Hollywood – perjanica zločinačke države: Izopačeni seks, brutalno nasilje i poželjno rasno miješanje!
Boj za čovjekov um vodi se na mnogim temama filma jer onaj tko ima vlast nad umom ima vlast i nad postupcima. Pored „najmaštovitijih” seksualnih scena, moralne inverzije, šunda, kiča i puno gluposti, holivudska tvornica kulture smrti potiče nasilje i rasno miješanje. Dobiva se dojam da se holivudski režiseri nadmeću tko će snimiti brutalniji film sa što više krvavih i stravičnih scena.
Razbojnici, pustolovi i ubojice prikazuju se kao heroji i časni ljudi te postaju idoli i miljenici milijunima gledatelja.
Posebice su zanimljivi filmovi ratne tematike. U njima se Indijanci, Nijemci iz Drugog svjetskog rata te Arapi prikazuju obvezno kao sumanuti, beskrupulozni i krvožedni zločinci dok je druga strana puna najsvetije ljubavi, odanosti prema ispravnom cilju i bezuvjetnom samoodricanju i junaštvu.
Filmovi za adolescente ni malo ne zaostaju u prikazivanju nasilja, promicanju međurasnih odnosa i seksualnosti tinejdžera. Walt Disney Co. otkako ju je preuzeo Židov Robert Iger, forsira nekoliko dječjih programa u kojima se potiče seks među djecom (poznata neprilična plesna izvedba šesnaestogodišnje Miley Cyrus, Disneyeve zvijezde serije Hannah Montana, na Kid’s Choice Awards).
Šokirajući su crtani filmovi za najmlađe uzraste. Scene u njima prepune su zastrašujućih oklopnih nakaza i čudovišta koja se nadmeću čudnovatim oružjima, svirepošću, verbalnim nasiljem, uvrjedljivim porukama i sl. Tu prednjači holivudski Time Warner Inc. koji kao današnja najveća medijska grupacija kontrolira televizije CBS i CNN. Ako nam je poznato da u svakom tom filmu postoji i određeni broj subliminalnih poruka onda je jasno kakav im je utjecaj na odgoj najranjivije populacije.
Oblikovanje umova putem promicanja rasnog miješanja je vrlo zanimljivo. Snimljeni su mnogobrojni filmovi o multikulturalizmu, o rasno miješanim parovima koji su puni ljubavi i razumijevanja, koji se sviđaju drugima i koji su općeprihvaćeni. Kod rasnih sukoba scene filmova su emotivno pristrane, uvijek su na ne-bjelačkoj strani. Crnci su već postali stereotipizirani kao individualni suci koji „preuzimaju vodstvo”, uspješni poslovni ljudi, znanstvenici, pa čak i predsjednici. Ilegalni useljenici se prikazuju kao vrijedni radoholičari koji slijede „američki san”. Istodobno, njihov golemi doprinos kriminalu u SAD-u te društveni problemi koje oni stvaraju su zanemareni. S druge strane, bijelci koji s prijezirom gledaju na ilegalno useljavanje i rasnu situaciju u SAD-u postaju u filmovima fanatici vrijedni prijezira kojima se rugaju drugi likovi ili, u najgorem slučaju, opasni psihopati fascinirani vatrenim oružjem. Bijeli rasist, „naoružani luđak”, postao je priznati stereotip u mnogim filmovima i serijama.
Možda će se netko upitati koji je smisao toga? Kao što se svako drugačije mišljenje o multikulturalizmu etiketira kao ekstremno i rasističko, i priča o židovskom holokaustu postala je nedodirljivi mit. Nju nitko ne smije dirnuti! Otuda ta silna poveznica koja je najvidljivija kod vođenja svih holivudskih filmskih korporacija. Kao što je poznato, vlasnici Hollywooda su Židovi, ali su crnci u gotovo svim filmskim kućama direktori, voditelji itd. ( Tko upravlja Amerikom?, National Vanguard Books, Inc., listopad 2011., str. 2. i 3.)
Najbezumnija je kategorija filmova koja je gotovo do groteske izokrenula karakter američkog marinca. Svakom razumnom i upućenom čovjeku jasno je da je američki vojnik u šestotinjak osvajačkih pohoda SAD-a poslije Drugog svjetskog rata primjenjivao najrigidnije i najstravičnije metode prema suprotnoj strani, koja je obično bila legitimna strana u svojoj zemlji. Na tim krvlju natopljenim bojištima, na mučenjima i šokantnim torturama, poglavito prema zarobljenicima i civilima, američkim bi vojnicima „zavidjeli” i najveći krvnici iz ranije povijesti. Jasno da Hollywood kao sotonino oruđe izokreće cijelu priču!
U javnost je nedavno „procurio” necenzurirani dokumentarac iz Drugog svjetskog rata gdje se vidi kako američki marinci na pacifičkom bojištu kliještama čupaju zlatne zube s mrtvih vojnika što je i bila uobičajena praksa. Slični prizori dolaze, iako „na kapaljku”, i iz koncentracijskog logora Guantanama. No, sve to Hollywood u suradnji s Pentagonom gura pod tepih, jer nemoguće je da američki marinac, idol programiranog puka, radi takvo što! A američki zaglupljeni i već posve zombizirani puk koji živi u iluziji i lažnoj stvarnosti i dalje slavi svog marinca, svoje vođe, svoju zločinačku državu kao novu Atlantidu super rasnih eugenika. On svako malo maše tim svojim zastavama kao ponosni Amerikanac na pravednu državu, ne shvaćajući da u stvari slavi kult „zastave smrti”, kult đavolje države, kult Novog svjetskog poretka.
Nužno je zato usporediti hrvatsku filmsku percepciju karaktera hrvatskog branitelja i holivudsku percepciju karaktera američkog marinca. Osim što u Hrvatskoj nije snimljen niti jedan ozbiljan ratni film o Domovinskom ratu, sustavom đavolje inverzije teze su se izokrenule. Iako je američki vojnik poput zvjeradi istrebljivao domorodačko američko pučanstvo, iako je osvajao tuđe zemlje i porobljavao druge narode, Hollywood ga je uzdigao na zvjezdani tron. Nasuprot toj holivudskoj slici okupatorskog američkog vojnika, hrvatski branitelj u hrvatskoj kinematografiji prikazivan je sasvim suprotno. Uobičajeno, njegov karakter i njegovi ideali nisu ništa drugačiji od srbočetničkog agresora. Nerijetko je prikazivan kao nasilan primitivac, provokator, alkoholičar, PTSP-ovac, shizofreničar, ridikul, mediokritet ili kriminalac.
Ne radi se u toj inverziji samo o prokomunističkoj i projugoslavenskoj orijentaciji hrvatskih filmaša koji su jedva dočekali ulazak Hrvatske u EU samo zato da čim prije zaborave hrvatsku samostalnu državu kao ružnu mrlju u svojoj povijesti, već i o nečem drugom. Američki marinac će po naredbi „Velikog oka” stvarati Novi svjetski poredak, hrvatskom vojniku je namijenjena druga uloga – da nestane.
Korišteni dijelovi iz knjige Magija umjetnosti
Mladen Lojkić
