Svjetska masonerija udara po Rusiji
Od samog početka ukrajinske krize i krvoprolića na kijevskom trgu Majdan, primjetan je rukopis zapadnih liberalnih i nasilnih gospodara novog svjetskog poretka. To je vidljivo iz neuvjerljivih ukrajinskih pobunjenih i nahuškanih političkih aktivista, financiranih od strane zapadnih agentura da ustanu protiv Janukoviča i njegovog zaokreta protiv priključenja Ukrajine Europskoj uniji. Sve to ukazuje na odluku svjetske masonske vlade da pod svaku cijenu Rusku šapu udalji sa prostora Bliskog istoka i Sirije.
Da je Ukrajinski prevrat izveden brzinski i nespretno, vidi se po neodlučnom i loše vođenom buntu manjine Ukrajinaca koji su u operacionalizaciji zadanoga plana improvizirali i trapavo gubili vrijeme radeći u korist zapadnih sila kojima se jako žurilo. U toj su žurbi napravili najlošiji i najneuvjerljiviji prevrat u posljednjih pedeset godina, a izvedeno ih je 600 diljem svijeta od Drugog svjetskog rata do danas. To je vidljivo iz brojnih informacija koja su procurila u javnost, a ponajviše loše prikrivenog identiteta navodnih snajperista koji su pucali po zbunjenim prosvjednicima na trgu Majdan. Tu je pobunu dijelom vodio i nešto petljao neuvjerljivi Kličko i skupina pro-europski orijentiranih Ukrajinaca koja se nagužvala oko preuzimanja vlasti destabilizirane zemlje u kojoj su preko noći ipak presudili dobro uvježbani masonski sluge maskirani u ekstremne desne snage izvodeći državni udar upotrebom vatrenog oružja uzrokujući Janukovičev pad i bijeg u Rusiju.
Budući su Mossadovi stratezi i pridružene američke agencije na tlu Sirije od Putina doživjeli poraz, trebali su po hitnom postupku žarište nemira prebaciti u rusko dvorište na meki trbuh Rusije, a to je Ukrajina. Prebacivanje žarišta svjetskog nemira je učinjeno iz više razloga, a glavni je bio što prije zaokupiti Ruse svojim strateškim susjedima, udaljavajući oštricu crnomorske flote sa Mediterana kako bi po cionističkom planu mogli Siriji zadati završni udarac, a potom otvoriti put do Irana. Izrael u svojoj blizini ne želi arapsku nuklearnu silu. Sirija stoji na tom putu i provedbom toga plana odlučeno je da padne. Ne smije se zaboraviti i stari sirijski grijeh uoči samog početka Zaljevskog rata 1991. godine kada je Sadam Husein gotovo preko noći u Siriji pohranio sjeme iračkih žitarica što je zapadne korporacije za GMO produkte na čelu sa Monsantom jako razljutilo.
Masonskim gospodarima novog svijetskog poretka očito za sada nije cilj Ukrajina, mada to ne žele pokazati, pa čak i u Poljsku dopremaju američke zrakoplove, a u Crno more je doplovio dio američke flote kako bi pojačali dojam igrokaza zvanog “Ukrajina”. Dalje se obmanjuje javnost o tobožnjem ukrajinskom pristupanju europskim integracijama a poznato je da to nije moguće dok je Putin u Rusiji na vlasti.
U ukrajinskoj krizi nadalje će se forsirati protok vremena kao u Libiji i Egiptu i poput pat pozicije u tim arapskim zemljama ni u Ukrajini se neće događati ništa značajno ili mediji upravljani od zapadnih vladara neće gotovo ništa objavljivati. Sama destabilizacija Ukrajine i polukaotično stanje već je potencijalna korist za masonski zapad koji Ukrajincima želi plasirati svoj skupi novac putem MMF-a, a time i porobljivačku doktrinu slobodnog tržišta, što će tu mnogoljudnu zemlju uništiti prihvati li gospodarski paket novovjekih Danajaca. Znakovito je – prije krize Zapad Ukrajini nije nudio novac, a sada ga nudi i opet nedostatno za rješavanje duboke gospodarske krize. Svjetska javnost suočena sa očitim spinovima i podmetanjima pitat će se što su ovi Ukrajinci htjeli?
Nije li možda Janukovič gradeći svoj politički program na priključenju Ukrajine u europske integracije trebao slijepo pohrliti u zagrljaj Europe kada je poznato da je nakon traženja pomoći od Europske unije u iznosu od devet milijardi eura, mogao dobiti samo 650 miljuna i od toga je polovicu trebao utrošiti za manjinske zajednice i nevladine udruge dok za obveze plaćanja državnoga duga ne bi imao ništa. Tada mu uskače Putin nudeći mu 15 milijardi eura u tri obroka, od koja su dva potpisana a treći je čekao političku stabilnost zemlje. Možda su Ukrajinci i Kličko htjeli pohrliti u Europu te pristati na liberalizaciju poljoprivrednog tržišta gdje bi zapadni dio Ukrajine izgubio mogućnost plasiranja vlastite poljoprivredne proizvodnje nakon što bi bili preplavljeni jeftinim i kvalitetom upitnim proizvodima iz Europske unije, a poznato je da bi takvi proizvodi lako prodrli na rusko tržište radi izuzetno meke granice prema Rusiji. Takvo stanje uzrokovalo bi velike probleme jednoj od najvećih žitnica svijeta, ali najveći problem zapadnoj Ukrajini prilikom ulaska u europske integracije uzrokovao bi europski energetski “Paket 3”. Taj energetski paket podrazumijeva da jedna od najvećih i najprofitabilnijih svjetskih plinovodnih mreža ulaskom Ukrajine u Europsku uniju postane dijelom europske mreže plinovode te za zapadno europske potrošače bude gotovo besplatna što bi Ukrajini prouzročilo goleme financijske gubitke.
U ozračju takvih europskih integralnih pravila predsjednik Janukovič nije želio prihvatiti potpis na europske pristupne pregovore koji bi Ukrajini činom pristupanja Europskoj Uniji donijeli više štete nego koristi. Sadašnje stanje u Ukrajini obilježava upad ruskih postrojbi na područje poluotoka Krima i najavljeni referendum o pripajanju toga dijela Rusiji, što je malo izgledno, budući je jasno da ni Rusima ni Ukrajincima ne odgovara sukob, ponajmanje rat. Sve elemente krize i duboke podjele generira isključivo zapadna masonska alijansa inscenirajući predstavu putem koje se osvajački želi dočepati vrijedne ukrajinske energetske mreže i nepreglednih polja koja bi bila idealna za nasade GMO usjeva koji bi se jeftino plasirali na europsko tržište i šire. Ukrajinci su duboko svjesni da europske integracije niti jednu zemlju do sada nisu uzdigle, pa se zato i ponašaju dosta hladno na krizu i nemire koji su im nametnuti.
Ključni geostrateški problem je što Vladimir Putin ni pod koju cijenu ne želi prihvatiti Ukrajinu u sklopu Europske unije što bi na granice Rusije moglo donijeti NATO-ov raketni štit, a to bi u daljem prekrajanju geostrateškog kolača Rusiju dovelo u znatno inferiorniju poziciju na ovim važnim euroazijskim prostorima.
Autor: Smiljan Strihić/dnevno.hr
