Izvan Crkve ne postoji kršćanin
Ne postoji kršćanin bez Crkve, sam kršćanin, jer se i sâm Isus uključio u hod svoga naroda – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.
Polazeći od prvoga čitanja, Papa je rekao da apostoli u naviještanju Isusa polaze od povijesti naroda. Zaista, Isus nije shvatljiv bez te povijesti, jer On je cilj povijesti, povijest ide prema njemu. Ni kršćanin nije shvatljiv izvan Božjega naroda. Kršćanin nije monada, nego pripada narodu: Crkvi. Kršćanin bez Crkve je ideja, a ne stvarnost – primijetio je Papa dodajući:
Ne može se shvatiti kršćanina samoga, kao što se ne može shvatiti samoga Isusa. Isus Krist nije pao s neba kao neki heroj koji dolazi da nas spasi. Ne. Isus Krist ima povijest. Možemo dakle reći i istina je ovo: Bog ima povijest, jer je želio hoditi s nama. Bez povijesti se ne može shvatiti Isus Krist, tako se ni kršćanina ne može shvatiti bez povijesti, bez naroda, bez Crkve . Bio bi to kršćanin iz laboratorija, nešto umjetno što ne može dati život – istaknuo je Papa.
Božji narod hodi – dodao je Papa – s jednim obećanjem. Važno je da u svom životu imamo prisutnu dimenziju pamćenja. Kršćanin pamti povijest svoga naroda, narodni hod, pamti svoju Crkvu. Pamćenje… Pamćenje cijele prošlosti. Zatim, kamo ide ovaj narod? Prema konačnom obećanju. Taj narod ide prema punini, izabrani narod ima obećanje u budućnosti i ide prema tom obećanju, prema ispunjenju toga obećanja. I stoga, u Crkvi je kršćanin muškarac ili žena s nadom: nada u obećanje, a to nije iščekivanje: ne! Nada je nešto drugo, ona ne vara – ustvrdio je Papa.
Gledajući unazad – kazao je Papa – kršćanin dobro pamti: moli za milost pamćenja, uvijek. Gledajući naprijed, kršćanin je muškarac i žena nade. A u sadašnjosti, kršćanin slijedi Božji put i obnavlja savez s Bogom. Neprestano Bogu govori: da, želim zapovijedi, želim tvoju volju, žalim te slijediti. On je čovjek saveza, a savez uvijek slavimo u Misi: kršćanin je euharistijski muškarac i žena – istaknuo je Papa.
Danas će nam dobro učiniti razmišljanje o tomu kakav je naš kršćanski identitet. Pripadnost narodu: Crkvi, to je naš kršćanski identitet. Bez toga, nismo kršćani. Po krštenju smo ušli u Crkvu: kršćani smo u Crkvi. Stoga trebamo gajiti naviku da molimo milost pamćenja, pamtiti povijest Božjega naroda; također i osobnu: što je Bog sa mnom učinio, u mom životu, kako me je vodio… Treba moliti za milost nade, koja nije optimizam: ne! Nada je nešto drugo. Treba moliti za milost svakodnevnog obnavljanja saveza s Gospodinom. Molimo Boga da nam udijeli te tri milosti, koje su potrebne za kršćanski identitet – potaknuo je papa Franjo.
Izvor: Radio Vatikana
