MZOS uništava školstvo
Nevjerojatna tromost vlada u hrvatskome obrazovanju. To bi područje društva trebalo biti najagilnije i najinovativnije, jer u tom ozračju odrastaju i samim tim takvima postaju buduće generacije. Umjesto toga odgojem i obrazovanjem vlada potpuna dezorijentiranost i trajna sukobljenost uzrokovana nekompetentnošću čelnih ljudi nadležnoga ministarstva. Ta sukobljenost nije, nažalost, s izazovima koje treba riješiti, nego don quijotovska s jovanovićevskim vjetrenjačama. Šumu bitnih problema čelnici MZOS-a ne vide, nego zajapureni i bezglavi jašu s isukanim kopljem, koje će u ovako nevještim rukama probosti sami odgoj i obrazovanje.
Jasno u Nacionalnom okvirnom kurikulu piše: Zbog usklađivanja obrazovnoga standarda za sve učenike osnovne škole, potrebno je ujednačiti i opterećenje učenika. Stoga se predviđa uvođenje alternativnoga izbornoga predmeta koji omogućuje stjecanje temeljnih etičko-moralnih kompetencija i osnovnoga znanja o religiji za one učenike koji ne upisuju konfesionalni Vjeronauk. Nejasno je samo kako odgovorni dužnosnici smiju biti toliko neodgovorni i prolaziti pored jasnih naputaka kao da su tuđa zadužbina. Navedeni tekst napisan je 2011. godine i teško je pretpostaviti radi li se o zlonamjernosti ili nesposobnosti onih koji bi trebali implementirati ono što u njemu piše. Temeljna stvar obveznoga obrazovanja u RH, kao što je ujednačeno opterećenje učenika, nije riješena. Zaduženi to ne rješavaju. Očito i ne misle. Postoji li odgovornost pred zakonom u ovakvim slučajevima? Etiku je iz evolutivne paradigme doista teško utemeljiti, ali je činjenica da čovjek mora odgovorno djelovati. Pa i ministri. Ukoliko su ljudi u klasičnom značenju.
Nacionalni je kurikul jasan i po pitanju definiranja izbornih i fakultativnih predmeta. Izrijekom u njemu stoji: Dok je izborni predmet obvezni nastavni predmet koji ulazi u obrazovni standard učenika, fakultativni nastavni predmet je onaj predmet koji učenik izabire iz ponude nastavnih predmeta/modula u školskom kurikulumu i nije obvezan. Za razliku od izbornoga, fakultativni predmet ne treba imati alternativni nastavni predmet, nego predstavlja jedinstvenu ponudu. Toliko je jasan da bi čak i Don Quijotu bilo jasno da izborni predmeti nisu vjetrenjače. Ukoliko se nekima u MZOS-u ipak čini da jesu, ne treba ih pozivati na krivičnu odgovornost. Oni spadaju u pacijente s nalogom za prisilno liječenje.
Građanski odgoj i obrazovanje nije nikakva objektivna nužnost kako se iz ministarstva pokušava predstaviti kod njegovoga nametanja s lažnim obrazloženjima. Opet u NOK-u jednoznačno piše: Fakultativni nastavni predmeti mogu biti, primjerice, Profesionalna orijentacija i vlastita budućnost, Informacijsko-komunikacijska tehnologija, Građanski odgoj i obrazovanje, Kultura govora i slušanja… Dakle, GOO je jedan običan fakultativan predmet kojega učenik može izabrati, ali njegova ocjena ne ulazi u standard ocjenjivanja učenika. Sve to taje u Ministarstvu i pozivaju se na potpune besmislice kako bi opravdali njegovo nametanje u škole.
Evo što je stvarna zadaća MZOS-a od 2011. godine: NOK donosi samo okvirnu predmetnu strukturu određenih odgojno-obrazovnih područja. Precizna predmetna struktura nacionalnoga kurikuluma, tj. popis obveznih predmeta koji čini jezgrovni kurikulum i popis izbornih predmeta koji čini diferencirani (razlikovni) kurikulum, kao i nastavni predmeti i moduli školskoga kurikuluma odredit će se u sljedećemu koraku izradbe nacionalnoga kurikuluma nakon izradbe odgojno-obrazovnoga plana, odnosno optimalnoga opterećenja učenika. Odgovorni ljudi ništa nisu napravili. Ono što jesu bilo je izvrtanje naglavačke onoga što je propisano. Razuman i odgovoran čovjek mora se tu zapitati: Radi li se o sabotažili ili apsolutnoj nekompetentnosti!?! Jedno ili drugo učinak je isti. Potpuni rasap odgojno-obrazovnoga sustava u RH i uništenje kvalitete odgoja i obrazovanja.
Na mrežnoj stranici MZOS-a stoji: Nacionalni okvirni kurikulum čini polazište za izradbu nastavnih planova, odnosno definiranje optimalnoga opterećenja učenika, te izradbu predmetnih kurikuluma temeljenih na razrađenim postignućima odgojno-obrazovnih područja. Bahati Jovanović ne poštuje ni polazišta, ni NOK, ni djecu, ni roditelje, ni odgoj ni obrazovanje. On kao dobar sluga loših gospodara služi ideologiji.
Najslađe dolazi na kraju: Nacionalni okvirni kurikulum svima nam pokazuje očekivani tijek odrastanja, odgoja i obrazovanja naše djece, učenika i mladih na putu ka znanju, kompetentnosti, uspjehu i konkurentnosti. Ta će očekivanja biti ispunjena odgovornom, savjesnom i dosljednom primjenom ovoga dokumenta. Gdje je nestala odgovornost, savjest i dosljednost? Nema ih ni u tragovima! Jednako zaboravite očekivanja od svoje djece. Rasulo! To je danas MZOS.
Antun Budimir
