‘Pravna Oluja’ zauvijek porazila velikosrpske planove iz ‘Memoranduma SANU 2’
KONAČNA PROPAST SVIH VELIKOSRPSKIH PLANOVA ‘Hrvatska sada ima veće šanse dobiti tužbu protiv Srbije za genocid i tražiti ratnu odštetu i građansko-pravno obeštećenje’, smatra sociolog Slaven Letica.
Petak, 16. Listopada, ostat će jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti, ne samo zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima i skidanja tendenciozne etikete ‘zločinačka’ s akcije Oluja, nego i zato što je tog dana definitivno poražen dugogodišnji perfidni plan Srbije da u miru vrati sve što je izgubila u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, a čiji su autori Dobrica Ćosić, Matija Bećković i Ljubomir Tadić, otac bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića.
Riječ je o tzv. Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) 2, koji se kao i prethodni, temelji na velikosrpskoj politici ‘krvi i tla’ prema kojoj je Srbija tamo gdje žive Srbi. Oba plana temelje se pak na Načertaniju, političkom planu Velike Srbije koji je još 1884. sastavio Ilija Garašanin, predsjednik vlade Kneževine Srbije 1884. godine, koji je bio podloga svih kasnijih osvajačkih pohoda Srbije na ovim prostorima.
O postojanju ovog novog velikosprskog dokumenta početkom prošle godine pisao je banjalučki list Slobodna Bosna, a njegovo postojanje potvrdio je i naš poznati sociolog Slaven Letica. Slobodnoj Bosni postojanje Memorandum 2 potvrdio je izvor iz ureda tadašnjeg srbijanskog premijera Svetozara Cvetkovića. Prema tom izvoru, dokument su kao svojevrsni ‘priručnik’ sa savjetima kako u miru vratiti sve što su Srbi izgubili u ratovima, dobili svi ministri u vladi s napomenom ‘čitanje bez daljnjeg rasturanja’.
O Memorandumu SANU 2 u hrvatskoj javnosti pisalo se sredinom prošle godine, kad su srbijanske vlasti u BiH uhitile hrvatskog branitelja Tihomira Purdu na temelju optužnica koje potpisuju vojni tužitelji nepostojeće JNA. Beograd je u Zagreb poslao i optužnice protiv 40 optuženih, među kojima su bili i Vladimir Šeks i Ivan Vekić. Dio Memoranduma SANU 2 bili su i naizgled izdvojeni incidenti, poput učestalih poruka iz Beograda da se Oluja ne smije slaviti (Boris Tadić rekao je ‘da je Gotovina zločinac kojeg sud u Haagu ne smije osloboditi u interesu mira), uključujući ovogodišnju poruku Direktora Dokumentacijsko-informativnog centra ‘Veritas’ Save Štrbca kako je ovo posljednja godina da je Hrvatska obilježavala ovu pobjedničku akciju. U tom kontekstu treba promatrati i iznenađujuću, ali nimalo slučajna Tadićeva izjava iz siječnja ove godine da je ‘Ruđer Bošković Srbin katolik’.
‘Posljednji put da Hrvatska slavi Oluju’
Ovaj ‘demokrat’ i ‘prijatelj’ Hrvatske, kako se volio prikazivati, mogao je presudu generalima iskoristiti da Srbiji pošalje poruku da se Srbija mora suočiti s istinom o svojoj ulozi u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. No, on je i veliku priliku za pomirenje iskoristio samo kako bi uputio poziv ‘kolegama’ i građanima Hrvatske na suzdržanost od trijumfalizma’ u danu kada su oslobođeni hrvatski generali uz upozorenje da je riječ o presudi koja može imati opasne posljedice.
Sam Štrbac nije bez razloga ocijenio vijest iz Haaga ‘crnim danom za Srbiju’. U sljedećoj rečenici priznao kako bi Hrvatska u suprotnom morala izbjeglim Srbima platiti materijalnu odštetu i vratiti dio političke autonomije u nekadašnjim okupiranim dijelovima Hrvatske, odnosno povratak na zlokobni ‘plan Z4’.
U tom kontekstu svakako treba gledati još jedan događaj koji se uklapa u planove SANU 2: tužbi koju su u rujnu ove godine srpske organizacije u SAD-u, ‘Žrtve genocida u Krajini’ i ‘Srpski krajiški sabor‘, sudu u Chicagu podnijeli protiv američke tvrtke Military Professional Resources Inc. (MPRI). Srbi u Americi tuže MPRI ‘za sudjelovanje u genocidu i progonu 200 tisuća Srba iz Krajine’, a u tužbi se navodi da je ova agencija ‘instruirala Hrvatsku vojsku u Oluji’ te da je sudjelovala u toj operaciji. Srbi su u tužbi naveli da od MPRI traže 10 milijardi dolara (25 tisuća za svakog od 200 tisuća izbjeglih Srba).
Sve to bio je dio priprema za osvajanje izgubljenih pozicija nakon akcije Oluja, čijim ostvarenjem Hrvatska ne bi bila oštećena samo politički nego i pretrpjela i veliku materijalnu štetu. Potvrdio je to u izjavi za Dnevno.hr sociolog Slaven Letica rekavši kako je ‘oslobađajuća presuda generalima poraz Memoranduma SANU 2, čiji su autori Dobrica Ćosć i otac bivšeg srbijanskog predsjednika Ljubomir Tadić’. Letica ističe važnost ‘financijske implikacije’ oslobađajuće presude generalima i činjenice da je njome Hrvatska oslobođena optužbi za planiranje i provođenje zločinačkog pothvata, o čemu do sada, iz razumljivih razloga, nije izlazio u javnost.
– U slučaju potvrde prvostupanjske presude generalima, svaki izbjegli Srbin pred sudom u Strasbourgu tražio bi nematerijalnu i materijalnu odštetu – rekao nam je Letica podsjećajući na slučaj Slovenije koja presudom Suda u Strasbourgu u lipnju ove godine mora svojim ‘izbrisanima’ isplatiti odštetu u iznosu od 20.000 eura.
Vuk Jeremić sramota za UN
Letica procjenjuje da bi u slučaju da je Haag potvrdio prvostupanjsku presudu, u Hrvatskoj ‘svaki odbjegli Srbin imao pravo na barem 50.000 eura, što je ukupno 11 milijardi eura’. Naglašava i kako Hrvatska sada ima veće šanse dobiti tužbu protiv Srbije za genocid i tražiti ratnu odštetu i građansko-pravno obeštećenje.
– Presuda generalima zbog toga ima nesagledive, odnosno vrlo sagledive posljedice za Hrvatsku u pozitivnom smislu – govori Letica.
Na pitanje kako komentira posljednju izjavu srbijanskog političara Vuka Jeremića, koji prijeti ‘osvetom’ s pozicije predsjedavajućeg skupštinom UN-a te najavljuje raspravu skupštine UN-a o radu ICTY-ja.
Letica zaključuje kako je Jeremić ‘sramota UN-a’, a o kakvom je čovjeku riječ govori i to kako se hvalio da je razbio lokal u New Yorku nakon pobjede Novaka Đokovića nad Rogerom Federerom u velikom finalu završnog Mastersa u Londonu početkom studenog:
– Dokaz je to da bi se Jeremićem trebali baviti ili UN ili psihijatri, ili oboje.
Autor: Marinko Bobanović/dnevno.hr
