S. Lang: Lažna „religija” ljudskih prava
Bijeli put nije bio zakrpa nad hrvatskim zapuštanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini, zakrpa miru i suradnji sa Bošnjacima, a ni lažna religija ljudskih prava kojom se željela zaboraviti prošlost ili očuvati povlaštenost sada i izbjeći istina u budućnosti. Bijeli put bio je put pun Franjine vjere na putu pomoći pacijentima u crkvi/bolnici u Novoj Bili, pomoći opstanku Hrvatima Srednje Bosne i prekidu sukoba Hrvata i Bošnjaka, puta mira i ljubavi (najvećega humanitarnog programa suradnje katolika i muslimana ikada dotad), put prema političkome sporazumu o Federaciji BiH u Washingtonu. To je bio pothvat hrvatskoga naroda iz svih dijelova Hrvatske, solidarnosti sa Hrvatima u BiH, uz potporu cijeloga hrvatskog naroda bilo gdje na svijetu.
Kotači naših kamiona okretali su se tada i svladavali brda i zimu te nepravdu u ratu. Nastavljamo i danas danas protiv sramotne nepravde prema Dariju Kordiću koju čine skupine predstavnika lažne religije „ljudskih prava” koje su prosvjedom pred katedralom pokazale nemoć da shvate, prihvate, vole i pomognu.
Hrvati srednje Bosne obranjeni su, franjevačku je bolnicu zamijenila novoizgrađena hrvatska bolnica, u Mostaru je otvoren Medicinski fakultet, razvijeno je gospodarstvo Hrvata Lašvanske doline, surađuje se s Bošnjacima, a djeca rođena u franjevačkoj bolnici odrasla su i stvaraju obitelji. Djevojčica koje je tada izgubila obje noge, a život joj je spašen u franjevačkoj bolnici, danas je žena i majka.
Sukob žrtava rata, Hrvata i Bošnjaka, i sam je uzrokovan agresijom Srbije, Srba i JNA na Bosnu i Hercegovinu, genocidom, zločinima, silovanjima i etničkim progonima stotina tisuća ljudi. Sud u Haagu ostat će zapamćen ponudom „pravde” po kojoj osvajači zadržavaju osvojeno, a žrtve se tješi „ljudskim pravima”. Za vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka dogodilo se deset međusobnih masakara, četiri protiv Bošnjaka i šest protiv Hrvata. Ubijeno je u njima 206 Hrvata i 176 Bošnjaka. U jednome stradanju Bošnjaka nije poznat broj stradalih. Zadnji masakr nad Hrvatima dogodio se 22. prosinca 1993 u Križančevu Selu. Nakon Bijeloga puta, više nije bilo ubijanja, počeli su putovi mira i ljubavi.
Sud u Haagu proglasio je ovaj tragični sukob međunarodnim i sudio mu je. Suđenje je prikazalo svu površnost i predrasude samoga suda, posebno tužiteljstva. Sudilo se 15-orici Hrvata i nijednome Bošnjaku. Jedan od optuženih za Ahmiće u to vrijeme bio je u Nizozemskoj gdje sud i djeluje, jedan je umro prije optužnice, a protiv jednoga optužnica je povučena. Dragan Papić oslobođen je nakon 830 dana provedenih u zatvoru.
Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić, poznati kao dobri ljudi koji su Lašvanskoj dolini nudili glazbu, uhićeni su i osuđeni, na dese, osam i šest godina zatvora. Nakon četiri godine, oslobođeni su riječima američke sutkinje: „Gospodo, vama je nanesena velika nepravda. General Blaškić osuđen je na drakonskih 45 godina, pa je to smanjeno za 80 posto, na devet godina. Manje očito nije moglo jer je već toliko proveo u zatvoru. Mariju Čerkezu kazna je smanjena za 60 posto, na šest godina, Šantiću s 25 na 18, a Dragi Josipoviću od 15 na 12 godina. Sveukupno, osuđenima su kazne smanjene za više od 50 posto.
Jedino Dariju Kordiću nije smanjena kazna. Osuđen je na 25, a odležao je 16 godina i devet dana. Osuđen je isključivo zbog vodeće političke pozicije koju je obnašao. Tada je Kordić bio mlad čovjek bez ikakva životnoga iskustva. Imao je malo životnoga iskustva, a vojnoga iskustva uopće nije imao. Jednostavno je u najtežem trenutku bio spreman podignuti hrvatsku zastavu i biti ponosan Hrvat. Nije osuđen za sudjelovanje ni u jednome djelu zločina.
„Ljudska prava” protiv čovjeka i naroda, pomirenja i dobra
A onda je u ime ‘ljudskih prava’ tijekom dočeka Darija Kordića iskočio neki mladi čovjek i počeo vikati: ‘Sotono, ubojico…’ To su bila ta ‘ljudska prava’. Odmah nakon njihova barbarstva pred katedralom, u Ilici me napao neki mladi čovjek riječima:
‘Ubojico, zaštitniku zločinaca’, i zatim brzo pobjegao.
Ljudska prava u Hrvatskoj su, i u dijelu Europe, iskorištena kao nova religija ranije ljevice i pasivnih promatrača događanja. Svako bi istraživanje pokazalo kako je prava religioznost daleko veća među braniteljima i stradalnicima. Nakon 2000., u Hrvatskoj je iskorišten i oblik ‘izvanrednoga stanja’.
Iskoristio je to Mesić za navodnu zavjeru hrvatskih generala i njihovo umirovljenje. Počela je kalvarija i postupak progona i suđenja generalima Gotovini i Markaču. Oslobođeni su, a najugledniji živući pravnik na svijetu poručio je predsjedniku Tuđmanu, hrvatskim braniteljima, smijenjenim generalima i Hrvatima diljem svijeta: ‘Nije bilo zločinačkoga pothvata u obrani Hrvatske.’
Koji su bili ciljevi suđenja optuženim Hrvatima iz Lašvanske doline? Je li sud vodila potreba izbjegavanja budućih zločina i sukoba ili je bio zaveden predrasudama i poticao buduće sukobe? Kakvo je danas stanje u Bosni i Hercegovini, kakvo u federaciji Hrvata i Bošnjaka, kakvo je stanje Hrvata u Republici Srpskoj? Kakvo je u Srbiji? I konačno, kakvo je u Hrvatskoj?
dr. Slobodan Lang/Hrvatski tjednik
