Hrvatski znanstvenici i “znanstvenici”
Docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu izrekao je na portalu h-alter.org niz neistina, reklo bi se sa one strane činjenica i elementarne logike. Ništa neobično – sve je to na tragu udomaćenog stogodišnjeg društvenog i političkog nasilja nad ovom nacijom.
Dominantna protuhrvatska asocijacija obuhvaća jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje i društvene nametnike naslijeđene iz totalitarnog komunizma.
Pridodaju se pripadne interesne skupine i/ili određene “nevladine” udruge, a posebnu skupinu čine “znanstvenici” dodvorice, koji prepravljaju činjenice na našu štetu.
Iritantno je njihovo fašističko osporavanje Titovih zastrašujućih zločina.
Imao sam tu čast da mi srednjoškolac tvrdi kako je fakultet obična glupost. Duboko uvjeren u svoju izuzetnu nadarenost, naturščik me pitao: “Reci mi jedan posao koji ne mogu naučiti raditi za dva tjedna?” Nije lako. Takva osoba bez grižnje savjesti spletkari, kupuje diplomu, prepisuje tuđu radnju i objavljuje brljotine pod znanstveni rad. Po njemu, njegova kvalificiranost za bilo koji posao u državi nikada nije bila upitna – treba te glupe papire da prođe nepravedno postavljene uvjete. S druge strane, imate i one koji su regularno došli do papira, a ipak su imuni na znanost. Izgovorili su lozinku, ispiti su položeni, pao je magisterij, stigao je i doktorat, a glava prazna poput lisnice hrvatskog radnika. U takozvanim društvenim disciplinama još uvijek je presudna politička podobnost, uglavnom na temelju parametara iz bivše države. Kada čujete da je netko docent bilo čega na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, pitate se kakva pamet mora biti, a kada pročitate izjave takve osobe, zabrinete se za budućnost naše znanosti. Čovjek se zaprepasti kada pogleda listu predavača na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Klasićeva glupost über alles
Pitanja portala h-alter.org toliko su bolesno pristrana, da ih neću navoditi. “Većina katoličkih svećenika aktivno je podržavala ili sudjelovala u ustaškom pokretu. Neki su i okrvavili ruke!” – tako glasi naslovna umotvorina “povjesničara” Hrvoja Klasića. Koliko je godina morao biti “znanstvenik” da dokuči takvu glupost? Odvjetnik Željko Olujić proziva Vesnu Pusić da je “preskočila” dva razreda srednje škole, a meni se čini da nekim “znanstvenicima” trebamo provjeriti i osnovnu školu. Zapanjuje to Klasićevo nesnalaženje u vremenu, kao da je cijeli život “znanstveno” istraživao partijske zapisnike. Nema tu ništa originalno. Da je Hrvoje Klasić serijski ubojica, zvali bi ga imitator. Jer kopira Tvrtka Jakovinu, koji već godinama masovno ubija našu povijest. To što oni rade, to su serijski zločini. Neka netko tim nesretnicima pokloni strip o Mirku i Slavku da malo prošire svoju partijsku vizuru.
Zašto me smeta što se Klasić predstavlja kao znanstvenik? Pa, recimo, nema te znanstvene metode koja može ustanoviti koliko bilo koji svećenik bilo koje konfesije zaista posjeduje vjeru, a kamoli onako klasićevski, od oka, danas tvrditi kako su katolički svećenici prije sedam desetljeća prepoznavali neke političke pokrete. Klasić se poziva na nekakve “lokalne novina u NDH”, vjerojatno tiskane 1946-48. Prije osnivanja NDH, pola katoličkih svećenika nije čulo za Ustaški pokret. Dakle, Klasić nesvjesno tvrdi da je NDH bila samostalna hrvatska država i da je prirodno da su svećenici Crkve u Hrvata podržali takvu državu.
“Protiv ustaša se nije borilo zbog ideoloških razloga, niti ih se zatvaralo, ubijalo ili proganjalo jer nisu bili komunisti, nego zato jer su bili zločinci, kolaboracionisti Hitlera i Mussolinija i jer su ubili stotine tisuća nevinih ljudi” – umuje nam Klasić, koji je nekako previdio da su komunisti bili značajni “kolaboracionisti Hitlera i Mussolinija” sve do Hitlerovog napada na Staljina. Svijet je bio zaprepašten kada su Slovenci otvorili Hudu jamu, a ono žrtve ustaša krasno naslagane, ubijene i zbijene, da ih što više stane. Kako nas obmanjuje Klasić, ispada da su ustaše na Križnom putu ubijale partizane i mrtve trpali u Hudu jamu. Suradnja talijanskih fašista i njemačkih nacista sa sovjetskom agenturom u prvoj Jugoslaviji započeta je prije raspada te tvorevine, da bi se nastavila sve do nacističkog pohoda na Sovjetski Savez, da bi se usprkos tome obnavljala sve do okončanja rata, kroz talijansko djelovanje protiv NDH i kroz njemačke i ustaške pokušaje da se komunistička partija odvoji od jugoslavenske i sovjetske. Slično Stipi Mesiću i Tvrtku Jakovini, Klasić posredno opravdava genocid nad Hrvatima, zločinačka ubojstva bez suda, počinjena tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega, u drugoj Jugoslaviji. Kako nam svjedoči Klasić, rođen nakon gušenja Hrvatskog proljeća, neki katolički svećenici su okrvavili ruke, a partizani su ubijali tako da ne okrvave ruke! Nameće se zaključak da je za titoiste i titoističke komuniste ubijanje posve normalna stvar! Nekakva radna obveza.
Klasić previđa fašizam Jugoslavije
“Ne možemo Drugi svjetski rat gledati isključivo kroz bombardiranje Dresdena, Hirošime i Nagasakija ili kroz preventivno zatvaranje Japanaca u SAD-u. To su sve grozne stvari koje su se dogodile, neke od njih su, kako vidimo, čak i masovna ubojstva. No ne može se u isti rang dovoditi Auschwitz i Dresden. Nemam problema prvi reći da su partizani u osvetničkom bijesu nakon rata počinili brojne zločine do kojih nije smjelo doći.” Vidimo kako Klasić najveći genocid u povijesti ljudskog roda svodi na brojne zločine. “Znanstvenik” priča o osvetničkom bijesu! A znamo da su od siline ubijanja hladnim oružjem neki Titovi egzekutori skrenuli s pameti (štedjelo se streljivo za pohod na Trst). Tito i Titovi dizajneri tražili su krvarinu, da svi partizani i svi “partizani” okrvave ruke, da se u zločin uvuče i nekolicina iskrenih partizana, koja se tako vezala uz zločinački režim i na kraju prodala svoju dušu, svoju naciju i svoju vjeru. Koliko znam, Hirošima i Nagasaki sravnjeni su sa zemljom pomoću nuklearnog oružja. Kada netko kaže da su ti gradovi bombardirani, želi relativizirati zločin. Istina, Dresden je bombardiran, ali takvom silinom da se sve rastopilo, uključujući kolone židovskih i drugih izbjeglica, prilikom povlačenja sa istoka. Ljudi nisu gorjeli – rastalili su se.
“Ali bih volio da već jedanput netko od tih desnih povjesničara i intelektualaca kaže jasno i glasno, posebice mladima: ustaški režim je bio zločinački, a NDH je bila marionetska fašistička tvorevina zasnovana na rasnim zakonima.” Klasić pokazuje koliko je posvađan sa zdravom pameti. Ustaški režim uspostavljen je od strane Mussolinija i Hitlera! Na razvalinama prve Jugoslavije, tamnice naroda, koja je ušla u pakt s Hitlerom, koja je prije Hitlera započela rasnu i vjersku diskriminaciju Židova. NDH je bila nacistička tvorevina, a obje Jugoslavije bile su fašističke! Prva Jugoslavija uvela je “antićifutske zakone”! I, Hitler nije kontrolirao samo NDH, nego cijelu Europu, uključujući Srbiju! Svi režimi u Europi bili su podjednako Hitlerovi! Ne guram se ovdje u intelektualce i povjesničare, ali moram naglasiti da Klasiću ne mogu pomoći sa izjavom koja mu paše, jer sam autonomna osoba lijevog svjetonazora. Ako sve glupo simplificiram na tvrdnju da je “ustaški režim bio zločinački”, to je opet samo moj stav, a nisam desničar! Stoga moram za neke činjenice priupitati lažne hrvatske ljevičare i umišljene (lijeve) intelektualce, poput Klasića. Naravno da NDH nije bila nezavisna u odnosu na Hitlera, niti u odnosu na Mussolinija, ali kako nazvati u odnosu na Jugoslaviju nezavisnu državu hrvatsku, odnosno naglasiti da Beograd ne kontrolira Hrvatsku? Odsutnost beogradske kontrole zasmetala je i Edmunda Glaise-Horstenaua, Hitlerovog osobnog prijatelja i izaslanika u NDH, poznatog austrijskog monarhistu, jednog od tvoraca rasnih zakona, koji je partizane držao bliskijim od ustaša! Klasić i slični “kicoši znanosti” očigledno vjeruju da bi Židovi na ovome prostoru izbjegli progone da nije formirana NDH. Prvi judenfrei grad u Europi bio je Beograd!
Vedre note: Tamburaški zbor Gaj
“Ne može biti jednako tretirana grobnica s ubijenom djecom i grobnica s pripadnicima Crne legije” – veli nam Klasić. “Povjesničar” pokazuje rupe u svome znanju. Prije svega, famozna Crna legija rasformirana je na zahtjev Talijana, kojima je smetala u sijanju nereda u BiH. Kasnija paravojna formacija, koju kolokvijalno poistovjećujemo s Crnom legijom, formirana je nakon pada Italije. Nije zarobljena i pobijena, nego se probila iz okruženja i nastavila svoju vojnu avanturu u poslijeratnim “misijama” zapadnih Saveznika. Klasić bi morao znati da su “partizani” pobili na stotine puta više djece nego ustaške postrojbe. Na planskom sasjecanju hrvatske mladosti i demografske obnove temeljio se sam genocid. Klasić ostaje bez partizanske mašte kada otvara problem natpisa pred Hudom jamom i sličnim stratištima. Valjda bi trebalo pisati: “Ovdje su pravedno pobijene ustaše”.
Kao otežavajuću okolnost Klasić vidi “činjenicu da na vlast u novu političku elitu ’91 godine ulaze politički zatvorenici i emigranti iz prošlog sustava… Jugoslavija, socijalizam, Tito i partizani uslijed toga postaju isključivo negativci i dolazi do nekakve inverzije.” Koja je nekako mimoišla Klasića! Tito je za njega pozitivac! A onaj za kojega je Tito pozitivac može biti poremećena osoba ili pripadnik odgovarajuće interesne skupine, odnosno kreatura bez morala i ljudskog dostojanstva. Kako vam zvuči Klasićeva izjava: “Imate generaciju ljudi koji su – što kroz školski sustav, što kroz javni prostor, političare, glumce, sportaše – puno više slušali o komunističkim, a puno manje ili gotovo ništa o ustaškim zločinima… Kao predavač na fakultetu(!) vidim da mladi danas puno znaju o Udbi, Golom otoku i emigraciji, a da o Jasenovcu i zločinima ustaša ne znaju gotovo ništa.” Blagi Bože, u ušima još uvijek imam to dnevno komunističko i jugoslavensko nasilje nad svakom ljudskošću. Imam dojam da je Klasić zamrznut u nekom jugoslavenskom komitetu i ovih dana odmrznut, u vremenu koje ne može razumjeti.
Dobro, a što uopće zna Klasić i kako takav “znanstvenik” može predavati na fakultetu u jednoj zemlji “političkih zatvorenika i emigranata”, koja se barem formalno pridružila EU, odnosno zajednici koja se jednako ograđuje od svih totalitarnih režima, koja Josipa Broza gleda kao zločinca, koja je rezervirana prema svim “povjesničarima” koji obožavaju Tita. Da je 1968. godina Tita! Naravno, Klasić je prošao školu dodvorice. Uspeo se izgovarajući lozinke. Ovog je put bez jasnog povoda potegao Ivu Goldsteina i podržao ga što je kao hrvatski veleposlanik u Parizu postavio na istaknuto mjesto fotografiju Josipa Broza. Pa se ti kume usudi zucnuti nešto protiv Klasića! Ako takvima u hrvatskom veleposlanstvu ne smeta slika komunističkog diktatora, koji je proveo genocid nad Hrvatima, koji je uvršten u svjetsku listu deset najvećih zločinaca, trebamo li uopće Klasićevim glupostima poklanjati bilo kakvu pažnju? Klasiću netko treba objasniti da u “Hrvatskoj političkih zatvorenika i emigranata” još uvijek najljepši trgovi nose Titove ime. Okupacija Hrvatske nije nikada prekinuta. Neki sam dan u Zaprešiću uživao u predivnom koncertu “Zaljubljene tambure” izvrsnog tamburaškog zbora Gaj, pod dirigentskim vođenjem Danijela Rožankovića. Počeo sam vjerovati da se ova nacija može demografski i kulturno regenerirati. Duševno nahranjen izašao sam iz dvorane, a onda me pokosio natpis “Ulica maršala Tita”! Na našu žalost, poumirali su hrvatski emigranti, a hrvatska peta kolona i simboli protuhrvatskog nasilja i dalje žive, zatirući supstancu ove napaćene nacije. Danijel Rožanković je kulturni emigrant u vlastitoj Domovini.
Tko je prije pripojio Istru? Tito ili Pavelić?
Naravno da je to prije učinio Pavelić, jer je (marionetska, sovjetska i engleska) druga Jugoslavija konstituirana tek nakon svibnja 1945. Često putujemo u prošlost, ali kalendar ne možemo izokrenuti. “Partizanski pokret” na ovome prostoru bio je jedna sramotna bježanija i jedan sramotan genocid. I ništa više! Da sovjeti nisu ušli u Srbiju, Jugoslavija se nikada ne bi obnovila. Ono što ne služi na čast kako Titu tako i Paveliću je da se pripajanje Istre dogodilo nakon pada Italije. Mogli su “partizani” svašta stavljati u svoje izmišljene avnoje i zavnohe, sve do raspada druge Jugoslavije, pa im ipak nije palo na pamet retrogradno prepraviti svoju “povijest” u smislu da su objavili pripajanje Istre prije pada Italije. Može li Klasić to proniknuti? Ne vjerujem, to je za njega preteška zagonetka. Kako je to “marionetska NDH”, kao odvojeni dio prve Jugoslavije, mogla Mussoliniju oduzeti Istru? Mussoliniju koji je obnavljao Rimsko Carstvo! A Istra nije bila u sastavu prve Jugoslavije! Argument Istre je zapravo direktan dokaz “partizanskog” i komunističkog primitivizma, sirovog znanja i ogromnog neznanja, što partijski tečajevi ne mogu suzbiti. Klasić je ostao u okvirima partizanske “znanosti”. O svemu tome nema tri čiste!
Na kraju dolazimo do neizbježne matrice političkog inženjeringa. Kada se žalimo na ekonomsko stanje u zemlji i namećemo gospodarstvene teme, onda Klasić i njemu slični “povjesničari” i samozvani društveni arbitri sabotiraju polemiku kroz novo otvaranje pitanja ustaških zločina u NDH, a kada postavimo pitanje partizansko-komunističkih zločina ili lustracija, isti likovi prosvjeduju što ne stavljamo u prvi plan ekonomske probleme. Klasić pokojnom Krsti Cviiću stavlja u usta rečenicu: “U socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo sve loše i Hrvatska nije baš trebala odbaciti sve iz tog sustava”. Kako bi reagirao Klasić i njegova asocijacija dodvorica da kažem kako mi je Vladimir Bakarić rekao da u NDH nije bilo sve loše? I da SRH nije trebala odbaciti sve iz ustaškog sustava. Bože, koliko je vrijednih knjiga spaljeno 1945. godine! Znači, po Klasiću, jedan totalitarizam trebamo posve odbaciti, a drugi smo trebali prilagoditi novom vremenu, vjerojatno uz preuzimanje protuhrvatske oligarhije. Zar se to nije dogodilo?
Tvrtko Dolić
