SAD-e gube kontrolu i prevlast na globalnoj politici
Preokret na velikoj šahovskoj ploči Pozicija malene Hrvatske u tim globalanim previranjima nije značajna, nalazimo se unutar NATO pakta, gotovo smo u EU i nemamo nikakav utjecaj na te događaje. Svaki aspekt naše vanjske politike je poslušnički, i ne vidimo priliku za zaradom u ovim vremenima previranja.
Sjedinjene Američke Države su već desetljećima svjetski policajac. Policajac koji djeluje sukladno svojim interesima. Za vrijeme hladnoratovskih previranja uvažavale su moćni Sovjetski Savez, ali raspadom SSSR-a postaju dominantna figura svjetske politike. Zadnjih mjeseci svjedočimo padu njihova ”rejtinga”. Usprkos raznim apeliranjima, pregovorima pa i prijetnjama oružjem, na neke stvari ipak ne mogu utjecati. Ubrzan gospodarski rast Latinske Amerike, snažna Rusija i galopirajuća Kina preuzimaju dominaciju nad globalnim političkim trendovima, a prezadužene Sjedinjene Države vode bahatu politiku bez stvarnog pokrića.
Ako se vratimo nakratko na Libijsku krizu i pad Gadaffija, možemo zaključiti da je Obama popustio Sarkozyijevim pritiscima i ”revolucija” je provedena. Gadaffi je pao, Francuska se riješila ogromnih dugovanja Libiji, a SAD domogao ”crnog zlata” za kojim toliko žudi. Sljedeća postaja je trebao biti Iran, ali kako vrijeme protječe sve je izglednije da ništa od rušenja Ahmedinedžada. Važan razlog je Iranska vojna moć, ali i potpora moćnih zaštitnika iz sjene. To slabljenje utjecaja SAD-a se vidi na primjeru iranske nafte. Nedugo nakon što je Hillary Clinton izjavila kako se čini da Kina ograničava svoj uvoz nafte iz Irana, nove brojke pokazuju drugačiju sliku – Kina zapravo bilježi rekordne razine uvoza nafte iz Irana u ovoj godini. Jedino je onemoćala EU shvatila američke prijetnje sankcijama ozbiljno i smanjila uvoz nafte, te tako više sebi naštetila nego Iranu.
Kina osim sa Iranom, zadnje vrijeme jača odnose i sa Latinskom Amerikom koja je tradicionalno interesno područje SAD-a. Upravo Obamina prošlogodišnja turneja Južnom Amerikom se bavila učvršćivanjem veza sa SAD-om i prevencijom jačanja suradnje sa Kinom. Osim što su ti diplomatski posjeti bili pravi fijasko Obamine diplomacije, nedavni ugovori Kine sa čelnicima Mercosur-a (Mercosur je kratica za zajedničko tržište Južne Amerike) su zadnji čavao u lijes dominantnog utjecaja SAD-a na Latinsku Ameriku. Dodatni zanimljivi podatak koji otkriva British Petroleum je da Chavezova Venezuela ima najveće svjetske zalihe nafte, od ukupno 18% . Nakon tih podataka nam je lakše razumjeti agresivne i prijeteće istupe čelnika Svjetske Banke, Roberta Zoellicka, koji je ustvrdio da su dani Huga Chaveza ”odbrojeni i da se Venecuela mora pripremiti na novu eru demokracije”. Povrh svega, sigurno je prava pljuska SAD-u činjenica da je Venecuela razvila prvu bespilotnu letjelicu u suradnji baš sa Iranom, Rusijom i Kinom. To je sigurno izazvalo glavobolje odgovornima u Pentagonu.
Na sve to valja nadodati Argentinski prkos Velikoj Britaniji po pitanju Falklandskog otočja, za koje se nedavno otkrilo da je bogato naftom, ali i Ekvadorsku nacionalizaciju podružnice naftnog giganta Repsola. Znan podatak je da Brazilska ekonomija cvate, da je Brazil peta vojna sila u svijetu, a da predsjednica Dilma Rousseff ima najveću popularnost među svim demokratski izabranim državnicima. Prošlotjedna turneja Ahmedinedžada po Latinskoj Americi u zapadnjačkim medijima uopće nije popraćena, ali je bila iznimno uspješna, mnogo uspješnija od Obamine. Susreo se sa vođama Brazila, Venecuele i Bolivije te dodatno ojačao ekonomsku suradnju.
Osim na primjeru političkih okolnosti u Južnoj Americi, nemoć SAD-a vidimo i na primjeru Sirijske krize, koja pokazuje da su Kina i Rusija jače od SAD-a i cjelokupnog poslušničkog NATO pakta. Vladimir Putin suvereno vlada Rusijom već punih 12 godina i da ojača potporu unutar zemlje često koristi globalnu politiku. U skladu s time je na zadnjem G20 summitu direktno upozoravao Obamu na američko zaduženo gospodarstvo, a Putinovi nedavni diplomatski posjeti su ključni za pronalazak rješenja za Siriju. Pa se tako susreo sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Jeruzalemu, i sigurno pripremao teren za najavljenu skupštinu UN-a u Ženevi kojoj će jedna od glavnih tema biti Sirija. Zahvaljujući Putinu, je neuspjela provokacija od strane SAD-u sklone Turske, čije narušavanje sirijskog zračnog prostora je završilo rušenjem turskog vojnog zrakoplova.
U cijeloj priči oko Sirije je SAD uplašen, a Izrael potpiruje potencijalni sukob, te tvrdi da iza svega u Siriji stoji Hezbollaha i Iran. Rusija i Kina još uvijek drže konce, i one će zadnje vući poteze. Rusija je u siječnju Siriji isporučila 36 lovaca Yak-130 koji idu na višegodišnji otkup, a to je investicija koju će Rusi sigurno štiti. Osim zrakoplova obećali su im helikoptere i raketni sustav S-300, oko čije isporuke se navodno nećkaju. Neki izvori tvrde da su definitivno odustali, a prije će biti da Sirijski režim nema financijsko pokriće za tako skupo naoružanje ili je već preuzeo taj sustav u tajnosti, a Rusija ne želi ulogu trgovca oružjem u potencijalnom sukobu.
Pozicija malene Hrvatske u tim globalnim previranjima nije značajna, nalazimo se unutar NATO pakta, gotovo smo u EU i nemamo nikakav utjecaj na te događaje. Svaki aspekt naše vanjske politike je poslušnički, i ne vidimo priliku za zaradom u ovim vremenima previranja. Globalna recesijska kriza za nas je kamen spoticanja, a ne prilika za prosperitet kao za neke neovisne zemlje. Medijska slika o svemu tome je u potpunosti propagandno obojana i indoktrinirana. Bez obzira ne sve, iz recentnih događaja vidimo da uloga SAD-a kao glavnog pendreka slabi, rješenje Sirijskog pitanja će se nazirati poslije nadolazeće izvanredne skupštine UN-a. Ako Rusija i Kina popuste to će biti zato jer su same tako odlučile, a ne zbog pritisaka SAD-a. U cijeloj priči netko blefira i igra sa slabim kartama, nakon razrješenja Sirijske krize, bit će jasno tko.
Željko Jurjević
