ČEKA NAS TEŠKA BORBA ZA NEVINOST NAŠE DJECE
Ipak nismo seksualna bića od rođenja
Jesmo li mi seksualna bića od rođenja ili ipak nismo, pokušao je odgovoriti naš čitatelj. Medicinske spoznaje o razvoju ljudskog tijela kažu da je to nemoguće. Ali kada bi to postala općeprihvaćena istina nekog neoliberalnog pravca u odgoju djece, bili bismo prisiljeni, kao što se trudimo udovoljiti mnogobrojnim drugim dječjim potrebama (za igračkama, knjigama, odjećom, putovanjima, rođendanskim partyjima, slobodnim aktivnostima i slično), brinuti se i o njihovim seksualnim potrebama. Zar smo toliko glupi i zaluđeni da ćemo krenuti tim putem?
Zdravstveni odgoj je otvorio jedno pitanje na koje mnogi ne znaju što bi odgovorili: Jesmo li seksualna bića od rođenja?
Odgovor je, 100% pouzdano – NISMO!
Nemoguće je biti seksualno biće od rođenja. Rađanje (porod) je proces u kojem dijete prolazi kroz porođajni kanal. To je put od maternice do vanjskog svijeta. Porođajni kanal nema nikakvu čudesnu moć pretvoriti neseksualno biće u seksualno biće, jednako kao što ne može “nakupinu stanica” pretvoriti u živo biće. Dakle, ili si to što jesi i prije rođenja, ili nisi ni nakon rođenja.
Nitko ne zna od kada smo seksualna bića. Pravi problem je kako uopće definirati seksualno biće?
1) Spol (sex) je određen genetski prilikom začeća. Od spajanja spermija i jajne stanice kreće proces kojeg prolazi svaki čovjek – prema zadanoj uputi. U tom smislu nije pogrešno reći da smo seksualna bića od začeća.
2) Ali mogli bismo reći da smo seksualna bića otkako se počinje razvijati spolni sustav, ili možda živčani sustav. Oba sustava počinju se razvijati debelo prije rođenja, ali nastavljaju se razvijati i sazrijevati godinama nakon rođenja! Ako imate pogrešan stav da ste seksualno biće od rođenja, onda zapravo tvrdite da se seksualno biće postaje još u majčinoj utrobi.
3) Ako izraz “seksualno biće” koristimo u kontekstu tjelesnog užitka – npr. neka djeca doista puno prije puberteta započinju s masturbacijom sama od sebe – tada opet nismo seksualna bića od rođenja, nego tek nekoliko godina nakon rođenja. No postavlja se problem: što je s onima koji ne započinju s masturbacijom? Zar oni onda nisu seksualna bića? Jesu li oni normalni?
4) A ako se pod “seksualno biće” misli na spolnu privlačnost i spolne odnose, onda nismo seksualna bića otprilike u grubo do sredine osnovnog školovanja.
5) Kad “oni” govore o seksualnom biću, očito misle ISKLJUČIVO na seksualne potrebe i užitke, te sukladno tome govore o seksualnoj edukaciji tj. o spolnom odgoju. No takvih potreba kod rođenja jednostavno – nema. Judith Reisman jako lijepo objašnjava što je zoolog Kinsey radio kad je izvukao takve zaključke.
Problem seksualnih manjina. “Seksualne manjine” je još jedan pojam koji se koristi za manipulaciju, kako bi se seksualna nastranost izjednačila s etničkim, rasnim i drugim skupinama koje su na određenom području u manjini. “Oni” među seksualne manjine svrstavaju i ASEKSUALNE ljude. Ukratko, one koji nemaju seksualni interes. I to se smatra potpuno normalnim. No isti ljudi tvrde da smo seksualna bića od rođenja. Skaču sami sebi u usta jer je nemoguće istovremeno biti seksualno biće od rođenja i biti normalan aseksualac. To je kontradiktorno. Pa kakvi su to ljudi s diplomama koji iznose ovakve tvrdnje? Kakva je to znanost?
Naša “seksualna edukacija” temelji se na ranije spominjanom problematičnom priručniku “Standardi spolnog odgoja u Europi” kojeg izdaju Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BZgA). BZgA je poznata i po nastranoj literaturi u kojoj promovira pedofilske maštarije pod “zdravlje” (npr. da otac miluje vaginu svoje dvogodišnje kćeri radi njenog kasnijeg samopouzdanja). Neobično, ili ipak očekivano, lezbijski parovi nisu se pobunili protiv ovakve “očite diskriminacije”.
Iako te literature (za sada) u našem zdravstvenom odgoju nema u izravnom obliku, ima drugih zabrinjavajućih stvari poput zoologa Kinseya i tvrdnje da smo seksualna bića od rođenja. Zato u priručniku “Standardi spolnog odgoja u Europi” i piše da spolni odgoj počinje od rođenja, iako nitko nikada nije odgovorio na pitanje – kako? Osim, naravno, ovih nastranih savjeta koje izdaju iste organizacije, samo ih potpisuju drugi “stručnjaci” tih istih organizacija.
Tvrdnja da smo seksualna bića od rođenja samo je izgovor. Na taj je način državi (tj. lobiju koji vlada) osigurano pravo nametanja “zdravlja” našoj djeci jer sad mogu reći da je nužno da spolni odgoj počinje od rođenja. Na taj način mogu intervenirati već u vrtićkoj dobi, u predškoli, mogu uvjetovati upis u osnovnu školu, mogu intervenirati kroz čitavo školstvo, a na fakultetu gdje bi tobože trebala biti sloboda uvijek dežuraju militantni mozgovi koji traže da vas se izbaci zbog “neprihvatljivog govora mržnje”, “kvaziznanosti” itd. Kad su sudovi donosili odluke da pravo djeteta na zdravlje nadilazi prava roditelja da odlučuju o nekim stvarima, tko je mogao misliti da će to pravo biti na ovaj način zlorabljeno? Hrvatska se mora probuditi dok nije kasno!
Čitajući taj sporni priručnik koji je temelj naše seksualne edukacije, primjećujem zanimljive reference. Uglavnom se WHO i BZgA pozivaju na sebe same, tu i tamo na UN, i često na Planned Parenthood (Planirano roditeljstvo, najveći multimilijunski lanac klinika za pobačaje). Budući da je Kinsey Institute dobio savjetodavni status pri UN-u, možemo u skorijoj budućnosti očekivati njihov još veći utjecaj na zdravstveni odgoj: “u se, na se, i poda se – po mogućnosti odmah i sada, te ponavljati što češće.” Ako netko tako želi odgajati svoje dijete, neka mu bude, ali neprihvatljivo je da to nameće svima pod krinkom znanosti i prava djeteta.
Zar smo toliko glupi da ćemo na ovo zatvoriti oči?
