Zašto je obustavljen otkup domaćeg voća?
Nećete vjerovati čime se Todorić služi kako bi uništio temelj Hrvatske
Agrokorov Agrofructus, najveći i jedini otkupljivač voća u vrgorskom kraju, obustavio je otkup šljiva, bresaka i nektarina – i to u jeku turističke sezone! Za robu hrvatskih poljoprivrednika na hrvatskom tržištu nema mjesta!
“Znaš, zvao sam sve novine, ali nitko se nije osudio doći kada sam im rekao kako imam problema s Konzumom (Agrofructus op.a.). Svi se plaše Todorića. Tko je on? Ja od njega ništa ne tražim, potrebno mi je tek da od svog truda mogu uzdržavati svoju obitelj, ne tražim ja ničiju milostinju. Nadam se kako ćeš ovo objaviti, kako bar vas neće ušutkati” – već na početku razgovora zaskočio me dragovoljac Domovinskog rata Marko Gašpar, koji s obitelji živi u Umčanima kod Vrgorca.
Marko je tipičan primjer hrvatskog seljaka kojemu su rad i obitelj pojam svih vrijednosti u životu. Ništa mu nije teško i sve će učiniti za svoju obitelj. U plodnom vrgorskom polju Jezeru ima prekrasne voćnjake i vinograde, a na padinama Rilića farmu u kojoj je 35 koza. Kada nije u polju, Marko je u brdu sa svojim kozama. Poticaji ga ne zanimaju niti ih je ikada dobivao, ne žali truda niti vremena koje je uložio u izgradnju i podizanje svog imanja ali, kaže, ovo što se posljednjih godina događa s hrvatskim selom i seljakom je sustavno uništavanje i plansko zatiranje proizvodnje.
U nekoliko posljednjih godina situacija u poljoprivredi za poljoprivrednike je postala neizdrživa, tvrdi Marko. Više nije pitanje za koliko će se prodati poljoprivredni proizvodi, već se traži prilika za bilo kakav plasman na tržište. Nitko više ne postavlja cijenu kao uvjet. Na svojoj koži je to osjetio i junak naše priče. Naime, Marko je u svom voćnjaku ubrao tonu prvoklasnih šljiva. Odveo ju je, kao kooperant s važećim ugovorom, u otkupni centar Agrofructusa. Međutim, u Agrofructusu, tvrtci iz koncerna Agrokor specijaliziranoj za otkup poljoprivrednih proizvoda, nisi željeli preuzeti šljive. Markove šljive tog dana nisu mogle proći ni po bijednih 50 lipa za kilogram, kakva je navodno cijena bila na otkupnoj stanici. Za usporedbu, Agrofructus je kooperantima plastičnu ambalažu za branje šljive, čašice, prodavao po cijeni od 50 lipa za komad. Ispada kako su poljoprivrednici besplatno davali svoje proizvode, odnosno, proizvodima su kupovali ambalažu za proizvode. Kao što vidite, Agrofructus nikako nije mogao biti u minusu.
Prvoklasne šljive završile u kontejneru
Međutim, to nije najzanimljiviji dio priče. Zgrožen cijenom koju je ponudio otkupljivač, Marko je odlučio darovati šljive Agrofructusu, ali iz Agrokorove tvrtke kćeri nisu željeli niti čuti ni za darovanu robu. Marku i njegovoj dvojici sinova, osnovnoškolaca, nije preostalo ništa drugo nego da svih tisuću kilograma prvoklasne šljive odbace u kontejner u krugu Agrofructuca.
„Da su je barem uzeli pa podijelili siromašnima, manje bi me boljelo, ja nisam imao mogućnosti odvesti je do Splita” – kaže nam Marko. Vrgorski poljoprivrednici, a s njima i junak ove naše priče, sumnjaju kako je otkup potpuno zaustavljen kako bi se otvorio prostor za stranu robu. Naime, baš ovih dana najveći, ujedno i jedini, otkupljivač voća u vrgorskom kraju, Agrofructus, potpuno je obustavio otkup šljiva, bresaka i nektarina. Poljoprivrednici smatraju kako je to apsurdno, pogotovo u vrijeme turističke sezone. Tvrde kako nema govora o nekoj nekonkurentnosti proizvodnje jer bi oni predali svoju robu po bilo kojoj cijeni, samo da je uzmu. Međutim, za robu hrvatskih poljoprivrednika na hrvatskom tržištu jednostavno nema mjesta. Posljednje dvije sezone za vrgorske poljoprivrednike ostat će zapamćene kao crne godine. Protekle sezone na trsovima loze ostalo je neobrano desetak vagona prvoklasnog stolnog grožđa kardinala. Ove sezone na stablima ostaje neobrana šljiva, a kardinal tek treba prispjeti na branje. Poljoprivrednici smatraju kako mogu očekivati sličan razvoj situacije kao i protekle sezone s otkupom kardinala.
U inozemstvu bi bio gospodin, a kod kuće je prosjak
Kako se to dogodilo? Kako je moguće da stotine tona voća visoke kvalitete ostaje neobrano? Problemi su, tvrde poljoprivrednici, počeli kada se Linić počeo obračunavati s kumicama. Neposredno se obračunao i s nakupcima koji su obilazili vrgorska polja i otkupljivali voće i povrće od poljoprivrednika na oranicama i u voćnjacima. S fiskalizacijom nestali su i nakupci iz vrgorskih polja, a s njima i mogućnost da poljoprivrednici prodaju proizvode nekome drugom osim Agrokoru odnosno Agrofructusu. Dakle, sinergijom Linića i Agrokora propali su i vrgorski voćari.
Jedna od posebnosti otkupa, kada je otvoren, kako ga provodi monopolist Agrofructus, je otkup na tzv. otvoreni račun. U prijevodu to znači kako poljoprivrednik predaje robu bez utvrđene cijene na dan predaje robe. Tako poljoprivrednici predaju robu, sretni što su je ipak plasirali, a Agrofructus plati koliko želi i kada želi, obično 40 dana od preuzimanja robe.
Vozeći se tako s Markom kroz vrgorska polja, kroz njegovih 10.000 čokota loze i nepregledne redove nasada šljiva, u ušima mi je stalno odzvanjalo njegovo pitanje, kako će platiti dug u poljoprivrednoj ljekarni za preuzete preparate? A ja u čudu gledam njega i sav trud koji je uložio u gradnju svog imanja, umjesto da uživa u plodovima svog truda on ne može spavati zbog duga u ljekarni?! Ako ovo nije eklatantan primjer uništavanja sela i seljaka ne znam što jest.
Jedino mjesto gdje se u Hrvatskoj još uvijek proizvodilo, nakon što je uništena industrija, je selo. Uništavajući zadnje vidove proizvodnje na selu uništava se bilo kakva proizvodnja u Hrvatskoj, a preko toga uništavaju se i sami temelji Hrvatske!
Autor: 7Dnevno
1 comment
Ovo nije eklatantan primjer uništavanja sela i seljaka već je to eklatantan primjer uništavanja RH i svih njenih građana