Gay bajke preplavile Italiju
Sljedeći tekst je izvješće sa susreta u Milanu na kojem se raspravljalo o knjigama za djecu koja navodno žele avangardno djetinjstvo. Stručnjaci za odgoj i obrazovanje su zajedno s roditeljima sjedili u publici, dok su im predavanja o suvremenom odgoju držali istaknuti LGBT aktivisti i podupiratelji queer teorije. Predstavljena su tzv. „remek djela suvremene pedagodije“, odnosno gay bajke za djecu koje služe uklanjanju stereotipa i odgoju za različitost. Posljednja barikada u njihovim nastojanjima su roditelji katolici koji strahuju za svoju djecu i blokiraju nastojanja da ova „remek djela“ stignu u škole i knjižnice. Dakle, nakon SAD-a, Velike Britanije i Francuske, sada je i Italija preplavljena skandaloznim slikovnicama i knjigama za djecu. U Hrvatskoj je Ministarstvo kulture Andree Zlatar otkupilo slikovnicu za djecu šokantnog sadržaja, naslovljenu „Sve je to obitelj“, i poslalo ju knjižnicama u Hrvatskoj. Sudeći prema vijestima iz Italije i Francuske, to je tek početak ogromnog vala različitih naslova gay slikovnica koje stoje u pričuvi.
„Ružičasto smrdi“ i različiti načini na koje je moguće „piškiti”, pišulinci i pikice – knjige koje pomažu odgoju djece bez uplitanja roditelja (homofoba)
Autor: Benedetta Frigerio
Objavljeno: 14. travanj, 2014.
Izvješće sa susreta u Milanu na kojem se raspravljalo o knjigama za djecu koja žele avangardno djetinjstvo. Unatoč tome što katolici i inicijative poput „Sentinelle in Piedi“ („Straže na nogama“ – grupa koja se u Italiji bori protiv novog zakona protiv homofobije op.ur. Zdravstveniodgoj.com) još uvijek pružaju otpor
„Potrebno je osloboditi i curice“; „odrasli ne smiju djeci nametati svoja stajališta“; „recimo ‘ne’ jednostranom odgoju“. To su neke od „novina“ smišljenih za „uklanjanje zastarjelih stereotipa“ koje su prezentirane publici koja se u srijedu 9. travnja okupila u Knjižari za djecu u Milanu kako bi prisustvovala susretu pod nazivom: „Zabranjene knjige. Od Pepeljuge do Malenog jajeta, knjige za djecu i mlade između stereotipa i rodnih tema”.
Uspjeti objaviti knjige za djecu „u kojima su predstavljene homoseksualne obitelji bilo je zaista teško“, ispričala je pred stotinjak stručnjaka za odgoj i obrazovanje, roditelja i izdavača Maria Silvia Fiengo, suosnivačica udruge za roditelje homoseksualce „Dugine obitelji“ i izdavačke kuće za djecu Stampatello. Uz nju su na susretu govorili Francesca Pardi, životna partnerica Marije Silvije Fiengo s kojom podiže četvoro djece dobivene putem medicinski potpomognute oplodnje, povjerenik za društvene politike grada Milana Pierfrancesco Majorino, novinarka dnevnika Repubblica Zita Dazzi, Patrizia Colosio, predsjednica Lezbijske liste, grafički dizajner Emanuela Bussolati, psihoterapeut Alberto Pellai i Nicola Fuochi, direktor izdavačke knjižare „Knjiga u čizmama” iz grada Mestre.
ZAŠTO IMAŠ DVA TATE’? „Srećom, u svijetu izdavaštva vladaju široki pogledi“, pojasnila je Fiengo za vrijeme susreta. Primjerice Altan, kreator komičnog stripa za djecu Pimpa, „nije se bojao osobno uključiti“. Iako i dalje prevladavaju određeni obziri jer se radi o „posebnom trenutku“. Blokirali su knjižice u izdanju Unar-a (nacionalni ured za borbu protiv rasne diskriminacije op.ur. Zdravstveniodgoj.com) pod nazivom „Odgoj za različitost u školama”, a „nastao je i pokret Sentinelle in Piedi, („Straže na nogama“ – grupa koja se u Italiji bori protiv novog zakona protiv homofobije op.ur. Zdravstveniodgoj.com) koji je vrlo netolerantan i agresivan, iako se predstavljaju kao pacifisti, govoreći da šutke stražare po trgovima jer čitaju knjigu slobode“.
Fiengo je izrazila bojazan da „dolazi do stvaranja jedne nove svijesti u konzervativnom svijetu, u kojem do sada nisu bili svijesni situacije i iznenađeni su time što postojimo. Oni se nažalost sve više organiziraju (…) na primjer, dobila sam poziv iz milanske nadbiskupije da prisustvujem susretu protiv rodne ideologije“. Prema mišljenju Francesce Pardi, „nazadnjaci” „se zavaravaju jer neće uspjeti prenijeti djeci suprotnu poruku od naše, neće u tome uspjeti“. Doista, knjiga koja se zove Zašto imaš dva tate?, u izdanju Stampatella, koja prikazuje dvoje djece koju podižu dva muškarca, „toliko je oduševila mušku djecu iz heteroseksualnih obitelji zbog toga što u njoj postoji samo tata, bez mame“. Osim toga, „homoseksualnost predstavljamo kao sretnu okolnost, na način da ju može razumjeti i malo dijete. I to je ono zbog čega konzervativci najviše bijesne“.
„PIŠULINCI” I „PIKICE”. Zita Dazzi je naglasila kako „mi odrasli imamo strah od zabranjenih knjiga“, zbog čega „u svom domu držim jednu od njih koja govori o različitim oblicima „pišulinca“ i „pikice“ te o različitim seksualnim pozama“. Dazzi je ispričala kako se radi „o knjizi koja se najviše čita. Zaista, kada mome sinu dođu u posjetu njegovi prijatelji iz škole svi se odmah zatvore u sobu. Tako zatvoreni provode sate u sobi i onda izađu svi zadovoljni, zarumenjenih obraza, jer su napokon pronašli objašnjenje onih tema koje im roditelji nemaju hrabrosti rastumačiti“. Iako, nažalost, još uvijek moramo nadvladati i tu „barikadu roditelja katolika koji su u strahu za svoju djecu“.
NEMOJTE TO REĆI ODRASLIMA. Patrizia Colosio rekla je da se smatra „entuzijastom zbog činjenice da je Izložba knjiga u Modeni predvidjela cijeli jedan paviljon za djecu koji se zove „Nemojte to reći odraslima”, po knjizi jedne autorice koja u književnosti za djecu vidi subverzivnu snagu jer pomaže izbacivanju iz dječjeg svijeta onih odraslih koje smo malo prije spomenuli“.
Colosio je u izlaganju prošla kroz naslove s kojima počinje „oslobođenje curica“, kao što je Alisa u zemlji čudesa, „koja na stup srama stavlja obrazovni sustav“ ili Pipi duga čarapa, koja pokazuje kako „se može živjeti bez obitelji“ te Matilda koja „odlučuje napustiti obitelj da bi otišla živjeti sa svojom učiteljicom“. Colosio je naročito pohvalila autoricu Biancu Pitzorno, koja je već u 80-tima u svoje knjige za djecu unosila „ideje Judith Butler, američke filozofkinje koja je idejni začetnik „Queer teorije” (prema toj teoriji svakog je dana moguće odabrati hoćemo li biti muškarac ili žena, bez obzira na biološki spol)“. Među njenim pripovjetkama, koje su prema Patriziji Colosio bile ispred svoga vremena, je Kuća na stablu, priča o djevojčici od 8 godina koja odlazi živjeti s odraslom ženom. Njima dvjema će biti povjerene četiri kćerke kojima će biti majke. Ali na svu žalost, „kada sam ju susrela, rekla mi je da je Putinova Rusija cenzurirala njezine dvije knjige“. Drugo remek djelo suvremene pedagogije bila bi knjiga Zaffova odjeća, koja pripovijeda o dječaku koji se želi oblačiti kao žena. Ona bi trebala „u konačnici predstavljati oslobođenje muškarca“. Zaff će se, zapravo, obući kao princeza, a njegova prijateljica princeza će se obući u lovca, te će otkriti kako je za sreću potrebno „biti ono što osjećaš da jesi, bez ikakva srama“. Posljednja poruka nade, uz poruku pape Franje „koji je rekao da se Crkva ne smije baviti homoseksualnošću“, stiže iz parmske biskupije koja je „2012. organizirala konvenciju o pitanjima Vjere namijenjenu djeci od 0 do 8 godina pod nazivom Na koji način piškiš?, na kojoj je s punim dopuštenjem prezentirana biografija koju je napisala autorica koja piše „nove priče za slobodno izražavanje”.
„RUŽIČASTO SMRDI“. Protiv stereotipa prisutnih u svijetu igara nasrnula je pak Emanuela Bussolati, koja je napravila ilustracije za Jednakog vanzemaljca, također autorice Pitztorno, objavljenog 1971.. Knjiga „govori o problemima koje vanzemaljac doživljava na planeti zemlji: svi ga pitaju da li je muško ili žensko, a on ne zna odgovoriti jer na njegovoj planeti djeca određuju što će biti tek kada odrastu“. Prema Emanueli Bussolati potrebno je prestati govoriti da nešto „nije normalno“ jer je „sve normalno“. A „preokrećemo li očima na neko dječje ponašanje, djeca će se sramiti“. Potrebno je, dakle, boriti se protiv podjele igrica i odjeće na ružičasto i plavo, budući da su curice prisiljene „odabrati ružičasto jer sve što vide je roze boje, a dečki su prisiljeni odabrati plavo jer vide sve plavo“. Zbog toga su svi uputili komplimente Velikoj Britaniji „gdje se povela kampanja „Pink stinks”, odnosno „ružičasto smrdi“. Odrasla osoba zato ima „dužnost malenoj djeci pružiti različite izbore“ jer i mala djeca „imaju pravo na informacije, na različitost informacija“. Stoga im je zabranjeno „čitati bajke na jednostran način“.
RAZLIČITI IDENTITETI. Kako s djetetom pričati o „škakljivim temama?“ Psihoterapeut Alberto Pellai odgovorio je na pitanje koje je postavila Dazzi objasnivši da „kada nepoznate teme stignu u dječje ruke, one postaju značajan resurs“. S druge pak strane, „adolescenti se često povinuju „diktatima” i zbog toga ne postaju ono što jesu već ono što drugi od njih žele da budu“. Za psihoterapeuta Pellaia je upravo adolescencija trenutak kada treba „uzjahati i sjahati sa sebe samih kako bismo se mogli odlučiti na odabir identiteta koji ćemo nositi sa sobom ostatak svog života, zbog čega je prethodno potrebno isprobati različite identitete„. Eto zbog čega „su bajke o rodnom identitetu od zaista velike važnosti“.
SREDNJOVJEKOVNA ITALIJA. Zita Dazzi predstavila je Povjerenika za društvene politike grada Milana Majorina kao političara „koji se našao na udaru ciklona ove nesretne inicijative s modulima u kojima su upisani “roditelj 1” i “roditelj 2”, koja je toliko skandalizirala roditelje“. Vrativši se s proslave jedne izložbe o rodu u prostorijama Visoke politehničke škole u Milanu objasnio je kako on „nije autor modula, ali jesam za razgovor o različitim vrstama obitelji, a ne o tradicionalnoj obitelji“. Prava je šteta što je Italija „srednjovjekovna zemlja koja se muči s priznavanjem različitosti“, odnosno ne želi priznati da „takva djeca postoje: ta djeca se ne smiju diskriminirati“. Također zbog toga što ne želimo biti „etična država koja će nam govoriti što smijemo a što ne smijemo raditi“.
Direktor izdavačke knjižare Fuochi je naposljetku pojasnio kako su završile gay bajke koje su najprije bile odobrene pa potom blokirane od strane grada Venecije. Fuochi je publiku umirio: izgleda da se sve riješilo i da su „knjige napokon stigle na odredište“.
Izvor: Tempi.it/zdravstveniodgoj.com
