Nenadmašiva majčinska ljubav
Idem u nebo skrbiti se o Davidu i Mariji, a ti ostani s tatom. U raju ću moliti za vas. Tu je rečenicu Chiara Corbella, dvadesetosmogodišnja Rimljanka, napisala sinu Francescu, prije no što je preminula od tumora ,otkrivenog u petom mjesecu trudnoće. Liječenje je odgodila nakon poroda djeteta.
Bila je to treća Chiarina trudnoća. David i Marija preminuli su nakon rođenja, oboje su rođeni s teškim manama. Naša su se srca zaljubila na križu – istaknuo je Enrico Petrillo, Chiarin muž – govoreći o svojem i Chiarinom životu.
Prelijepo je bilo živjeti s mojom ženom, život nam je bio ispunjen. Život smo otkrili preko svoje djece, trideset minuta ili stotinu godina, nema nikakve razlike. Uvijek je bilo predivno otkrivati sve veću ljubav kad smo se sučeljavali s nekakvim problemom. Zapravo, kroz vjeru smo gledali da je u pozadini svega velika milost Gospodina. Stoga je rasla naša međusobna ljubav i ljubav prema Isusu. Ta nas ljubav nikad nije iznevjerila. Svi su nam savjetovali da se ne žurimo s djecom, a mi smo odgovarali: Zašto bismo čekali? Ljubav je dakle bila jača od smrti – istaknuo je Enrico dodajući:
Gospodin nam je dao milost da se ne opiremo Božjoj providnosti. Gospodinu smo obećali vjernost i vjerovali smo da s Njim možemo postići sve. Kad smo se uzeli otkrili smo da je život nešto veličanstveno.
Gospodin veli: „Onima koji ga primiše dade veliku moć da postanu djeca Božja“. Chiara i ja smo željeli postati djeca Božja.
Jesmo li mi ti koji moraju odlučiti je li život slučajnost, ili Otac nebeski koji nas je stvorio i koji nas ljubi – ustvrdio je Enrico Petrillo.
RV
