MLADA SPLIĆANKA SA SLOMLJENOM NOGOM POKORILA SVIJET!

MLADA SPLIĆANKA  Sa slomljenom nogom postala prvakinja svijeta!

– Već nakon treće borbe nisam se mogla dobro osloniti na tu nogu, pa sam popila i jednu tabletu protiv bolova i stisnula zube. Da mi je puknula fibija saznala sam tek nakon povratka kući – kaže Ivana Babić.

U tek-von-do klubu Marjan, najvećem splitskom sportskom kolektivu od 1100 članova, već je postala praksa da njegove članice medalje osvajaju i uz teške ozljede. Prije nešto više od tri godine nastup na OI u Londonu Ana Zaninović izborila je i unatoč slomljenoj kosti šake, a nešto je slično na Tajvanu ponovila 16-godišnja Ivana Babić. Naslov svjetske juniorske prvakinje osvojila je unatoč puknuću potkoljenične kosti!

– Već nakon treće borbe nisam se mogla dobro osloniti na tu nogu, pa sam popila i jednu tabletu protiv bolova i stisnula zube. Da mi je puknula fibija saznala sam tek nakon povratka kući.

Zar u Marjanu imaju i dodatne treninge na toleranciju na bol? Pitali smo to glavnog trenera kluba, osnivača i predsjednika Tonija Tomasa.

– Kod nas predaja nije opcija. Morate ići do kraja! I kada ste sigurni pobjednik ne smijete se ušetati u cilj nego ciljnu vrpcu morate rastrgati!

Zanimljivo je da sestre Zaninović nemaju nijednu kadetsku i juniorsku medalju, a da imaju europska i svjetska seniorska zlata. Spomenuli smo to i Ivani, koja otpovrće:

– Mene je ovo samo još više motiviralo, želim osvojiti seniorsku olimpijsku medalju u Tokiju 2020. godine.

A što ju je motiviralo da i preko boli juriša na svjetsku juniorsku medalju, pokušao je objasniti njezin otac Zdravko:

– Kad je došla kući s nateknutom nogom, zabrinuli smo se. Mi smo vam obična radnička obitelj u kojoj ni ja nemam stalni posao, ali se kao metalac snalazim pa odlazim raditi u brodogradnji u Italiji. Supruga je trgovkinja bez posla, a od dvije starije kćeri jedna radi honorarno, a druga se nada poslu. Svjesna valjda te naše obiteljske situacije i činjenice da ulažemo u njezin sportski razvoj, Ivana nam se valjda tako htjela odužiti ne razmišljajući puno o sebi. Kao da se bojala da će nas u suprotnom iznevjeriti.

S obzirom na to da se otac bavio košarkom, kako to da visoku (182 cm) i vitku (55 kg) kćer nije usmjerio u taj sport?

– Kada se upisala na te-kvon-do, to mi je bilo smiješno, no kada sam vidio kako napreduje shvatio sam da je dobro izabrala.

Izvor: vecernji.hr

Odgovori

Skip to content