Moraju li baš sva politička događanja biti na štetu Hrvata?
Svi govore o ulasku u EU iduće godine u srpnju. Koliko su uopće naši vodeći političari vjerodostojni u očima EU političara? Koliko su nastupi EU političara u Hrvatskoj vjerodostojni i shvaćaju li naše političare uopće ozbiljno, pa tako i nas kao narod? Dobivamo dojam da jedni i drugi veoma vješto manipuliraju s nama i tako jačaju našu malodušnost i apatiju. Na raspolaganju nam stoje milijuni eura, samo ako ih budemo znali koristiti. Sadašnja vlada kroz osam godina oporbe nije proučila uvjete i izradila programe. Sada zapošljavaju nove službenike, samo njihove, kojima će trebati duže vrijeme, pod pretpostavkom da će biti u stanju, sve proučiti i objaviti. Gladni Hrvati imaju vremena čekati.
Čitajući samo neke članke u Večernjem listu ponovno smo izloženi ucjenama. Nije im došao kraj niti nakon predaje generala, teritorijalnih ustupaka, ne traženja povrata naših teritorija i svih ostalih nepotrebnih davanja u milijardama kuna.
Samo neki naslovi:
– Glavni tajnik NATO-pakta Anders Fogh Rasmussen: „NATO je bombardirao Srbiju zbog ponašanja autokratskog režima i jednog diktatora.“ (Nema riječi osude za zločinački rat u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. To treba zaboraviti, gledati u budućnost.)
– Janša ne će odustati od Ljubljanske banke. Slovenski premijer čvrsto je odlučio da od ratifikacije hrvatskog pristupnog sporazuma EU ne će biti ništa dok Zagreb ne poklekne. (Želi postići isti uspjeh kao Pahor, kojem je J. Kosor pristala na arbitražu.)
– Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH: „Zoran Milanović i ja razumni smo ljudi, riješit ćemo sve probleme između Hrvatske i BiH.“ (Zbog čega i ne bi kada se hrvatski premijer odriče dvaju kamena s pripadajućim morem. Za nas su to Veliki i Mali Školj. Valjda naš premijer nastavlja komunističkom metodom dijeljenja hrvatskog teritorija i davanja mora, sve bratski, a i prema ciljanoj propagandi kako u EU ionako nema granica. To bi trebalo reći n.pr. Francuzima.)
– Milan Ivkošić: „Povratak u kukuriku komunizam. U Europskoj komisiji glumili su nezadovoljstvo boljševizacijom HRT-a, ali i dali do znanja da se izmijenjeni zakon može donijeti. U Hrvatskoj se, pogotovo, živi u iluziji da je EU stalo do demokratizacije u Hrvatskoj, do neovisnosti medija, do raskida s komunističkim totalitarizmom, do osude njegovih zala i uklanjanja njegovih simbola. To je teška zabluda. Istina, borba za „demokraciju“, „neovisnost medija“ i „ljudska prava“ vrijedila je u vrijeme „diktatora“ Tuđmana, kad je i lijeva i desna Europa na njega huškala najmračnije nasljednike komunizma, ali samo zato što Hrvatska, kad je već srušila Jugoslaviju, ne smije biti ništa drugo doli kolonija bez političke, gospodarske i financijske suverenosti. Toj težnji Milanović i Josipović savršeno odgovaraju.“ (Ivkošićev tekst sve je objasnio. To potvrđuju i razni odgovori Europske komisije i OESS-a u Zagrebu na zahtjeve građana i udruga za njihovo zauzimanje da RH konačno počne rješavati nepravde iz komunizma, a koji su glasili da su oni u Hrvatskoj odgovorni samo za vrijeme poslije 1990. Najvažnije je vratiti, svojom voljom, odseljene Srbe, kršiti hrvatske zakone i dati im ne postojeća stanarska prava i trošiti milijarde iz proračuna ili zaduživanja.)
– Razočarenje. Novi vlasnik predstavio poslovne planove: „Željezara u studenom počinje raditi, no umjesto 900 radnika, zapošljavat će 50. Smrt valjaonice, zbog neisplativosti prekida se proizvodnja cijevi, a strojevi su prodani u Meksiko. Talijani će u sisačkoj željezari proizvoditi posebne vrste čelika.“ (Sjetimo se EU zabrane ili limitiranja uvoza bešavnih cijevi iz RH-e. Na taj način je možda pospješila odlazak bivšem vlasniku, a prije kratkog vremena je ponovno omogućila uvoz i dala nadu radnicima za održavanje radnih mjesta kod novog vlasnika. Novi vlasnik je postupio prema svom interesu, a sve skupa je možda smišljena varka.)
– Intervju s vršiteljem dužnosti predsjednika HS-a Josipom Lekom: „Nema sankcija, zastupnike ćemo stimulirati da dolaze redovito na sjednice.“ (Za provesti sankcije potrebno je mijenjanje mnogih propisa itd., ali za stimulacije to nije potrebno provesti.)
– Inicijativa Vesne Teršelić: „Vojnim i civilnim žrtvama rata treba izjednačiti prava i kroz fond im isplatiti odštetu – rekla je Teršelić u čijem je centru, koji ima godišnji proračun od sedam milijuna kuna, zaposleno 25 osoba.“ (Treba li po njezinom mišljenom naknadu dati i vojnicima vojske tzv. srpske Republike Krajine i svim paravojnim srpskim zločincima? Bilo bi dobro znati koliko ilegalnih sredstava dobiva za takove nastupe i tko su joj sponzori.)
– Knjigocid – „Uništavanje knjiga na ćirilici zvali su otpisom i podržavali iz Sabora. Iako je sredina srpnja, Novinarski dom u Zagrebu bio je prepun zbog predstavljanja opsežne knjige sveučilišnog profesora u miru Ante Lešaje „Knjigocid“.“ (Nije mi poznato da je netko napisao knjigu o uništavanju knjiga hrvatskih pisaca nakon 1945., kada su se ispraznile sve značajne knjižnice i knjige palile na ulicama. Stariji pričaju o knjigocidu nad knjigama biskupske knjižnice u Splitu. Naša kultura je manje vrijedna, to je rekao prije par godina i sveznajući gospodin Puhovski. Možda je sve to naznaka uvođenja učenja srpskog jezika i ćirilice u naše škole i otvaranja novih radnih mjesta.)
– Različite izjave triju ministara jedne vlade: „ Hajdaš Dončić: propadne li koridor – ipak most, Vesna Pusić: moguća gradnja mosta iz sredstava fondova EU, Branko Grčić: u igri samo koridor. (Radi li se o neznanju ili namjernom zbunjivanju?)
Tješe nas, budite zadovoljni, srpska braća žive još teže od nas. Takovo razmišljanje je strano svim nama koji se smatramo kršćanima, jer bez obzira na sve ne želimo nikome zlo. Ali i ta manipulacija nije osnovana. Od Srbije nitko iz EU ne traži da nekoj od susjednih država nadoknadi bar dio ratne štete, makar postepeno, prema svom gospodarskom razvoju ili da u tu svrhu uzme međunarodne kredite, i to prije raznih gospodarskih suradnji ili pregovora oko ulaska u EU. Za njezinu rehabilitaciju bilo je dovoljno i, nakon mnogo godina, izručiti Haagu dva oronula ratna zločinca. Srbija je izgradila ili ima u gradnji 20 reciklažnih centara uz pročišćivače vode. Između njih je i prvo postrojenje za reciklažu žarulja u „regionu“. Postrojenja posjećuju inspektori, stručnjaci iz Srbije i EU, pa i veleposlanici. Financira ministarstvo, JLS-e a sigurno i dobavljači opreme iz EU. U okviru Centralno europske inicijative za 2012. objavljen je poziv za prikupljanje prijedloga projekata, koje bi financirao Fond CEI.
Naši političari se nisu oduprli stranim pritiscima i ulaganju milijarde kuna u neproizvodne objekte. Nisu stavili prioritet saniranju deponija, pročišćivačima otpadnih voda, opskrbi stanovništva vodom, saniranju otvorenih deponija, bar u tako važnim područjima za turizam.Informirani smo samo o svađama između političarima, valjda zbog samo njihovih interesa, oko gradnje raznih objekata uz zanemarivanje mišljenja stručnjaka za zaštitu okoliša.Samo su bili brzi u otpuštanju stručne ministrice ubog jednog e-maila.
Takav nestručan način vladavine na štetu naroda je nepojmljiv. Može nas tvarno biti strah. Uz našu pasivnost ne mogu nas spasiti niti sve naše iskrene molitve.
Možda ćemo i popustiti, a sve za ljubav zapadnih „dobronamjernih političara“, od naše tužbe u Haagu protiv Srbije za ratnu štetu. Umjesto borbe za plaćanje ratne štete još imamo mogućnost prodaje nacionalnih parkova, šuma i izvora vode, a mora smo se već odrekli.
Mira Ivanišević
