Samo Krist pomaže Gunji! Velika inicijativa mladih katolika osvaja hrvatska srca!
Gunja, dva mjeseca nakon katastrofalnih poplava kojima je mnogim mještanima tog sela na samom kraju naše Hrvatske uništeno sve, danas izgleda tužno. Prolazeći tim mjestom uočili smo da tamo nema dječjeg osmijeha, da su sve kuće prazne, opustošene i gotovo sablasne. Velika većina kuća izgleda kao da u njima nikada nitko nije živio. Mnogi su iz mjesta otišli i ne misle se niti vratiti ali oni koji su ostali, sav svoj trud, svu svoju snagu i volju usmjeravaju na popravak svog doma, svog mjesta i svog života.
Nikada nisu razmišljali da će preko noći ostati bez ičega i suočeni su s teškom samoćom, razočaranjem i patnjom iako i dalje ne skidaju osmjieh s lica. Mještani ovog mjesta ali i drugih obližnjih, opustošenih sela nevjerojatno su srdačni. Iako nemaju ništa, oni bi vam dali sve. Najviše se, kako govore boje jeseni pa onda i zime koja će brzo doći doći a radovi i obnova koje je obećala država idu sporo, jako sporo. Mnoge obitelji nakon vodenog kaosa u Gunji razdvojene su. Roditelji mukotrpno rade na obnovi kuća dok su djeca rasuta posvuda. U tišini pate svi, ali s velikom nadom i vjerom da će se ipak njima pomoći.
U blizini crkve u mjestu Gunja naišli smo na četiri vojna šatora, potpuno prazna. Saznali smo da su to šatori Crvenog križa koji su imali u planu postaviti kamp u kojemu bi dobrovoljci pomagali ljudima u obnovi kuća. No kako doznajemo planovi nisu uspjeli, u šatorima nema ljudi. Svašta se obećavalo a malo ostvarilo, u tome su složni svi do jednoga potpuno svjesni da će unatoč brojnim obećanjima na kraju ostati potpuno sami u svemu.
No u toj sablasni Gunje, u toj pustoši, u toj nevolji pojavila se Božja providnost. Pojavila se mladenačka snaga, volja, radost i mladenački entuzijazam, mnogi će reći niotkuda. Naime, od svih planiranih kampova pomoći, uspio je samo jedan i to velike hvale vrijedan.
Riječ je o humanitarno-radnom ljetnom kampu u Gunji, koji je pokrenuo i organizirao Studentski katolički centar Palma (SKAC) pod vodstvom voditeljice Terezije Klaić i studentima vrlo poznatog patera Ivana Mandurića zvanog pater Ike, a koji su na jednom mjestu okupili 50 mladih ljudi koji dobrovoljno svaki dan punih 8 sati radnog vremena provode s pogođenim obiteljima pomažući im u svim fizičkim poslovima koji su mještanima tog mjesta potrebni.
Kamp je započeo s radom 20. srpnja trajati će sve do 9. kolovoza. Svaki tjedan izmjenjuju se ekipe mladih studenata koji pršte od energije i sreće i to samo zato što pomažu. Rijetkost je danas vidjeti nasmijana mlada lica s lopatom ili štemerom u ruci bez mobitela, interneta i ostalih okupacija a upravo to smo susreli u Gunji.
“Kod mnogih ljudi u Hrvatskoj u vrijeme poplave zatitralo je srce, željeli su podijeliti s timljudima njihovu bol i patnju, no ne možemo ostati samo na riječima” govori pater Ike kojeg smo uhvatili u pripremi večere s mladima za gladne studente koji se uskoro vraćaju sa svog radnog dana. Pater Ike lijepo je naglasio da, ako želimo suosjećati s nekim stvarno, ne možemo samo promatrati patnju iz daljine, mi moramo ući u njihove živote, uči u njihove poslove, u njihovu neimaštinu. ” Mi moramo biti s njima, kao što je Krist bio i još uvijek je s nama u svemu. Ni Krist nije samo došao gledati kako je nama, nego je zaista s nama dijelio svu bol i neimaštinu. Isto je tako i s ovim mladim ljudima ” govori Ike i dodaje “Ovi mladi ljudi poželjeli su biti poput Krista zato su došli ovdje. Oni žele raditi, žele pomagati, oni žele slušati te ljude i dati im cijele sebe. No, moramo napomenuti da mi nismo ovdje samo kako bi samo fizički radili jer ovo je duhovno-radni kamp. Mi smo došli ovdje moliti. Vrlo je važno doći na ovo mjesto i moliti za njih, za te ljude ali rekao bih čak i umjesto njih. “
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
