, ljubavi i nade u jednom je danu postalo poprište najveće tuge i tišine krvavog masakra okrutnog srpskoga agresora. Ali, nema predaje jer branimo sve što je naše, što nam je Nebo namijenilo, a povijest ostavila, branimo baštinu naših pradjedova, branimo dušu naroda, branimo svoje. S krunicom oko vrata , ljubavlju iznad svega, nadom i vjerom hrabro i ponosno prema budućnosti! Neprijatelj je poražen. Zaorila se pjesma „Dajem ti srce, zemljo moja“ iz tridest glasova učeničkoga zbora udruženi glasovima publike u dvorani. Bio je to let u visine srcem i dušom jer Vukovar je Hrvatska, njezina duša i srce.
„Večeras smo opet ponosni s mladom posadom na kormilu, ispunjeni nadom i vjerom da sve učinjeno do sada, na ovom planu, nije bilo uzalud. Ponovila je više puta i zahvalila autorica ovog teksta školama suradnicama, njihovim ravnateljima i ravnateljicama, profesoricama i roditeljima na svesrdnoj podršci i pomoći koju pružaju i dodala: “Bez sinergije roditelja i profesora, doma i škole i planovi, želje naše udruge ostali bi neostvareni“. Večer je završila zajedničkim ushitom Domovini pjesmom „Ako ne znaš šta je bilo“ Marka Perkovića Thompsona.
Škole suradnice u ovoj manifestaciji: OŠ „ 1.listopada 1942. Čišla, OŠ „Josipa Jovića“, Aržano, OŠ Mejaši, Split, OŠ „Knez Trpimir“ Kaštel Gomilica, OŠ Jesenice, OŠ „Josip Pupačić“, Omiš.
Franjevačka klasična gimnazija s pravom javnosti, Sinj, SŠ „ Fra Andrija Kačić Miošić, Makarska, Srednja Ekonomska škola Imotski, Ekonomska i upravna škola Split, Obrtno tehnička škola Split, IV. gimnazija „Marko Marulić“ Split , I. gimnazija, Split, II. gimnazija , Split, SŠ „ Ivan Lucić“, Trogir.
Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić