SRAMOTAN STAMPEDO SKANDALA
Ne nebo i zemlja – nego nebo i podzemlje. Tako premijer Zoran Milanović opisuje razliku između njegove stranke i opozicijskih pretendenata na njegovo mjesto. Jer oni su drukčiji, supstancijalno drukčiji, od drukčijega materijala, predodređeni za nebo, za visine. Možda je vrijeme da u svojim rasističkim tlapnjama konačno shvati kako su oni doista predodređeni za let. I zreli da odlete.
Uz stampedo skandala njegove nesposobne političke bratije, suđenje Ivi Sanaderu sve više naliči na stegovni postupak pred tajnikom razredne zajednice. Dok se Merzelica kiseli u Remetincu zbog krive procjene od šest milijuna, promatrači se pitaju što čekaju Dorh i policija s uhićenjem Slavka Linića, čija je procjena u aferi ‘Spačva’ više nego šest puta ‘deblja’. Znakovito je da je prošle nedjelje, u Jutarnjoj kronici Hrvatskoga radija, po prvi put nakon punih devet mjeseci, emitirano izvješće o slučaju Marka Franciškovića. Bez obzira što je izvješće nekorektno intonirano, jasno je da nojevsko zabijanje glave u pijesak više ne će biti moguće.
Vlada ne će moći zaobići raspravu o zloćudnoj zloporabi psihijatrije protiv političkih protivnika, za čim je tako besramno posegnuo Ranko Ostojić. Zapravo, pitanje je ima li ikoga u Vladi Zorana Milanovića tko osobnim primjerom ne proturječi njegovoj viziji neporočne i bogomdane izabranosti njegove stranke i Vlade u stadiju raspadanja. Primjerice, aferama, nebulozama, nestručnim i kriminalnim postupcima ministra Željka Jovanovića nigdje kraja, nigdje konca.
Nakon niza pljuski od strane Ustavnoga suda, nakon pokušaja nasilnoga uvođenja kojekakvih ‘odgoja’ i preodgoja, hrvatsku je javnost zapljusnula afera s namještanjem milijunskih iznosa riječkome Sveučilištu, a na štetu zagrebačkoga. Tako Jutarnji list na naslovnici od 24. 4. 2014. donosi ekskluzivnu vijest: Tajni nalaz inspekcije: ministar Jovanović Sveučilištu u Rijeci namjestio 24 milijuna eura. List je naveo kako posjeduje tajni inspekcijski nalaz ‘u kojemu se iznose snažne sumnje da ministar znanosti Željko Jovanović nije pratio proceduru prilikom dodjele sredstava EU hrvatskim sveučilištima’.
Pritom su se pozvali na zapisnik o proračunskome nadzoru u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa koji je obavila viša inspektorica Ministarstva financija Marija Grbić-Padjen. Ona je prepisku Jovanovićeva ministarstva i dvaju sveučilišta ocijenila neurednom do nerazumljivosti i protivnom Zakonu o općem upravnom postupku.
Sporno je bilo i to što je Ministarstvo znanosti platilo konzultantskoj kući iz Novoga Sada 2700 eura da budu podrška riječkome Sveučilištu, dok za Zagreb to nisu učinili. Neovisno o kasnijemu Jovanovićevu demantiranju, reinterpretiranju i uobičajenome prebacivanju krivnje, nije opovrgnuto da takvo po Jovanovića porazno inspekcijsko izvješće postoji.
Docent iz zamrzivača
Tema se nije ni ohladila, a javnost je već razveselila nova”majstorija” riječkoga delije. Radi se o njegovoj besramnoj manipulacija vlastitim resorom. Žarom okorjeloga korupcionaša Jovanović je zlorabio svoj ministarski položaj i političku moć, u namjeri da osigura svoje vlastito postministarsko uhljebljenje. Trgujući političkim utjecajem, on se za vrijeme trajanja svoga mandata potajice zaposlio kao docent na osječkome Medicinskom fakultetu, s radnim mjestom u Opatiji.
Osječki je fakultet u siječnju 2013. godine objavio natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme u svojoj nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatiji. Na natječaj je pristigla jedna jedina prijava. I to ministra Jovanovića u čiji resor potpada i Medicinski fakultet Osijek. Fakultetsko vijeće osječke medicine brzo je donijelo odluku o izboru kandidata Jovanovića na predmetno radno mjesto.
Kad je afera dospjela u javnost, akademska je zajednica bila zgrožena da čovjek koji se javno protivio korupciji ‘kupuje sebi radno mjesto u Talasoterapiji obećanjima da će od nje europskim novcem napraviti elitni sportski centar’. Bivši ministar Gvozden Flego nije skrivao čuđenje: ‘Ni u snu nisam mogao misliti da će ministar zaposliti samoga sebe u resoru kojim upravlja, pogotovo on koji je u svome političkom djelovanju javno govorio protiv korupcije’. Jovanović je iznosio priglupa opravdanja kako nije mogao utjecati na raspisivanje natječaja i na izbor kandidata jer da za navedeni natječaj ‘nije trebala suglasnost MZOS-a’.
Svoju je sramotu pokušao pokriti time izgovorom da je on taj posao ionako ‘zamrznuo’ jer je zaposlen kao ministar. Pritom priznaje da ‘povremeno sudjeluje u realizaciji nastave na Katedri za farmakologiju’. Rektor Aleksa Bjeliš napominje da takav slučaj ‘zamrzavanja’ još nije vidio. Kasnije je Jovanović objašnjavao kako nije potpisao ugovor o radu, izbor nije ni aktivirao pa ga nije mogao ni zamrznuti. Za to vrijeme dekan osječkoga Medicinskog fakulteta prof. dr. Aleksandar Včev trabunjao je o kandidatu koji je u cijelosti ispunjavao uvjete.
Ni jedan ni drugi nisu mogli objasniti kako je uopće i zašto raspisan natječaj ako se kandidat ionako nije zaposlio. I dekan je, poput ministra, pokazao duboko nerazumijevanje korupcijskoga gliba u koji su se obojica uvalili. Žestoke reakcije i zgražanje uskoro su prisilili Jovanovića na uzmak: ‘Dekana fakulteta izvijestio sam da odustajem od aktiviranja svojega izbora’, reterirao je Jovanović. U svemu je utješno samo to što je ministar tražeći novi posao potvrdio da mu vjera u sadašnji nije baš čvrsta.
Izvješća su se potom svela na to da je ministar uhvaćen u sukobu interesa, iako bolje upućeni tvrde da se radi o poslu za Uskok i policiju koji bi trebali utvrditi tko je i pod čijim utjecajem raspisao jedan potpuno isforsiran natječaj za izmišljeno radno mjesto. Od sramotnoga postupka ministra možda je sramotniji jedino komentar Davora Butkovića u Jutarnjem listu pod naslovom ‘Čudnovati slučaj doktora Jovanovića’. Uvjeravajući nas, krajnje neukusno, u poštenje Željka Jovanovića i govoreći o korupciji ‘ali ne s namjerom’, Butković je dao značajan prilog antologiji hrvatske novinarske gluposti.
Zamrznuti ravnatelj
Nije samo akademska korupcija bliska nebeskoj stranci, stranci ispravnoga i svijetloga puta. Milanovićev Sendero luminoso svijetli i kod raspodjele drugih važnih državnih sinekura partijskim podobnicima.
Potkraj travnja objavljena je na mrežnim stranicama Energetskoga instituta ‘Hrvoje Požar’ štura vijest da je dr. sc. Goran Granić imenovan ravnateljem toga Instituta, u novi mandat, na razdoblje od 4 godine. Dodaje se da je Upravno vijeće Energetskoga instituta na sjednici održanoj dana 28. 4. 2014. godine donijelo rješenje o imenovanju ravnatelja ‘na temelju članka 4. Uredbe o preoblikovanju Energetskog instituta Hrvoje Požar u ustanovu (‘Narodne novine’ broj 52/2003, 110/11 i 96/13) i članka 16. Statuta Energetskog instituta Hrvoje Požar’.
Prema pisanju Večernjega lista od 3. svibnja o. g., Upravno vijeće Instituta svome je dugogodišnjem ravnatelju produljilo mandat, iako je Granić navršio 64 godine, pa će biti ravnatelj do 68. godine, a po zakonu bi trebao ići u mirovinu sa 65 godina. Novinarka Iva Puljić-Šego navodi, među ostalim, da je Granić bio zamjenik pokojnoga premijera Ivice Račana te da je smatran njegovim najdražim liberalom, s obzirom na to da je u sukobu Račan – Budiša stao na Račanovu stranu.
Naglašava kako kritičari Granićeva rada drže neprimjerenim da mu se u 64. godini mandat produljuje za još 4 godine, pogotovu nakon 20-godišnjega šefovanja Institutom. Iz navedenoga je razvidno da novinarka pokušava problematizirati Granićev izbor, napose stoga što je imenovan bez ikakvoga natječaja, ali nemoćno dodaje da je sve u skladu s zakonom: ‘Za njegovo radno mjesto, sukladno propisima, nije ni bio raspisan natječaj pa nije ni imao protukandidata, nego mu je mandat produljilo Upravno vijeće na prijedlog ministra gospodarstva’. Kao, što se tu može kad mu zakon ide na ruku, zaključuje pomalo rezignirano novinarka Večernjaka. U sličnome tonu izvijestili su i neki drugi mediji. Je li, ipak, sve bilo po zakonu?
‘Nipošto! Granićev izbor za ravnatelja Instituta nije zakonit i suprotan je Ustavu Republike Hrvatske’, tvrdi Marijan Kajmak, dugogodišnji šef prosvjetne inspekcije RH, dobar poznavatelj upravnoga prava. ‘Radi se o gruboj manipulaciji i o zaobilaženju zakonom propisane procedure. Postavlja se samo pitanje otplaćuje li vladajuća elita na ovaj način Graniću političku prevrtljivost, njegovu privrženost i neke ranije dugove. Plaćaju li na ovaj način tome potpredsjedniku u Račanovoj Vladi aktivno sudjelovanje u služenju Carli Del Ponte, kojoj je dostavljao dokumentaciju i obavještajne podatke, odužuju li se čovjeku koji je politički i moralno odgovoran za kreiranje Akcijskog plana zbog kojega je Ante Gotovina nevin čamio sedam godina u haaškome kazamatu’, pita se Kajmak.
Prema čl. 44. hrvatskoga Ustava ‘Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe’. S druge strane čl. 40. Zakona o ustanovama određuje ‘Ravnatelj ustanove imenuje se na temelju javnog natječaja, ako zakonom nije drugačije određeno’.
Stoga Kajmak zaključuje: ‘S obzirom da u Hrvatskoj ne postoji zakon kojim bi bilo određeno da se ravnatelj Instituta imenuje bez javnoga natječaja, sasvim je razvidno da je Granićevo imenovanje u gruboj suprotnosti s postojećim pravnim poretkom’.
Važno je napomenuti da je Institut preoblikovan iz trgovačkoga društva u ustanovu 2003., a ne prošle godine, kako pogrešno navodi Večernjak. Uredbu o preoblikovanju potpisao je Ivica Račan, u vrijeme dok mu je zamjenik bio Goran Granić!? Nezakoniti postupak produljenja mandata proveden je prema Statutu Instituta. Ali taj Statut mora biti u skladu s naprijed citiranim Zakonom, što ovdje očito nije slučaj.
Što god da piše u Statutu, to ne može potrti odredbu naprijed citiranoga čl. 40. Zakona. Drugim riječima, imenovanje partijskoga podobnika Granića u izravnoj je suprotnosti sa zakonom i izraz je utabane političke samovolje vladajuće strukture. Važno je znati da je suglasnost na protuzakoniti Statut Instituta dao ministar nadležan za znanost. Isti onaj koji je u znanosti najprepoznatljiviji po paroli – ‘Držite lopova’ i po korupcionaškome izboru u zamrznutoga docenta.
Vjekoslav Magaš/Hrvatski tjednik/hkv.hr
