Virus ebole i AIDS-a stvorio je čovjek u laboratoriju!
Dr. Peter D. Walsh, University of Cambridge, nedavno je uputio upozorenje javnosti: „Ebola je savršena za biološki napad… virus ebole savršen je za bioterorizam. Postoji mogućnost biološkog napada uzročnikom ebole u velikim gradovima. Dogodi li se to, nastat će pravi kaos“ (‘The Sun’).
EBOLA – što ne znate, a morali biste znati?
Ebola je virusna zarazna bolest koja je do nedavno bila poznata pod nazivom hemoragijska groznica ebola. Prvi puta ebola se pojavila 1976. u dvije afričke države – u Demokratskoj Republici Kongo (bivši Zair) i u Sudanu, a naziv je dobila prema istoimenoj rijeci u DR Kongo. Uzročnik ebole je virus iz skupine RNK virusa, porodica ‘Filoviridae’ (filovirus).
Utvrđeno je pet podtipova virusa ebole, od kojih njih četiri uzrokuju oboljenje kod čovjeka: Ebola virus-Zair, zatim Bundibugyo (kao novi podtip utvrđen u Ugandi 2007.), ebola virus-Sudan, ebola virus-Taï/TAFV (iz Nacionalnog parka Taï, Obala Bjelokosti gdje je prvi puta otkriven 1995.), te Reston-ebola virus. Ebola-virus Reston otkriven je na Filipinima i u Kini, može inficirati čovjeka, ali do sada nije zabilježena pojava oboljenja kod ljudi niti smrtni slučajevi, a kod inficiranih osoba razviju se protutijela (antitijela). U Africi, ebola se navodno prenosi kontaktom čovjeka s inficiranim životinjama, a to su najčešće majmuni, uključujući i čovjekolike majmune, voćni šišmiši (hrane se voćem), šumske antilope i dikobrazi.
Od prve pojave 1976. ebola se javljala sporadično. Međutim, ponovno se pojavila u veljači, a prema nekima u ožujku 2014. ali ovaj puta na širem području Zapadne Afrike. To je prvi puta da se ebola pojavila u ovom području. Prvi slučajevi oboljelih potvrđeni su u Gvineji, odakle se bolest relativno brzo proširila na susjedne države – Sierra Leone i Liberiju. Uzročnik ove smrtonosne epidemije ebole je jedan od podtipova virusa ebole, a to je ebola virus-Zair koji je izrazito virulentan i najopasniji.
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ebola se prvenstveno javlja u „zabačenim selima u Središnjoj i Zapadnoj Africi, i to u blizini tropskih kišnih šuma.“ No, pojedini stručnjaci postavljaju slijedeće pitanje: Ako je to zaista tako, zašto onda države cijelog ovog područja nisu pripremljene za ovakve ozbiljne slučajeve? Štoviše, lokalno stanovništvo u Gvineji napalo je jedan od centara za medicinsko zbrinjavanje i liječenje oboljelih od ebole, a koje su osnovali Liječnici bez granica (Médecins Sans Frontières/MSF), radi tvrdnje da je zaraza NAMJERNO IZAZVANA te ne žele nikakav kontakt sa strancima, jer „gdje se oni pojave, pojavi se neka nepoznata bolest.“ Zašto su ljudi tako reagirali?
Jedan od najpoznatijih geopolitičkih istraživača, pisac Tony Cartalucci u svojem tekstu (travanj 2014.) o uzrocima izbijanja ebole objašnjava pravu pozadinu pojave ove bolesti i navodi slijedeća dva najpoznatija slučaja iz prošlosti: „Prvi je primjena herbicida-defolijanta poznatog pod nazivom AGENT ORANGE u Vijetnamskom ratu sa strahovitim posljedicama jednako za tamošnje stanovništvo kao i za američke vojnike koje se osjećaju još i danas. A drugi slučaj je velika tragedija koja se dogodila u Iraku gdje je Američka vojska koristila osiromašeni uran.“
Ovo su naime samo dva ekstremna slučaja iz prošlosti gdje su pored domicilnog stanovništva i američki vojnici bili izloženi kontaktu vrlo opasnih i štetnih kemijskih tvari koje uzrokuju ozbiljne, gotovo zastrašujuće defekte kod novorođene djece, kobne degenerativne promjene i bolesti koje traju i trajati će još generacijama. Pri tome posebno upozorava na zabrinjavajuću ulogu navodnih „neutralnih“ međunarodnih agencija koje imaju ulogu u pokušaju „ublažavanja i saniranja posljedica.“
Jednako tako Cartalucci opisuje poznati slučaj iz Perua gdje su Ujedinjeni narodi (UN) imali određenu ulogu u prisilnoj sterilizaciji žena iz siromašnih obitelji u siromašnim ruralnim područjima u razdoblju od 1995. do 1997. U navedenom razdoblju prema procjeni stručnjaka, kirurškim putem sterilizirano je između 100.000 i 300.000 osoba, uglavnom žena. Mnoge žene sterilizirane su bez znanja i bez vlastite privole. Nažalost, za određeni broj žena ovo je bilo kobno i završilo je smrću, dok su liječnici i medicinsko osoblje primali 5 ili 12 US $ za svaku ženu koju su „privoljeli“ za sterilizaciju. Sve ovo dogodilo se u sklopu tzv. Nacionalnog programa planiranja obitelji u Peruu, koji su izdašno financijski podupirali „UN Population Fund“ i „US Agency for International Development“. A u prošlosti je bilo još takvih slučajeva u drugim državama.
Stoga Cartalucci ističe: „Je li ovaj posljednji slučaj pojave ebole sastavni dio neke zavjere to možda ne ćemo nikada saznati.“ Zbog stoljetnog iskorištavanja afrički narodi više nemaju povjerenja u tzv. Zapadne agencije, uključujući i Liječnike bez granica koji se zaista mnogo trude i nastoje pomoći čak i pod cijenu vlastitog života. „No, svi koji su predani u svojem radu i imaju poštene, humane namjere, onemogućeni su u svojem ‘poslanju’ radi politike Zapada“. Radi pojašnjenja potrebno je istaknuti da je osnivač „Liječnika bez granica“ poznati francuski političar, diplomat i liječnik Bernard Kouchner koji je uvršten u grupu „15 najutjecajnijih Židova na svijetu“ (Jerusalem Post, 2010.). Štoviše, nevladina organizacija (NGO) „Liječnici bez granica“ povezana je na određeni način i s djelovanjem Georgea Sorosa.
Dr. Garth L. Nicolson (Ph.D.) i dr. Nancy L. Nicolson (Ph.D.) istraživali su uzroke oboljenja američkih ratnih veterana iz Zaljevskog rata što je poznato u javnosti kao „sindrom Zaljevskog rata“ iako stručnjaci preporučuju naziv „bolesti Zaljevskog rata.“ Naime, njihova kćerka sudjelovala je u Zaljevskome ratu i vratila se ozbiljno bolesna kao i većina njezinih suboraca. No, potom su oboljeli i njezini roditelji i mačka koja je ubrzo uginula. Dr. Nicolsonu i ostalim liječnicima kao i drugim stručnjacima radi istraživanja uzroka bolesti prijetilo se oduzimanjem licencije za rad i financijskom blokadom uz oduzimanje sredstava i svih potpora za znanstvena istraživanja. Ipak, oni nisu odustali i nastavili su borbu za istinu i na kraju su njihova otkrića priznata od strane američkog Ministarstva obrane. Naime, oni su otkrili da su se američki vojnici, veterani iz Zaljevskog rata vratili sa infekcijom uzrokovanom mikroorganizmom ‘Mycoplasma incognitus.’ No, ono što su zapravo otkrili nije nimalo jednostavno. Naime, M. incognitus imala je dio ovojnice HIV-a (virus AIDS-a), ali sam HIV nije pronađen unutar ovojnice. Umjesto toga otkrili su MJEŠAVINU mikroorganizama, uzročnika različitih bolesti. „A to nipošto nije prirodan tijek evolucije mikroorganizama. Stoga je to, tvrde Nicolsoni, dokaz biološkog agensa koji je stvorio čovjek u laboratoriju.“
„Za to postoje čvrsti dokazi“ tvrde Garth i Nancy Nicolson. Štoviše, o tome su svjedočili javno – medicinsko osoblje i drugi stručnjaci, sudionici Zaljevskog rata: „VIRUS EBOLE i AIDS-a STVORIO JE ČOVJEK U LABORATORIJU“ – tvrde stručnjaci koji ne odustaju od istine. Oboljelo je više od 500.000 američkih vojnika iz Zaljevskog rata, mnogi su umrli. Njihova djeca oboljevaju od različitih oblika karcinoma i umiru. Medicinske sestre koje su brinule o oboljelima – oboljele su, oboljela su i njihova djeca pa čak i kućni ljubimci. Osoblje u avionima koji su prevozili ranjene i bolesne američke vojnike također je oboljelo kao i članovi njihovih obitelji. „Sindrom“ Zaljevskog rata je vrlo kompleksan, oboljeli američki vojnici imaju slične ali opet vrlo različite simptome, jer uzrok njihove bolesti nije isti.
Joyce Riley radila je kao medicinska sestra u prijevozu ranjenih i bolesnih američkih vojnika tijekom Zaljevskog rata te tvrdi: „Neki vojnici bili su izloženi štetnom spreju, drugima su aplicirane štetne tvari (vjerojatno s cjepivom) a treći su dobili pilule kao zaštitu od bojnih otrova. Svi koji su popili pilulu oboljeli su, a oni koji su odbili – nisu oboljeli, ostali su zdravi.“ Riley opisuje slučajeve teško oboljelih američkih vojnika nakon Zaljevskog rata: mnogi su krvarili iz svih dijelova tijela itd., a Ministarstvo veterana (VA) tvrdilo je: “To je sve samo u njihovim glavama.“
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ebola je ozbiljna, često kobna virusna bolest koja se javlja kod čovjeka i određenih vrsta majmuna, uključujući čimpanze i gorile.
Na Filipinima je utvrđeno da je domaćin virusa (Reston-ebola virus) jedna vrsta makaki majmuna (Macaca fascicularis; zovu ga i „makaki rakojed“). Međutim, podrijetlo, odnosno prirodni rezervoar ebola-virusa nije do sada utvrđen već je i dalje nepoznat! Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) objavio je krajem siječnja 2014. da postoje novi dokazi koji upućuju da su šišmiši, prvenstveno voćni šišmiši (iz porodice Pteropodidae) domaćini a vjerojatno i rezervoar virusa ebole, ali još uvijek nije poznat način prijenosa odnosno širenja virusa u populaciji šišmiša. Jednako tako ostaje nepoznanica kako je virus prešao sa životinje na čovjeka te što predstavlja „okidač“ za pojavu ebole kod čovjeka? Kako je ostvarena transmisija virusa sa životinja na čovjeka s posljedicom epidemije?
Od prve pojave 1976., ebola se javljala u određenim vremenskim razdobljima i službeno je bila potvrđena u slijedećim državama Afrike: DR Kongo, Gabon, Sudan, Obala Bjelokosti, Uganda i Republika Kongo. No, od veljače 2014. ebola se širi golemim područjem Zapadne Afrike i do sada je potvrđena u državama Sierra Leone, Liberiji, Nigeriji, Gvineji, a sumnjivi slučajevi iz države Mali srećom su bili negativni. Ministarstvo zdravstva Gvineje, Sierra Leonea, Liberije i Nigerije u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom objavili su 27. srpnja sljedeći podatak: potvrđeno je ukupno 1323 kliničkih slučaja ebole, a 909 je potvrđeno u laboratoriju, umrlo je 729 osoba. U razdoblju od 24. do 27. srpnja potvrđena su 122 nova slučaja ebole, te 57 umrlih.
Na žalost, vijesti o širenju ebole stižu svakodnevno i situacija se pogoršava. Stručnjaci upozoravaju: ovo je NAJSMRTONOSNIJI OBLIK EBOLE DO SADA i to je razlog zašto se bolest širi. Do sada (2. kolovoza) umrlo je više od 60 medicinara koji su pomagali oboljelima od ebole. Nažalost, vodeći liberijski stručnjak za ebolu, dr. Samuel BRISBANE preminuo je u subotu 26. srpnja od ove opake bolesti. Jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za ebolu, dr. Sheik Umar Khan pomažući oboljelima i sam je obolio od ebole i preminuo u utorak 29. srpnja. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, ebola virus-Zair je najsmrtonosniji podtip ebolavirusa, a bolest se prvi puta pojavila u Zapadnoj Africi. „Ebola je potvrđena u ožujku 2014. u Gvineji, i to u području koje graniči s dvije susjedne države – Sierra Leone i Liberijom“ – slučajno ili…?
Margaret Chan, ravnateljica Svjetske zdravstvene organizacije izjavila je sljedeće: „Ovo je najveća epidemija ebole do sada! Najveća u smislu broja oboljelih i umrlih…, najveća u smislu zemljopisnog područja koje je zahvaćeno epidemijom ebole.“ Tom Frieden, direktor CDC-a izjavio je 31. srpnja da će „vjerojatno trebati tri do šest mjeseci dok ne uspiju zaustaviti širenje bolesti.“ Naime, bolest se brzo širi jer se pojavila u većim i velikim gradovima zapadnoafričkih država koji imaju i velike međunarodne aerodrome. Općenito, u ovom području Zapadne Afrike ljudi mnogo putuju.
SAD vraćaju u domovinu liječnika (dr. Kent Brantly) i medicinsku higijeničarku (Nancy Writebol) koji su oboljeli od ebole u medicinskom centru za pomoć oboljelima (Samaritan’s Purse) u Liberiji. Dr. Brantly vraćen je u SAD 2. kolovoza i hospitaliziran je u Sveučilišnoj bolnici ‘Emory’ u Atlanti, dok se povratak Nancy Writebol očekuje 5. kolovoza. Stoga se pojavio strah od moguće pojave ebole u SAD-u. Trenutačno je stopa smrtnosti od ebole 60 % a može biti i 90 %, upozoravaju stručnjaci. Sve više stručnjaka postavlja brojna pitanja o uzročniku ebole kao i o samoj bolesti koja nažalost, ostaju bez odgovora. Jedno od važnijih pitanja je: Zašto već gotovo 40 godina od prve pojave ebole ne postoji nikakva ‘licencirana’ terapija niti lijekovi, a kamoli cjepivo? RAZMISLITE, poručili su.
Na kraju jedna važna „zanimljivost“: prema kategorizaciji CDC-a, virus ebole svrstan je u kategoriju „A“ agensa za bioterorizam i uvršten je u program Nacionalne sigurnosti, dok prema protokolu WHO-a virus ebole je registriran kao „patogen koji zahtijeva biosigurnosnu razinu 4.“ Nedavno je otkriveno da je američki CDC vlasnik patenta humanog virusa ebole podtipa ‘Bundibugyo’ iz Ugande pod brojem: CA2741523A1. U srijedu 6. kolovoza Ministarstvo zdravstva Saudijske Arabije objavilo je vijest o smrti čovjeka za kojeg se sumnja da je umro od ebole. Naime, on se nedavno vratio iz Sierra Leonea gdje je bio na službenom putu. Potvrda o eboli kao uzroku smrti još se čeka… Stručnjaci WHO-a sastali su se u Genevi, Švicarskoj, kako bi na dvodnevnom sastanku odlučili hoće li proglasiti „opasnost od globalnog širenja ebole.“ Naime, pandemiju ebole može uzrokovati jedna jedina oboljela osoba na jednom međunarodnom letu i virus se može globalno proširiti već za 48 sati, objavili su stručnjaci Kanadske agencije za javno zdravstvo: „Jedna jedina osoba koja je inficirana virusom ebole i povraća u avionu, može vrlo lako inficirati desetke pa i stotine ljudi u avionu jer VIRUS EBOLE ŠIRI SE I ZRAKOM!“
Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet./hrvatski-fokus.hr
