Tragikomična predstava lažnih antifašista u šumi Brezovica
“Ne dam Titovu bistu iz ureda!” – vikao je panično dezorijentirani Ivo Josipović u šumi Brezovica kod Siska. J… te Tito! Nisi u svome uredu nego u šumi. Tko je toliko lud da dira krupni otpad u tvome uredu? Svoje smeće odstrani sam!
Vjerovali ili ne, Ivo Josipović i Zoran Milanović pohvalili su se kao “djeca partizana”, umjesto da sakriju svoju obiteljsku sramotu. Zanimljivo, Slobodan Lang, autonomni antifašist, humanist i iskazani borac za ljudska prava, osporava da je Ivo Josipović sin partizana. Slično se priča i za Zorana Milanovića. Kako idiotima objasniti da u sisačkoj Brezovici 22. lipnja 1941. nije bilo partizana – sam taj izraz pridodala je svojoj agenturi sovjetska propaganda, godinu dana kasnije. Do napada na Sovjetski Savez, Hitler i Staljin, nacisti i sovjeti/komunisti blisko su surađivali? Što su komunisti čekali? Nijemci su slomili Jugoslaviju skoro dva mjeseca ranije, početkom travnja? Sve je to zapravo smiješno i gadljivo. Staljin 22. lipnja 1941. nije shvatio da je napadnut, ali je to shvatio neki sisački kradljivac drva u hladovini Brezovice.
Naši najpoznatiji novinari brzo su odjurili do Kolinde Grabar Kitarović, a ona se prestrašila da je netko u njen ured u Bruxellesu podmetnuo bistu ili fotku Josipa Broza. Srećom po nju i nas, NATO je prošao tranziciju. Imamo feler da navijamo za okupatora. Računa se da oko četvrtina Hrvata žali za Jugoslavijom i da isto toliko Hrvata podržava aktualne okupatore. Titova bista treba ostati strašilo u svim naseljima – nije bilo sela ili grada da Tito u njemu nije smaknuo medvjeda ili nekog svog partijskog druga. Nije bilo države u Africi, Aziji i pola Amerike, da Tito u njoj nije prouzročio državni udar. Koga je taj posjetio, tome se više nije vjerovalo. Malo je čudno da se Kolinda kandidira za predsjednika Hrvatske, a nije u nekoj vezi s Titom, poput njenih prethodnika. Zamislite njen dolazak na Brijune, nakon inauguracije. Možemo li dozvoliti takvo iskakanje iz komunističke regule? I kako zaštiti Kolindu, koja se namjerava raskomotiti na Velikom Brijunu, a na Malom je neformalno gazda Rade Šerbedžija, koji se pojavio u Brezovici baš zbog takvih briga.
Može se reći da imamo sreću što su dizajneri “prvog antifašističkog otpora Hitleru” napravili tako krupan previd. Slično su dodana nekakva antifašistička vijećanja, a posebno je zabavno kada nepismeni blento na Sandžaku, budući rođeni Zagrepčanin, godine 1943. na stražnjici svoje krave pročita mail iz budućnosti, da ga Partija očekuje u Jajcu, kao delegata “Narodnog fronta”. Jeste li se zapitali zašto “stari” Zagrepčani na lokalnim izborima glasuju za Milana Bandića? I zašto Bandić okuplja titoiste na zagrebačkom Bundeku, na sramotu Gruda? Može li normalan čovjek povjerovati da je 10. travnja 1941. proglašena NDH i da su Hrvati isti dan ubijali nehrvate u Foči? Tamo gdje su sve vijesti kasnile godinu dana. Možete li prihvatiti “brezovačku” laž da su se domaći sovjeti pokrenuli protiv Hitlera prije njegovog napada na dotadašnjeg saveznika Staljina? Tito bi takve odmah dao strijeljati! Zašto su poimenično prvi ustanici u svojoj prvoj akciji četnički koljači? Titoisti su vjerovali da će vladati do kraja svijeta i da su činjenice zanemarive, da se kreiraju naknadno, ovisno o dnevnim potrebama.
Ante Pavelić je plakao što protiv sebe nije imao partizane poput Ive Josipovića, jer bi u tom slučaju dobio rat. Još jedan Franjo Tuđman u partizanskim redovima i NDH bi se održala. Vjerovali ili ne, Josipović i Milanović, Mirko i Slavko tranzicije, likovi više stvoreni za crtane romane iz Gornjeg Milanovca nego za ozbiljne dužnosti, svakog 22. lipnja u šumi Brezovica kod Siska tragaju za prvim partizanom u Europi. Kao da u Šumadiji traže prvog ustašu. Veća je vjerojatnost da u Jeruzalemu pronađu vođu ISIL-a. Pomislite na tu sramotu za antifašizam, da ga danas predstavljaju osobe poput Josipovića i Milanovića, koji mirno promatraju dužničko ropstvo sirotinje u Hrvatskoj. “Antifašisti” su se ne tako davno iskazali u Srebrenici i u Vukovaru, pod “predivnom partizanskom kapom”.
U nedjelju oko podneva, prolomio se strahovit urlik. Tarzan je stigao! Jadnik u Brezovici 70 godina glumi partizana. Pola života je teško dementan, ne zna tko je, pa je zaboravio i tekst uloge. A protokolom je predviđeno da uzvanici ponove njegove riječi, kao nekakvu zakletvu. Prolomilo se nevjerojatno afričko jodlanje! Nekoliko minuta nad sisačkom Brezovicom čulo se zajedničko zavijanje lažnih antifašista, jeka užasa i smrti, kakva se 22. lipnja 1945. nije čula nad Jazovkom, kada su titoisti, odnosno lažni partizani i lažni antifašisti, smaknuli tisuće Hrvata bez suda. U nedjelju je bilo degutantno gledati kako Josipović i Milanović ignoriraju komemoraciju kod Jazovke, kako u Brezovici grle vremešnog Tarzana, kite ga sa predivnom partizanskom kapom, a tragični nesretnik pita: “Where’s my Jane?” Prvi partizan na ovome prostoru bio je Englez.
Nacisti, talijanski fašisti, ustaše, sovjeti i ostali komunisti, svi su oni usko surađivali, prije nacističkog napada na Sovjetski Savez. Takozvana NOB bila je sramotna bježanija, uglavnom nakon što bi “partizani” i četnici spalili neko selo i izvršili pokolj nad nedužnim ljudima. Da bi na kraju lažni partizani i lažni antifašisti proveli nad Hrvatima genocid kakav nije zapamćen u povijesti ljudskog roda. Takozvani partizani bili su najgori ljudski šljam. Najprije su svoje žrtve opljačkali, skidajući im odjeću i obuću, da bi nekim nesretnicima odsijecali prste, ako prstenje nisu mogli skinuti. Kojeg li antifašizma!
Ivo Josipović i Zoran Milanović progurali su se na visoke pozicije u RH zahvaljujući partijskoj i udbaškoj agenturi, i slično dezorijentiranim Englezima, ali ih Barack Obama i Angela Merkel ne fermaju pol posto, pa bi bilo pristojno da se sklone u stranu. Doživjet ćemo da nam se Josipović i Milanović ispričavaju zbog onoga što su baljezgali 22. lipnja. U ovoj će zemlji jako brzo doći vrijeme da se ruše sve biste protuhrvatskih vlastodržaca, od staljiniste Tita do titoiste Tuđmana, i do titića Mesića i Josipovića, uključujući sve premijere RH. Tuđman je zadržao Titovo ime na našim najljepšim trgovima i poništio Herceg-Bosnu. Eto smo baš od Ive Josipovića saznali da je baš Franjo Tuđman zadržao Titovu bistu u Uredu predsjednika RH. Pametnome dovoljno. Moramo jako paziti da nam se titoisti ne švercaju u nove državotvorne opcije. Možemo reći da nas titoisti sa svojim lažnim antifašizmom iscrpljuju temeljitije nego za Jugoslavije.
Antifašizam je ne biti fašist – sve dalje od toga je drugi oblik fašizma. Bitno je ne biti fašist, a biti bilo što drugo, pa i deklarativno protivno tome, označava svrstavanje u neku interesnu skupinu. Kada se Josipović i Milanović deklariraju kao antifašisti, on time brani sve materijalne probitke svojih “partizanskih” obitelji, sve namaknuto za titoizma. Neka im sve to bude, neće to odnijeti na drugi svijet, ali čemu to glumatanje? Civilizacija napreduje, imamo totalno komunikacijsko doba – danas
Josipović i Mesić ne mogu obmanuti nikoga sa svojim floskulama o razumnoj osveti na Bleiburgu, na Hudoj jami i na Križnom putu. Ne treba Josipović govoriti da je agnostik, jer nije kršćanin! Svi predsjednici RH glumili su antifašiste, što je direktno obmanjivanje Javnosti, jer posljednja dvojica nikada nisu bili “partizani”, nego samo članovi jugoslavenske komunističke Partije!
Tvrtko Dolić/7dnevno
