Prema njihovom vlastitom priznanju, gay aktiviste ne zanima samo mogućnost da homoseksualci i lezbijke dobiju pristup konvencionalnom bračnom životu. Umjesto toga, njihov je cilj promijeniti suštinsku prirodu braka i eliminirati upravo aspekt vjernosti i čistoće u braku koji je toliko važan za održavanje veze i harmonije u obiteljskom domu

Nešto stariji tekst koji se referira na istraživanja američke obiteljske udruge Family Research Council donosi relevantne podatke o trajnosti i monogamnosti homoseksualnih veza naspram heteroseksualnog braka. Analiza koju je provela udruga Family Research Council temelji se na brojnim američkim i europskim studijama i podacima iz popisa stanovništva. Rezultati analize pokazuju drastične razlike u ponašanju istospolnih i heteroseksualnih partnera u vezi i braku.

Analiza: Kakvi su homoseksualni parovi u odnosu na heteroseksualne?

LifeSiteNews.com

Objavljeno: 6. travanj, 2004.

WASHINGTON, 6. travanj, 2004. (LifeSiteNews.com) – Organizacija Family Research Council (Vijeće za obiteljska istraživanja) napravila je analizu tipičnog homoseksualnog životnog stila u usporedbi s heteroseksualnim. Rezultati analize u suprotnosti su s većinom tvrdnji koje se iznose u srednjestrujaškim medijima o tome da se istospolni parovi u većini aspekata ne razlikuju od heteroseksualnih parova.

Autor je doktor filozofije Timothy J. Dailey koji otkriva kako se „ozbiljne“ homoseksualne veze drastično razlikuju od vjenčanih parova u nekoliko ključnih aspekata: trajnost veze; monogamnost naspram promiskuiteta; ozbiljnost veze; broj djece; zdravstveni rizici; i stope učestalosti nasilja među partnerima u intimnoj vezi.”

Dailey se naročito osvrće na činjenicu da, unatoč tvrdnjama homoseksualaca da njihove veze traju jednako dugo kao i veze heteroseksualaca u braku, „istraživanja pokazuju da muške homoseksualne veze traju samo dijelić prosječne duljine heteroseksualnih brakova.”

Dok je skoro 58 posto heteroseksualnih bračnih parova ostalo zajedno nakon 20 godina braka, istraživanje o istospolnim parovima pokazalo je da „samo njih 15 posto može za svoju trenutnu vezu reći da je trajala 12 godina ili duže, dok samo njih 5 posto tvrdi da im je veza trajala dulje od 20 godina.” Nizozemska studija je također otkrila kako tipično „trajanje stabilnih homoseksualnih partnerstva“ nije dulje od jedne i pol godine.

Na pitanje o vjernosti, odgovori heteroseksualaca u braku dosljedno su pokazivali da je najmanje 75 posto muškaraca bilo vjerno svojim suprugama i da je najmanje 85 žena ostajalo vjerno svojim supruzima. Nasuprot tome, istraživanja su pokazala da nije rijetkost da „prosječan muški homoseksualac“ tijekom života ima „na stotine seksualnih partnera“. Nizozemska studija je također pokazala da „muškarci koji imaju stalnog partnera istovremeno imaju u prosjeku i osam seksualnih partnera godišnje.”

Dailey objašnjava kako je „ekstremno niska stopa seksualne vjernosti među muškim homoseksualcima u drastičnoj suprotnosti s visokom stopom vjernosti među heteroseksualcima u braku.”

Studija objavljena u časopisu Journal of Sex Research otkrila je da je „samo 2,7 posto starijih homoseksualaca imalo samo jednog seksualnog partnera tijekom života,” navodi Timothy J. Dailey.

Iz analize postojećih studija o homoseksualnom stilu životu koju je proveo Family Research Council

Istraživanja pokazuju da prosječan muški homoseksualac ima na stotine seksualnih partnera tijekom svog života:

Nizozemska studija objavljena u časopisu AIDS, koja je istraživala homoseksualce u vezama, otkrila je kako muškarci koji imaju stalnog partnera imaju istovremeno u prosjeku osam seksualnih partnera godišnje.[12]

Bell i Weinberg, u svojoj su klasičnoj studiji o muškoj i ženskoj homoseksualnosti, otkrili kako je 43 posto muških homoseksualaca bijelaca imalo seksualne odnose s 500 ili više partnera, a 28 posto je imalo tisuću ili preko tisuću seksualnih partnera.[13]

U studiji o seksualnim profilima 2583 starijih homoseksualaca koja je objavljena u časopisu Journal of Sex Research, Paul Van de Ven et al. otkrili su da je „modalni raspon u broju seksualnih partnera tijekom života [homoseksualaca] bio 101-500 partnera.“ Povrh toga, od 10,2 posto do 15,7 posto ispitanika je imalo između 501 i 1000 partnera. Dodatnih 10,2 posto do 15,7 posto ispitanika je izjavilo kako je imalo više od tisuću seksualnih partnera u životu.[14]

Istraživanje koje je proveo homoseksualni časopis Genre otkrilo je da je 24 posto ispitanika izjavilo da je imalo više od stotinu seksualnih partnera u životu. Časopis je ukazao na činjenicu da je nekoliko ispitanika predložilo da istraživanja sljedeći put uvedu kategoriju za one koji su imali više od tisuću seksualnih partnera.[15]

„Ozbiljnost veze“ kod muških homoseksualnih parova
Čak i kod onih homoseksualnih veza za koje partneri tvrde da su „ozbiljne“ značenje „ozbiljna veza“ ili „monogamnost“ je radikalno promijenjeno u odnosu na značenje koje te riječi imaju u heteroseksualnom braku.

Kanadska studija o homoseksualnim muškarcima koji su bili u ozbiljnoj vezi koja traje više od godine dana otkrila je da je „samo 25 posto ispitanika izjavilo da se ponaša monogamno.“ Prema studiji autora Barryja Adama „Gay kultura dozvoljava muškarcima da istražuju različite… oblike veza pored monogamije za kojom žude heteroseksualci.”[16]

U zborniku radova The Handbook of Family Diversity objavljena je studija u kojoj su „mnogi homoseksualni parovi koji tvrde da se nalaze u ‘monogamnoj’ vezi istodobno imali u prosjeku tri do pet partnera u protekloj godini. Blasband i Peplau su u studiji iz 1985. uočili sličan obrazac.”[17]

U knjizi „Muški parovi“ (The Male Couple) autori David P. McWhirter i Andrew M. Mattison objavljuju podatke iz studije provedene nad 156 muškaraca u homoseksualnim vezama u trajanju od jedne do 37 godina:

„Samo je sedam parova imalo u potpunosti ekskluzivnu seksualnu vezu i svih je sedam parova bilo u vezi manje od pet godina. Drugim riječima, svi parovi koji su u vezi više od pet godina ugradili su u vezu nekakvu mogućnost za upražnjavanje seksualnih aktivnosti izvan postojeće veze.“[18]

Kao što sljedeći grafikon pokazuje, ekstremno niska stopa seksualne vjernosti među muškim homoseksualcima dramatično se razlikuje od visoke stope vjernosti kod vjenčanih heteroseksualaca.

Izvori: Laumann, „Društvena organizacija seksualnosti“ (The Social Organization of Sexuality), 216; McWhirter i Mattison, „Muški parovi: Kako se razvija veza“ (The Male Couple: How Relationships Develop) (1984): 252-253; Wiederman, „Vanbračni seks“, 170.

Prema autorima McWhirteru i Mattisonu, većina muških homoseksualaca smatra da je seks izvan veze kod homoseksualaca norma ponašanja i gleda na monogamne standarde kao na vrstu pritiska.

Brad Hayton pruža uvid u stavove koje ima većina homoseksualaca prema ozbiljnoj vezi i braku:

„Homoseksualci… uče na primjerima i vjeruju da su bračne veze prolazne i većinom seksualne po svojom prirodi. Seksualne veze prvenstveno služe užitku umjesto prokreaciji. I oni uče da monogamnost u braku nije norma te da ju treba izbjegavati ukoliko se želi imati dobru „bračnu“ vezu.“[20]

STUPANJ OZBILJNOSTI HOMOSEKSUALNIH VEZA

Kada bi homoseksualci i lezbijke istinski željeli istu vrstu obveze koja se veže uz tradicionalni brak tada bi bilo za očekivati da će mnogi od njih iskoristiti priliku za sklapanje registriranog partnerstva, koje im pruža zakonsko priznanje prava koja su slična bračnim pravima. Međutim, iznenađujuće malo homoseksualaca i lezbijki odabire ulazak u takva zakonski priznata partnerstva u zemljama gdje je to moguće, što također upućuje na to da takvi parovi ne dijele iste stavove prema obvezama u vezama koje su karakteristične za bračne parove.

Vermont
U travnju 2000. guverner američke savezne države Vermont potpisao je zakon kojim se omogućava sklapanje registriranih partnerstva za homoseksualce. Prijedlogom zakona dano je 300 prava i privilegija koje su uživali bračni parovi istospolnim partnerima koji svoju vezu registriraju kod gradskog službenika i svečano ju proslave kod zastupnika vjerskih zajednica ili suca.

Samo je oko 21 posto homoseksualne i lezbijske populacije u Vermontu ozakonilo registrirano partnerstvo. Drugim riječima, 79 posto homoseksualaca i lezbijki u Vermontu preferira ne ulaziti u registrirana partnerstva.

Švedska
U Švedskoj je 1995. usvojen Zakon o registriranom partnerstvu za homoseksualne parove. 2003. isti je zakon dopunjen na način da je homoseksualnim parovima omogućeno isto pravo na posvajanje djece i roditeljsku skrb kao i kod vjenčanih parova. Postotak homoseksualaca i lezbijki koji su u Švedskoj sklopili registrirano partnerstvo je svega 2 posto. Drugim riječima, 98 posto švedskih lezbijki i homoseksualaca ne želi ulaziti u zakonski priznata partnerstva.

Nizozemska
Presudni zakon kojim se u dozvolio istospolni „brak“ u Nizozemskoj donesen je 31. ožujka 2001. što je bilo obilježeno medijski vrlo popraćenom ceremonijom s dvije lezbijske „nevjeste“ i šest homoseksualnih „mladoženja“. Nizozemska je usvojila zakon o „registriranom partnerstvu“ 1998. godine i njime je homoseksualnim vezama priznat sličan zakonski status kao kod braka. Novi zakon, koji eksplicitno priznaje istospolni „brak“, rezerviran je samo za nizozemske građane. Međutim, postotak homoseksualaca i lezbijki koji su sklopili registrirana partnerstva slična braku je vrlo nizak – samo 2,8 posto.

Iznimno niske stope sklapanja istospolnog „braka“ ili registriranih partnerstava u Švedskoj i Nizozemskoj potrebno je sagledati u svijetlu vrlo niskih stopa ulaska u brak u obje navedene zemlje, što trend uvođenja gay „braka“ u 1990.-tima definitivno nije preokrenuo. Prema piscu Stanleyu Kurtzu, davanje bračnih prava homoseksualcima i lezbijkama „dodatno je oslabilo instituciju“ braka: „Skandinavski gay „brak“ poslao je poruku svima kako je brak kao takav zastarjela forma te da je praktički svaki oblik obiteljskog života prihvatljiv, uključujući roditeljstvo izvan braka.”[29]

ZDRAVSTVENI RIZICI

Čak i one homoseksualne veze za koje bi se površno moglo reći da su „monogamne“ nisu nužno znak zdravijeg životnog stila za homoseksualce. Statistički podaci pokazuju da u homoseksualnim i lezbijskim vezama postoji daleko veći rizik za zarazu od smrtonosne bolesti u usporedbi s heteroseksualnim parovima u braku:

U časopisu AIDS objavljeni su podaci da muškarci u homoseksualnim vezama prakticiraju češće analni i oralno-analni snošaj od homoseksualaca koji nemaju stalnog partnera.[39] Analni je odnos povezan s mnoštvom spolno prenosivih bolesti, uključujući AIDS.

Ekskluzivnost veze ne umanjuje pojavu rizičnih seksualnih odnosa, koji su česti kod homoseksualaca. Engleska studija koja je objavljena u istom broju časopisa AIDS to potvrđuje jer rezultati studije pokazuju da se najviše „rizičnih“ seksualnih odnosa među homoseksualcima događa u stabilnim vezama.[40]

Studija o stabilnim i usputnim vezama među muškim homoseksualcima u Amsterdamu otkrila je da su „stalni partneri više odgovorni za učestalost HIV-a od usputnih partnera. To se većinom može objasniti time što je rizično ponašanje sa stalnim partnerima češće nego s usputnim partnerima (30 na 1,5 nezaštićeni analni odnos godišnje).”[41]

Ovi rezultati potvrđuju rezultate ranije studije nizozemskog ministarstva za zdravlje i okoliš, koja je otkrila da je 67 posto HIV pozitivnih muškaraca u dobi od 30 godina ili mlađe zarazio stalni partner. Zaključak studije je bio sljedeći: „Posljednjih godina mladi muški homoseksualci imaju veću vjerojatnost da će ih zaraziti njihov stalni partner nego neki usputni.”[42]

„Ekskluzivne“ lezbijske veze također rizične
Pretpostavka da su lezbijke koje se nalaze u monogamnim seksualnim vezama pod smanjenim rizikom za prijenos spolno prenosivih bolesti je lažna:

Časopis Sexually Transmitted Infections donosi zaključak: „Profil rizičnog ponašanja kod WSW (žene koje imaju spolne odnose sa ženama) u ekskluzivnim vezama sličan je kao i kod svih WSW.”[43] Jedan od razloga je bio što su lezbijke „u značajno većem postotku imale seksualne odnose s homoseksualnim ili biseksualnim muškarcima i seksualni kontakt s intravenskim ovisnicima o drogi.“[44]

Veći rizik od samoubojstva
Homoseksualni i lezbijski parovi imaju puno veću stopu psihičkih zdravstvenih problema u usporedbi s heteroseksualnim bračnim parovima.

Studija blizanaca koja je ispitivala vezu između homoseksualnosti i suicida, objavljena u časopisu Archives of General Psychiatry, otkrila je da su homoseksualci u vezi s istospolnim partnerom pod većim rizikom za oboljevanje od psihičkih bolesti i da imaju 6,5 puta veću vjerojatnost za pokušaj suicida od njihovih blizanaca. Ova veća stopa pokušaja suicida nije se mogla pripisati prethodno dijagnosticiranim psihičkim problemima ili problemima s drogom.[45]

NASILJE U INTIMNIM ODNOSIMA Lezbijske i homoseksualne veze
Istraživanja pokazuju vrlo visok stupanj nasilja u homoseksualnim i lezbijskim vezama:

Studija objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Interpersonal Violence ispitivala je sukobe i nasilje u lezbijskim vezama. Znanstvenici su otkrili kako je 90 posto ispitanih lezbijki bilo izloženo jednom ili više slučajeva verbalnog nasilja od strane njihovih intimnih partnerica u godini koja je prethodila objavi studije, dok je 31 posto ispitanica odgovorilo da je bilo žrtvama jednog ili više slučaja fizičkog nasilja.[46]

U istraživanju u kojem je sudjelovalo 1099 lezbijki i koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Journal of Social Service Research rezultati su pokazali da je nešto više od polovice ispitanih lezbijki bilo zlostavljano od strane njihove ženske ljubavnice/pertnerice. Znanstvenici su otkrili kako je „najčešći oblik zlostavljanja bilo verbalno/emocionalno/psihičko zlostavljanje i kombinacija fizičkog i psihičkog zlostavljanja.“[47]

Studija o lezbijskim parovima objavljena u zborniku radova Handbook of Family Development and Intervention „pokazuje da je 54 posto imalo 10 ili više slučajeva zlostavljanja, 74 posto je imalo šest ili više slučajeva, 60 posto je odgovorilo da se obrazac zlostavljanja ponavlja, dok je 71 posto odgovorilo da se zlostavljanje s vremenom pogoršava.“[48]

U knjizi „Muškarci koji tuku muškarce i muškarci koji ih vole: Fizički zlostavljani gay muškarci i obiteljsko nasilje“ autori Island i Letellier postavili su tezu da je „učestalost obiteljskog nasilja među gay muškarcima gotovo dvostruko veća od učestalosti obiteljskog nasilja u heteroseksualnoj populaciji.”[49]

POLITIČKI CILJEVI: REDEFINICIJA BRAKA

Prema njihovom vlastitom priznanju, gay aktiviste ne zanima samo mogućnost da homoseksualci i lezbijke dobiju pristup konvencionalnom bračnom životu. Umjesto toga, njihov je cilj promijeniti suštinsku prirodu braka i eliminirati upravo aspekt vjernosti i čistoće u braku koji je toliko važan za održavanje veze i harmonije u obiteljskom domu:

Paula Ettelbrick, bivša direktorica pravne službe Lambda fonda za pravno zastupanje i edukaciju, tvrdi: „Biti queer znači puno više od uređenja kuće ili stana, spavanja s osobom istog spola u istom krevetu i traženja da država sukladno tome odobri zakonska prava…. Biti queer znači pomicati seksualne i obiteljske granice i mijenjanje same strukture društva kroz taj proces.”[53]

Homoseksualni pisac i aktivist Michelangelo Signorile s odobravanjem govori o onima koji monogamnost žele zamijeniti sa seksualno „otvorenim“ vezama:

Ovim muškarcima riječ „monogamija“ uopće nužno ne znači seksualnu ekskluzivnost…. Termin „otvorena veza“ za veliku većinu gay muškaraca ima sasvim određeno značenje: Veza u kojoj partneri imaju često seksualne odnose van veze, stavljajući svoju ljutnju i ljubomoru zbog toga sa strane, te otvoreno razgovaraju o seksualnim izletima van veze ili čak dijele seksualne partnere.[54]

Stavovi Michelangela Signorilea i Paule Ettelbrick u pogledu braka vrlo su rašireni u homoseksualnoj zajednici. Prema Izvješću Mendola svega 26 posto homoseksualaca smatra da je predanost partneru najvažniji aspekt bračne veze.[55]

Bivši homoseksualac William Aaron objašnjava zašto čak i homoseksualci koji se nalaze u „ozbiljnoj“ vezi ne prakticiraju monogamnost:

„U homoseksualnom životu vjernost je gotovo nemoguća. Budući da je dio homoseksualne prinude potreba homofila da „apsorbira“ muškost od svojih seksualnih partnera, on konstantno mora biti u traženju [novih partnera]. Kao posljedica toga, najuspješniji „brakovi“ homofila su oni u kojima postoji dogovor između dva partnera da mogu imati seksualne odnose sa strane dok istovremeno održavaju privid trajnosti u svom načinu zajedničkog života.[56]

Doktor filozofije Timothy J. Dailey je viši znanstveni suradnik u Centru za bračna i obiteljska istraživanja organizacije Family Research Council.

Izvor: Lifesitenews.com/Family Research Council

1. Robert Gebeloff and Mary Jo Patterson, "Married and Gay Couples Are Not All that Different" Times-Picayune (November 22, 2003).

2. Matthew D. Bramlett and William D. Mosher, "First Marriage Dissolution, Divorce and Remarriage: United States," Advance Data, National Center for Health Statistics (May 31, 2001): 1.

3. Rose M. Kreider and Jason M. Fields, "Number, Timing, and Duration of Marriages and Divorces: 1996" Current Population Reports, P70-80, U.S. Census Bureau, Washington, D.C. (February 2002): 5.

4. "Largest Gay Study Examines 2004 Relationships," GayWire Latest Breaking Releases, www.glcensus.org.

5. Adrian Brune, "City Gays Skip Long-term Relationships: Study Says," Washington Blade (February 27, 04): 12.

6. Maria Xiridou, et al, "The Contribution of Steady and Casual Partnerships to the Incidence of HIV Infection among Homosexual Men in Amsterdam," AIDS 17 (2003): 1031.

7. M. Pollak, "Male Homosexuality," in Western Sexuality: Practice and Precept in Past and Present Times, ed. P. Aries and A. Bejin, translated by Anthony Forster (New York, NY: B. Blackwell, 1985): 40-61, cited by Joseph Nicolosi in Reparative Therapy of Male Homosexuality (Northvale, New Jersey: Jason Aronson Inc., 1991): 124, 125.

8. M. Saghir and E. Robins, Male and Female Homosexuality (Baltimore: Williams and Wilkins, 1973): 225; L. A. Peplau and H. Amaro, "Understanding Lesbian Relationships," in Homosexuality:Social, Psychological, and Biological Issues, ed. J. Weinrich and W. Paul (Beverly Hills: Sage, 1982).

9. Michael W. Wiederman, "Extramarital Sex: Prevalence and Correlates in a National Survey," Journal of Sex Research 34 (1997): 170.

10. E. O. Laumann et al., The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United States (Chicago:University of Chicago Press, 1994 ): 216.

11. "Sexual Habits of Americans Have Changed Dramatically in Ten Years: New National Survey Finds Both Men and Women More Committed and Caring" PR Newswire (August 4, 1994).

12. Xiridou, 1031.

13. A. P. Bell and M. S. Weinberg, Homosexualities: A Study of Diversity Among Men and Women (New York: Simon and Schuster, 1978), pp. 308, 309; See also A. P. Bell, M. S. Weinberg, and S. K. Hammersmith, Sexual Preference (Bloomington: Indiana University Press, 1981).

14. Paul Van de Ven et al., "A Comparative Demographic and Sexual Profile of Older Homosexually Active Men," Journal of Sex Research 34 (1997): 354.

15. "Sex Survey Results," Genre (October 1996), quoted in "Survey Finds 40 percent of Gay Men Have Had More Than 40 Sex Partners," Lambda Report, January 1998: 20.

16. Ryan Lee, "Gay Couples Likely to Try Non-monogamy, Study Shows," Washington Blade (August 22, 2003): 18.

17. David H. Demo, et al., editors, Handbook of Family Diversity (New York:Oxford University Press, 2000): 73.

18. David P. McWhirter and Andrew M. Mattison, The Male Couple: How Relationships Develop (Englewood Cliffs: Prentice-Hall, 1984): 252, 253.

19. Van de Ven et al., "A Comparative Demographic and Sexual Profile," 354.

20. Bradley P. Hayton, "To Marry or Not: The Legalization of Marriage and Adoption of Homosexual Couples," (Newport Beach: The Pacific Policy Institute, 1993): 9.

21. Dan Black, et al., "Demographics of the Gay and Lesbian Population in the United States: Evidence from Available Systematic Data Sources," Demography 37 (May 2000): 141.

22. "DP1. Profile of General Demographic Characteristics:Vermont" U.S. Census Bureau: Census 2000 Summary File 1 (SF 1) 100-Percent Data.

23. Fred Bayles, "Vermont's Gay Civil Unions Mostly Affairs of the Heart," USA Today (January 7, 2004): 1.

24. Tavia Simmons and Martin O'Connell, "Married-Couple and Unmarried-Partner Households:2000," Census 2000 Special Reports (U.S. Census Bureau, February 2003), 4, Table 2. Online at: http:www.census.gov/prod/2003pubs/censr-5.pdf.

25. "Facts:Population," Directory and Complete Guide to Sweden, 2000: available at: www.sweden.com.

26. Scott Shane, "Many Swedes Say 'I Don't' to Nuptials; Unions" Baltimore Sun (January 16, 2004): 1A.

27. "At a Glance: Netherlands Statistics" UNICEF:available at: http://www.unicef.org/infobycountry/netherlands_statistics.html.

28. "OLR Backgrounder: Legal Recognition of Same-sex Partnerships," OLR Research Report (October 9, 2002): 1.

29. Stanley Kurtz, "The End of Marriage in Scandinavia," Weekly Standard (February 2, 2004): 26.

30. Judith Stacey and Timothy J. Biblarz, "(How) Does the Sexual Orientation of Parents Matter?" American Sociological Review 66 (April, 2001): 167.

31. Ibid.

32. Ibid.

33. "Married-Couple and Unmarried Partner Households: 2000" (Census 2000 Special Reports, February 2003): 2.

34. Stacey and Biblarz, 167.

35. "Married-Couple and Unmarried Partner Households: 2000," 10.

36. Ibid.

37. David M. Smith and Gary J. Gates, "Gay and Lesbian Families in the United States: Same-Sex Unmarried Partner Households," Human Rights Campaign (August 22, 2001): 2.

38. Dan Black et al., "Demographics of the Gay and Lesbian Population," "4.7 percent of men in the combined samples have had at least one same-sex experience since age 18, but only 2.5 percent of men have engaged in exclusively same-sex sex over the year preceding the survey. Similarly, 3.5 percent of women have had at least one same-sex sexual experience, but only 1.4 percent have had exclusively same-sex sex over the year preceding the survey." (141)

39. A.P.M. Coxon et al., "Sex Role Separation in Diaries of Homosexual Men," AIDS (July 1993):877-882.

40. G. J. Hart et al., "Risk Behaviour, Anti-HIV and Anti-Hepatitis B Core Prevalence in Clinic and Non-clinic Samples of Gay Men in England, 1991-1992," AIDS (July 1993): 863-869, cited in "Homosexual Marriage: The Next Demand," Position Analysis paper by Colorado for Family Values, May 1994.

41. Xiridou, et al., 1033.

42. Jon Garbo, "More Young Gay Men are Contracting HIV from Steady Partners," GayHealth (July 25, 2001).

43. "Sexually Transmitted Infections," 347.

44. Ibid.

45. R. Herrell, et al., "A Co-Twin Study in Adult Men," Archives of General Psychiatry 56 (1999): 867-874.

46. Lettie L. Lockhart et al., "Letting out the Secret:Violence in Lesbian Relationships," Journal of Interpersonal Violence 9 (1994): 469-492.

47. Gwat Yong Lie and Sabrina Gentlewarrier, "Intimate Violence in Lesbian Relationships: Discussion of Survey Findings and Practice Implications," Journal of Social Service Research 15 (1991): 46.

48. William C. Nichols, et al, editors, Handbook of Family Development and Intervention (New York:John Wiley and Sons, Inc., 2000): 393.

49. D. Island and P. Letellier, Men Who Beat the Men Who Love Them: Battered Gay Men and Domestic Violence (New York: Haworth Press, 1991): 14.

50. "Extent, Nature, and Consequences of Intimate Partner Violence," U.S. Department of Justice: Office of Justice Programs (July, 2000): 30.

51. "Intimate Partner Violence," Bureau of Justice Statistics Special Report (U.S. Department of Justice, May, 2000): 11.

52. Ibid., 4.

53. Paula Ettelbrick, quoted in William B. Rubenstein, "Since When Is Marriage a Path to Liberation?" Lesbians, Gay Men, and the Law, (New York: The New Press, 1993):398, 400.

54. Michelangelo Signorile, Life Outside (New York: HarperCollins, 1997): 213.

55. Mary Mendola, The Mendola Report (New York: Crown, 1980):53.

56. William Aaron, Straight (New York: Bantam Books, 1972): 208.

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save