Pismo djelatnicima u sustavu kao odgovor na napade Jutarnjeg lista
U Jutarnjem listu od četvrtka, 19. srpnja, objavljen je tekst u kojem se insinuira kako čelnik Nezavisnog sindikata znanosti Vilim Ribić provodi tvrdoglavu politiku protiv volje vlastitog članstva. Pritom su u funkciji dokazivanja takve teze iskorištene izjave desetak ljudi iz sustava visokog obrazovanja i prosvjete. Tim ljudima pismom sljedećeg sadržaja obratili su se predsjednik i potpredsjednik Sindikata znanosti, Krunoslav Pisk i Igor Radeka:
Poštovani,
s obzirom na iskustvo koje imamo vezano za medije iz grupacije EPH-a, nismo sigurni da ste uopće izjavili ono što je napisano u Jutarnjem listu vezano za pregovore sindikata i Vlade. Ako doista mislite onako kako je to preneseno u Jutarnjem listu od 19. srpnja, ukazujemo Vam na neke činjenice koje će Vas potaknuti na razmišljanje.
Ovih dana Vi i mi čiitamo o Ribićevom sindikatu, Ribić odlučio, zbog Ribića propali pregovori… Vjerujte, doista jedan čovjek ne može u sindikatima, pa makar bio i njegov čelnik, samo tako bez konzultacija donijeti odluke koje se tiču prava stotinjak tisuća ljudi. Sindikati imaju svoja tijela koja donose odluke, koja propituju, traže rješenja, a u ovakvim velikim pitanjima kada se radi o materijalnim pravima naših članova, odluke o smanjenju vaših i naših prava tijela sindikata ne žele samostalno donositi bez da o tome pitaju članove. Vi ste ti koji ćete odlučiti želite li izgubiti ili se želite boriti. Jedini je grijeh četiri sindikata (ne Ribića) u tome što žele pitati svoje članove početkom rujna. Dijabolično je pisanje Jutarnjeg lista prema kojemu je to odluka jednog čovjeka, kao da ne postoji institucija i svi ljudi u njoj. Veoma je opasno da na takve podvale Vi reagirate na način da Vaše izjave daju potporu onima koji se bore protiv Vaših interesa i organizacija koje ih promiču.
Sada slijedi Vaše pitanje: „A promiče li sindikat naše interese kako treba?“
Sindikat je pristao na privremeno odricanje od nekih prava kako bismo dali svoj doprinos izlasku iz krize, ali to bez suglasnosti članova sindikata ne možemo dati bezuvjetno. Naš je jedini grijeh što smo članove htjeli pitati na referendumu u rujnu. Zbog takve jedne demokratski korektne odluke, Vlada kažnjava tisuće ljudi. Zar smo doista trebali pristati na smanjenje prava a da ne pitamo članove? Zar je to doista krivi postupak? Zar su doista sindikati krivi, a ne Vlada koja de facto vrši odmazdu? Mi nismo produžena ruka Vlade. Članovi su ti koji su nam dali svoje povjerenje i tu nema kalkulacija. I ne zaboravite, svu razinu prava koju sada žele oteti zaposlenicima u prosvjeti i znanosti osigurali su ti isti sindikati. Ili Vi mislite drugačije? Možda su to sve nama dale naše dobre vlade.
Jesmo li trebali pristati na kompromis? Kompromis nije niti ponuđen. Dobili smo na stol samo jednu ponudu kao ultimatum, što je i logično jer Vlada svjesno pri donošenju proračuna za 2012. nije predvidjela ugovorne obveze prema zaposlenima u svim javnim službama. Jasno je da joj nedostaje 2 milijarde kuna jer je tako predvidjela proračunom. Da ne otima ova prava, otela bi bilo koja druga. Ovo nije zadnje posezanje, već je to početak posezanja u naš materijalni položaj.
Što se tiče dodatka 3-5-7-9 posto, taj se dodatak donosi Uredbom koju je ista ta Vlada mogla donijeti zadnjih sedam mjeseci, ali nije. Držali su to kao adut u rukavu, kao sredstvo ucjene. Kada bismo mi pristali na ucjene, tada nas ne bi niti trebalo biti. Vrlo brzo bi se sva prava svela na jedan jedini članak koji glasi: „Zaposlenici imaju onoliko prava koliko im Vlada odredi“.
Vlada kaže: nemamo novaca. S druge strane, ministar Linić izjavljuje da se državni proračun puni bolje od očekivanja, 4,5% više nego u istom razdoblju prošle godine. Iz HNB-a je stigla uplata od 480 milijuna kuna, najavljuje se i rekordna turistička sezona, a nedavno su i HEP-u dali 400 milijuna kuna.
Nemojte zaboraviti ni naša dosadašnja odricanja (u zadnjih 3 godine otprilike 7 milijardi kuna). Njihov je krajnji cilj, uz pomoć medija, oslabiti snagu sindikata. Oni su jedini koji se mogu suprotstaviti umanjenju Vaših prava i rastakanju socijalne države koje se sada puzajući odvija. Uloga je sindikata štititi socijalnu pravdu.
Nama se čini da nije Vaš interes tome pridonositi i slabiti organizacije koje se bore za Vaše interese, što ste Vašim izjavama u Jutarnjem listu zapravo učinili. Sindikati su Vam puno bliži od Jutarnjeg lista koji je propagator interesa krupnog i financijskog kapitala, a njegov izdavač EPH i sam je krupni kapitalist. Kampanja laži koju provode godinama protiv svih sindikata, protiv radnih ljudi u javnim službama i sada posebno bjesomučno protiv gospodina Ribića, posljedica je zaštite njihovih vlastitih interesa, a ne Vaših. Ti interesi su u ovom slučaju bitno suprotstavljeni. Smanjenje Vaših plaća je smanjenje javne potrošnje, što dalje znači smanjenje poreza na kapital, što ujedno za posljedicu ima ugrožavanje obrazovanja kao javnog dobra.
Srdačno Vas pozdravljamo.
Za Sindikat znanosti,
prof. dr. sc. Krunoslav Pisk, predsjednik Sindikata
prof. dr. sc. Igor Radeka, potpredsjednik
U Jutarnjem listu od četvrtka, 19. srpnja, objavljen je tekst u kojem se insinuira kako čelnik Nezavisnog sindikata znanosti Vilim Ribić provodi tvrdoglavu politiku protiv volje vlastitog članstva. Pritom su u funkciji dokazivanja takve teze iskorištene izjave desetak ljudi iz sustava visokog obrazovanja i prosvjete. Tim ljudima pismom sljedećeg sadržaja obratili su se predsjednik i potpredsjednik Sindikata znanosti, Krunoslav Pisk i Igor Radeka:
Poštovani,
s obzirom na iskustvo koje imamo vezano za medije iz grupacije EPH-a, nismo sigurni da ste uopće izjavili ono što je napisano u Jutarnjem listu vezano za pregovore sindikata i Vlade. Ako doista mislite onako kako je to preneseno u Jutarnjem listu od 19. srpnja, ukazujemo Vam na neke činjenice koje će Vas potaknuti na razmišljanje.
Ovih dana Vi i mi čitamo o Ribićevom sindikatu, Ribić odlučio, zbog Ribića propali pregovori… Vjerujte, doista jedan čovjek ne može u sindikatima, pa makar bio i njegov čelnik, samo tako bez konzultacija donijeti odluke koje se tiču prava stotinjak tisuća ljudi. Sindikati imaju svoja tijela koja donose odluke, koja propituju, traže rješenja, a u ovakvim velikim pitanjima kada se radi o materijalnim pravima naših članova, odluke o smanjenju vaših i naših prava tijela sindikata ne žele samostalno donositi bez da o tome pitaju članove. Vi ste ti koji ćete odlučiti želite li izgubiti ili se želite boriti. Jedini je grijeh četiri sindikata (ne Ribića) u tome što žele pitati svoje članove početkom rujna. Dijabolično je pisanje Jutarnjeg lista prema kojemu je to odluka jednog čovjeka, kao da ne postoji institucija i svi ljudi u njoj. Veoma je opasno da na takve podvale Vi reagirate na način da Vaše izjave daju potporu onima koji se bore protiv Vaših interesa i organizacija koje ih promiču.
Sada slijedi Vaše pitanje: „A promiče li sindikat naše interese kako treba?“
Sindikat je pristao na privremeno odricanje od nekih prava kako bismo dali svoj doprinos izlasku iz krize, ali to bez suglasnosti članova sindikata ne možemo dati bezuvjetno. Naš je jedini grijeh što smo članove htjeli pitati na referendumu u rujnu. Zbog takve jedne demokratski korektne odluke, Vlada kažnjava tisuće ljudi. Zar smo doista trebali pristati na smanjenje prava a da ne pitamo članove? Zar je to doista krivi postupak? Zar su doista sindikati krivi, a ne Vlada koja de facto vrši odmazdu? Mi nismo produžena ruka Vlade. Članovi su ti koji su nam dali svoje povjerenje i tu nema kalkulacija. I ne zaboravite, svu razinu prava koju sada žele oteti zaposlenicima u prosvjeti i znanosti osigurali su ti isti sindikati. Ili Vi mislite drugačije? Možda su to sve nama dale naše dobre vlade.
Jesmo li trebali pristati na kompromis? Kompromis nije niti ponuđen. Dobili smo na stol samo jednu ponudu kao ultimatum, što je i logično jer Vlada svjesno pri donošenju proračuna za 2012. nije predvidjela ugovorne obveze prema zaposlenima u svim javnim službama. Jasno je da joj nedostaje 2 milijarde kuna jer je tako predvidjela proračunom. Da ne otima ova prava, otela bi bilo koja druga. Ovo nije zadnje posezanje, već je to početak posezanja u naš materijalni položaj.
Što se tiče dodatka 3-5-7-9 posto, taj se dodatak donosi Uredbom koju je ista ta Vlada mogla donijeti zadnjih sedam mjeseci, ali nije. Držali su to kao adut u rukavu, kao sredstvo ucjene. Kada bismo mi pristali na ucjene, tada nas ne bi niti trebalo biti. Vrlo brzo bi se sva prava svela na jedan jedini članak koji glasi: „Zaposlenici imaju onoliko prava koliko im Vlada odredi“.
Vlada kaže: nemamo novaca. S druge strane, ministar Linić izjavljuje da se državni proračun puni bolje od očekivanja, 4,5% više nego u istom razdoblju prošle godine. Iz HNB-a je stigla uplata od 480 milijuna kuna, najavljuje se i rekordna turistička sezona, a nedavno su i HEP-u dali 400 milijuna kuna.
Nemojte zaboraviti ni naša dosadašnja odricanja (u zadnjih 3 godine otprilike 7 milijardi kuna). Njihov je krajnji cilj, uz pomoć medija, oslabiti snagu sindikata. Oni su jedini koji se mogu suprotstaviti umanjenju Vaših prava i rastakanju socijalne države koje se sada puzajući odvija. Uloga je sindikata štititi socijalnu pravdu.
Nama se čini da nije Vaš interes tome pridonositi i slabiti organizacije koje se bore za Vaše interese, što ste Vašim izjavama u Jutarnjem listu zapravo učinili. Sindikati su Vam puno bliži od Jutarnjeg lista koji je propagator interesa krupnog i financijskog kapitala, a njegov izdavač EPH i sam je krupni kapitalist. Kampanja laži koju provode godinama protiv svih sindikata, protiv radnih ljudi u javnim službama i sada posebno bjesomučno protiv gospodina Ribića, posljedica je zaštite njihovih vlastitih interesa, a ne Vaših. Ti interesi su u ovom slučaju bitno suprotstavljeni. Smanjenje Vaših plaća je smanjenje javne potrošnje, što dalje znači smanjenje poreza na kapital, što ujedno za posljedicu ima ugrožavanje obrazovanja kao javnog dobra.
Srdačno Vas pozdravljamo.
Za Sindikat znanosti,
prof. dr. sc. Krunoslav Pisk, predsjednik Sindikata
prof. dr. sc. Igor Radeka, potpredsjednik
